Art kino Croatia

Pogledali smo “Trampolin” Katarine Zrinke Matijević

Dragan Rubeša

Redateljica Katarina Zrinka Matijević promatra nasilje majki nad kćerima u hereditarnom diskursu – ono se prenosi s majke na kćer i u filmu meandrira kroz tri različite obiteljske situacije koje se međusobno isprepliću



Uz već legendarnu Joan Crawford, koju u kultnom filmu »Mommie Dearest« portretira autentična Faye Dunaway, s mitskom sekvencom u kojoj ona mlati kćer žičanom vješalicom, a čiji je lik postao neuništivi simbol svih holivudskih i inih majki monstruma, slične »najdraže mamice« ukazuju se i u »Trampolinu«, prvom dugometražnom filmu Katarine Zrinke Matijević.


Samo što se njihovo nasilje promatra u hereditarnom diskursu. Riječ je dakle o njegovu transgeneracijskom prenošenju s majke na kćer, jer autorici očito nije bio dovoljan samo jedan lik lude matere koja zlostavlja kćer, već to nasilje meandrira kroz tri različite obiteljske situacije koje se međusobno isprepliću.


Prikrivanje nasilja


Imamo dakle jednu živčanu bolničarku u kolima Hitne pomoći Helenu (Lana Barić), koja se fizički iživljava na svojoj maloj kćeri Lini (Franka Mikolaci). Zatim je tu histerična i posesivna samohrana majka Nina Violić, s tom razlikom što je meta njena zlostavljanja nešto starije dobi, konkretnije, njena tinejdžerska kći Nika (Tena Nemet Brankov), koja s dečkom (Igor Kovač) iznajmljuje trampolin iz naslova flma.




U trećoj situaciji imamo traumatiziranu instruktoricu plesa iz dječjeg doma Nikolinu (Marija Tadić), koja se ne može suočiti s vlastitom trudnoćom pa se odlučuje na česte pobačaje. Njen slučaj postaje definitivno najpotentniji materijal za mračnjake iz udruge »U ime obitelji«, jer prema njihovim katotalibanskim stavovima ona prakticira nasilje nad »nerođenim djetetom«.


Tako Helenina majka a Linina baka Marta (Asja Jovanović) prikriva kćerino nasilje kako bi sačuvala obraz pred susjedima uz reakcije u stilu »Što će ljudi reći«, dok puderom prekriva ozljede i modrice svoje zlostavljane unuke, što će u jednoj od boljih scena filma dovesti do obračuna između nje i njena ogorčena, ali ništa manje traumatiziranog sina (Frano Mašković) koji sestru prijavljuje policiji, da bi Lina zatim završila u domu.



Režija: Katarina Zrinka Matijević Scenarij: Katarina Zrinka Matijević, Pavlica Bajsić, Ivan SalajUloge: Franka Mikolaci, Lana Barić, Frano Mašković, Asja Jovanović, Tena Nemet Brankov, Nina Violić, Igor Kovač, Sreten Mokrović, Marija Tadić, Enes VejzovićFotografija: Vjeran HrpkaMontaža: Ana ŠtulinaGlazba: Šumovi protiv valovaProducent: Ivan Maloča


Između zemlje i neba


Film Katarine Zrinke Matijević stalno balansira između zemlje i zraka. Na zemlji/tlu njegove su heroine fizički i psihički zlostavljane, skrivajući se ispod stolova i u svojim sobama kako bi izbjegle nasilje. U zraku one se pokušavaju osloboditi od trauma u ritualu pražnjenja, dok ih autorica u seriji slowmotiona promatra kako skaču na Nikinom trampolinu.


Iako se autorica na toj relaciji ponekad gubi i igra na didaktični diskurs, pravo iznenađenje filma je mala Franka Mikolaci koja je čitavu tu mračnu priču ponijela na svojim krhkim plećima. Njene oči su te koje u filmu emaniraju sve moguće emocije, od strahova do nježnosti i nevinosti.


Pored nje, dječja ekipa iz »Koka« doima se poput nemuštih malih amatera. No iako je iz tog začaranog kruga nasilja i devijantnih obrazaca majčinskih ponašanja teško izaći, Lina će svoj katarzični let na trampolinu ipak zamijeniti »letom« prema majci kao sugestijom sretnog kraja (dražesni psić kao garancija za majčinu transformaciju uračunat), gdje anđeoska krila zamjenjuju ona na plesnoj haljinici.