Filmske mutacije

Povratak Queer momenata u riječko Art – kino: Tomova homoerotska olovka

Dragan Rubeša

Koliko god su kritičari opisivali Toma kao »majstora s olovkom« i »čovjekom koji je živio ispred svog vremena«, čiji su crteži u stvari bili svojevrsna gej porn varijacija na Vargasove pin-up cure, njegova precizna olovka ne piše srcem, nego kurcem



U jednoj od najsumanutijih scena Simonovih »Kronika Times Squarea« (The Deuce), koje već sada možemo proglasiti TV serijom godine, barmen Paul odlazi na svečanu projekciju gay pornića »Boys in the Sand«, snimljenog na lokacijama Fire Islanda u čijoj se vrućoj »vinjeti« pojavljuje i njegov partner Tod. Ali Frankie (James Franco) izlazi iz dvorane pod izlikom da »nije mogao pratiti radnju«, iako je pravi razlog bio taj da je na platnu naprosto bilo previše kita. Barem prema njegovim standardima.


No bilo je to doba kad je porn već izašao iz underground sfere i prešao u mainstream. Samo par dana nakon Frankiejeva »neugodnog« iskustva, dogodila se njujorška premijera »Dubokog grla«. Sve ostalo je povijest.


Tridesetak godina ranije, jedan 19-godišnji mladac preselio se iz Kaarine u Helsinki, gdje upisuje studij marketinga. U slobodno vrijeme započeo je crtati aktove šljakera koji su ga rajcali još u dječjoj dobi. Te prve crteže u početku je držao skrivene na tavanu, da bi ih potom uništio. Ubrzo je njegova zemlja ušla u Zimski rat s SSSR-om, te se on pridružuje finskoj armiji. Tada su se njegovi fetišistički interesi proširili na vojne uniforme, naročito one koje su nosili pripadnici Wehrmachta.




Njegovo je pravo ime Touko Laaksonen. Ali svima je poznatiji kao Tom of Finland. Kasnije će reći da ga je sva ta nacistička ideologija užasavala, ali »uniforme su im bile tako seksi«. Nakon rata Laaksonen šalje svoje crteže američkom časopisu »Phisique Pictorial«, kad Touko postaje Tom. »Tom of Sweden zvuči puno bolje. Ali Finci očito imaju veće kite«, reći će njegov urednik. Sve ostalo je, opet, povijest.


Ratna prošlost


Tom poviješću pozabavio se i Dome Karukoski u biopicu »Tom of Finland«, kojim se iduće subote u riječko Art-kino nakon dulje pauze vraćaju njegovi Queer Momenti. Već sam početak Karukoskijeva filma vezuje se za Tomovu ratnu prošlost, dok njegov junak nježno miluje brkove ruskog padobranca kojeg je netom ubio.Tada se počeo upuštati u tajne avanture s vojnicima, gluvareći lokalnim parkom.


No upravo je naočiti Rus bio taj koji će ga vječno proganjati u erotskim fantazijama, zamišljajući ga kako se druži s dečkima iz bajkerskog kluba na helsinškoj ulici. Ti bajkeri utegnuti u kožu samo su dio njegovih raskošno hiperseksualiziranih tabloa, čije nabildane figure krase enormno komični penisi, te jednanko enormni bicepsi i bradavice koje samo što nisu probile njihove pripijene majice.


No ta ista uniforma doimala se na Tomu nekako groteskno, kao da je netom napustio audiciju za neki Kaurismakijev film. Tek će se njegovim dolaskom u SAD, koji autor snima u slow motionu, prizivajući duhove Toma Forda, dogoditi prekretnica u njegovu umjetničkom životu. Tada on postaje ultimativna ikona queer fenomenologije, naročito njene »leather« i S/M chic scene. One iste koju Friedkin portretira u »Cruisingu«.


Za Toma Kalifornija je bila ultimativni mokri san. Oaza sreće i seksualne razuzdanosti. Non stop orgija u kojoj su se prave LAPD uniforme sudarale s onim lažnima. A njegovi crteži postali su neizostavni ukras garderoba brojnih teretana, davno prije no što će se oni ukazati na zidovima njujorške MoMA-e. Ali tulum nije trajao vječno.


Zaustavit će ga AIDS, s bijelim zečevima koji trče bolničkim sobama u kojima se događa polagana agonija njegovih prijatelja. Ni štampanje prve monografije nije išlo glatko, jer su ga brojne tiskare odbijale zbog njena »pornografskog« sadržaja. Jedino ga Židov Zagat nije odbio.


Crteži za drkanje


Kad je u sedamdesetima porn ušao s »Dubokim grlom« u mainstream, Tom napušta posao u helsinškom uredu reklamne agencije McCann-Erickson, te nastavlja živjeti isključivo od svojih crteža i stripova u kojima se pojavljuje njegov neizostavni nabildani Kake. No kad su mu dijagnosticirali emfizem, olovku zamjenjuje pastelima, jer su mu ruke počele drhtati, navodno zbog uzimanja snažnih lijekova.


Sve to Karukoski prati iznenađujuće konvencionalnim, smirenim i pomalo sramežljivim stilom (Ilppo Pohjola je o Tomu snimio daleko eksplicitniji doks »Daddy and the Muscle Academy«). Dovoljno je da se njegova kamera na trenutak odmakne od Tomovih crteža i njegov film postaje čedniji od emoji lika s brkovima i kapom koju krasi natpis »Tom«, a kojim je finska vlada simbolično proslavila odluku o priznavanju istospolnih brakova.


Jer koliko god su kritičari opisivali Toma kao »majstora s olovkom« i »čovjekom koji je živio ispred svog vremena«, čiji su crteži u stvari bili svojevrsna gej porn varijacija na Vargasove pin-up cure, njegova precizna olovka ne piše srcem, nego kurcem. Kako bi to rekao vlasnik amsterdamske galerije i prodavaonice kožne odjeće Rob Meijer, »Tomovi radovi su crteži za drkanje«. Priznali mi to ili ne. Čisti razorni spoj erekcije i emancipacije.