Riječka kultura

Pljesak, skandiranje i ovacije: Premijerno izvedena “Tosca” iz “Puccini trilogije” HNK-a Ivana pl. Zajca

Kim Cuculić

snimio Marko Gracin

snimio Marko Gracin

Pjevači i autorska ekipa ispraćeni su dugotrajnim pljeskom, skandiranjem i ovacijama.



RIJEKA – Nakon “Madame Butterfly”, Opera HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvela “Toscu” – drugu operu iz “Puccini trilogije”, a slijedi još “La Boheme”. Dramaturg-redatelj Marin Blažević, koji na inovativan način prilazi klasičnim opernim djelima, dramaturški i redateljski postavio je “Toscu” na tri različita načina – prvi čin “izlet” je u tradicionalni operni historicizam, a kako objašnjava Blažević – drugi čin sudar je s trendom “osuvremenjivanja”, odnosno “aktualizacije” dramske radnje neke opere.


– Mjesto radnje drugog čina naše “Tosce” je Zagreb – navodi Blažević.


Vrijeme radnje – recimo, jesen 1941. Pokušajmo zamisliti susret Ante Pavelića (Scarpije) i Zinke Milanov (Tosce). Kako bi izgledala hrvatska povijest da je Zinka Kunc umjesto u Metropolitanu te jeseni gostovala u Zagrebu, da se nakon (zamišljene) izvedbe “Tosce” u tadašnjem Hrvatskom državnom kazalištu stjecajem okolnosti našla u uredu Ante Pavelića i u čvrstoj namjeri da spasi sebe i život svojeg ljubavnika (zamislimo nekog slikara tih dana, naravno protivnika ustaškog režima) – nožem ubila “Scarpiju”?




Naravno, ta je relacija puka spekulacija, tek imaginacija, i u nju ulazimo svjesni svih dramaturških rizika. Pa ipak… Nismo mogli odoljeti da se Kristina Kolar kao Zinka Kunc u drugom činu pojavi u kopiji kostima Zinkine “Tosce” iz Metropolitana. Treći čin, napokon, predstavlja “Toscu” na način najbliži mojem shvaćanju operne izvedbe, one svedene na neophodno: glazbu, dramu, glas, glumu, osobnost izvođača i intenzitet doživljaja njihove suradnje – osvrnuo se Marin Blažević.


U dirigiranju “Toscom” izmjenjivat će se Kalle Kuusava i Ville Matvejeff, a premijernu postavu činili su Kristina Kolar kao Tosca, Domagoj Dorotić u ulozi Cavaradossija, Giorgio Surian kao Scarpia, Luka Ortar pjevao je Angelottija, a Crkvenjaka – Ivan Šimatović. U ostalim su ulogama Saša Matovina/Sergej Kiselev, Slavko Sekulić, Vanja Zelčić i Dario Bercich.


Kostimografkinja je Sandra Dekanić, scenografi Alan Vukelić i Marin Blažević, a oblikovatelji svjetla i scene Dalibor Fugošić i Marin Blažević.


Pjevači i autorska ekipa ispraćeni su dugotrajnim pljeskom, skandiranjem i ovacijama.