»Tvrdokuhana« knjiga

– Ova je knjiga nastala »na izvoru«, rezultat je predanog, višegodišnjeg istraživačkog rada i istraživanja filmskih arhiva. Ona nije tek puko nabrajanje suhoparnih činjenica, na kakvo se obično svode monografije ovog tipa, nego prikazuje puninu turbulentnog vremena o kojem govori, živote ljudi uključenih u stvaranje kinematografije NDH, a pritom nije izostavljena ni jedna relevantna tema o tadašnjem filmu, bilo da se radi o kinematografiji u službi zabave, bilo da se radi u kinematografiji u službi promidžbe ideologije. Zahvaljujući autorovom lijepom stilu pisanja i impresivnom slikovnom materijalu, ova će knjiga značiti i širokoj publici – rekao je Mario Jareb.

   I drugi su predstavljači – urednik Nenad Rizvanović, spisateljica Milana Vuković Runjić i povjesničar Ivica Šute – apostrofirali Rafaelićev stil koji ovu knjigu čini blisku vrhunskoj književnosti. Rizvanović je rekao kako je u obradi »protagonista« kinematografije ranih četrdesetih – Branka Marijanovića, Marijana Mikca i Oktavijana Miletića – Rafaelić od njih izgradio moćne romaneskne likove. Milana Vuković Runjić pak priželjkuje i da se Rafaelić u budućim projektima upusti u pisanje fikcije.

   – Ja sam, čini se, bila nepripremljena kad sam uzela čitati rukopis ove knjige; šokirala me njezina snaga i strast, način na koji je autor u nju upisao svoje mnoge interese… Uvijek sam govorila da nema velike teme koju loš pisac ne bi mogao upropastiti; kad se i velika stvar loše napiše, to je loša knjiga. Ali Rafaelić piše rukom punom iskustva, ostala sam zapanjena bogatstvom prekrasnih malih anegdota, na primjer, o zgodama sa snimanja filmova, o uvijek namrštenom Paveliću i njegovim podanicima – rekla je Vuković Runjić, oduševljena krokijima, »svijetom tihe ironije« i bogatstvom likova kojima vrve fusnote.

   – Riječ je o »tvrdokuhanoj« povijesnoj knjizi, zaključila je.

Kronološke cjeline

Rafaelić je »Kinematografiji u NDH« detaljno opisao i obradio sve filmove proizvedene u NDH, a mnogi od njih bili su dosad nedostupni javnosti – uključujući i »Ljude u oluji« redatelja Fritza Petera Bucha, koji je nakon preksinoćnjeg predstavljanja knjige prikazan prvi put nakon sedamdesetak godina. Film je snimljen 1941. godine i vrlo brzo je postao jedan od najvećih kino hitova toga vremena, ali je nakon rata godinama bio zabranjen za javno prikazivanje. Podijelivši materijal u kronološke cjeline – po jedan dio otpada na svaku od pet godina od 1941. do 1945. – Rafaelić je posebnu pažnju pridavao propagandi, temi kojom se i ranije opsesivno bavio. Rizvanović ističe da je temeljni odnos onaj između kulture i ideologije.

   – Devedesetih godina prošlog stoljeća javila se snažna potreba za istraživanjem hrvatske povijesti, a onda i potreba za izlaženjem iz okvira isključivo političke povijesti. Tada je probuđen i interes za istraživanje ovakvih kulturoloških tema – rekao je Ivica Šuta, koji je govorio i kinematografiji NDH kao ishodišnoj točki ozbiljne hrvatske kinematografije. Rafaelića pak naziva »vještim režiserom« čije se djelo s napetošću i čita i gleda.