Sabrane historije

Pionirska djela net.arta: Izložbom u Filodrammatici predstavlja se Vuk Ćosić

Nela Valerjev Ogurlić

Vuk Ćosić, Foto: S. DRECHSLER

Vuk Ćosić, Foto: S. DRECHSLER

Autor je internet prepoznao kao svoj komad gline, svoj materijal i svoju temu i na njemu našao prostor slobode gdje može raditi i objavljivati što želi i kada hoće



RIJEKA »Sabrane historije« naziv je izložbe sinoć otvorene u Filodramatici na kojoj se publici predstavlja Vuk Ćosić, jedan od pionira internetske umjetnosti, a prema legendi i tvorac termina net.art. Rođenjem Beograđanin, obrazovanjem arheolog, stalnom adresom Ljubljančanin, Ćosić je u Rijeci prisutan kao komunikacijski strateg projekta Rijeka – Europske prijestolnica kulture 2020.


No, u svijetu internetske umjetnosti, ime ovog međunarodno najviše rangiranog autora, predstavlja otprilike ono što su svijetu rock and rolla znači ime Jimmya Hendrixa.


Bez lažne skromnosti, ističe to i sam umjetnik koji je se sredinom devedesetih s nekolicinom kolega iz svijeta otkrio internet kao prostor svog stvaralaštva. Danas izlaže u vodećim svjetskim muzejima i galerijama, na europskim i američkim sveučilištima predaje se o njegovim radovima, sva svjetska literatura koja uključuje poglavlje o digitalnim medijima počinje njegovim imenom. Vuk Ćosić je jedan od rijetkih suvremenih umjetnika koji je zahvaljujući pionirskom djelovanju u ovom području već osigurao mjesto u povijesti umjetnosti.


Presjek stvaralaštva




Napio sam se tog adrenalina kad trčiš po snijegu, osvrneš se iza sebe i vidiš samo vlastite tragove. Kad si prvi. To je nezamjenjiv osjećaj. Kao kad Ivanišević osvoji Wimbledon i kaže: »Ovo mi nitko ne može uzeti.«


Riječani u tom svjetlu Ćosića ne poznaju. Široj je javnosti uglavnom znan kao lik u zelenoj trenerci i s narančastim okvirima naočala koji se kreće u društvu pročelnika za kulturu Ivana Šarara i nešto radi za EPK. Na izložbi u Filodramatici po prvi put predstavlja nam i dio svog umjetničkog opusa.


– U Rijeku sam došao na poziv kako bih sudjelovao u pripremi kandidature za EPK, ali nisam to prihvatio kao blic epizodu nego veliku životnu odluku, jer sam ovaj grad identificirao kao mjesto kamo ću se preseliti na bolje iz Ljubljane u kojoj živim već 25 godina. U tom kontekstu ova je izložba korektura mog nepristojnog ponašanja, jer sam došao, a nisam se predstavio. Ona je jedna mala raširena vizitka i vidim je kao dobru podlogu za nastavak duženja, jer ću tu živjeti najmanje do 2021. godine, a možda i duže ako se tako dogovorimo, kaže umjetnik.


Foto. S. DRECHSLER


Foto. S. DRECHSLER



Izložba nudi presjek Ćosićeva stvaralaštva u zadnjih dvadesetak godina, a uključuje radove koje je izlagao diljem svijeta, na najvažnijim manifestacijama, u vodećim muzejima i galerijama: Venecijanskom i Havanskom bijenalu, Digital Artlabu u Tel Avivu, Manifesti u Zurichu i Ars Electronici u Linzu, u londonskom Institutu za suvremenu umjetnost, pariškom Centru Georges Pompidou, u ciriškom Cabaret Voltaireu, u galerijama Whitechappel u Londonu, ICC u Tokiju, Postmasters u New Yorku ….


Pod nazivom »Sabrane historije« okupljena su djela koja predstavljaju bitna poglavlja njegova rada, od onih iz rane faze nastalih i namijenjenih konzumiranju na internetu, do novijih namijenjenih galerijskoj prezentaciji, a sve ih povezuju sličnih nazivi: »Historija umjetnosti za aerodrome« , »Historija umjetnosti za slijepe »Komprimirana historija pokretnih slika«, »Klasici internetske umjetnosti«.. .


– »Povijest umjetnosti za zračne luke« inicijalno je bila naručena 1997. za Ars Eletronicu. To je prvi put u povijesti da je netko naručio internet art, a prikazana je i na Venecijanskom bijenalu gdje sam predstavljao Sloveniju 2001. godine.


Rad tematizira pitanje kako neka umjetnost završi u povijesti i kako se dogodi da nam je svima prezentno nekoliko najikoničnijih radova, a dotiče se i pitanja komunikacije u današnjem društvu koje kondenzira svaku poruku. Nastoji je svesti na najkraću moguću, na tweet, kaže Ćosić koji u ovom radu niz ikoničnih djela klasika svjetske umjetnosti poput Cezzanea, Michelangela. Maljeviča, Warhola ili statue Miloske Venere reducira na estetiku znakova za toalete – aerodromskih ikona.


Kompjuterske animacije


U radu »Historija pokretnih slika« preuzeo je scene filmskih klasika, od Lumierovog »Ulaska vlaka u stanicu«, preko Hitchcockovih »Ptica«, do »Dubokog grla«, »King Konga« i »Matrixa« da bih ih transformirao u kompjuterske animacije sačinjene od ASCII znakova. »Povijest umjetnosti za obavještajne zajednice« serija je animiranih djela klasika umjetnosti projiciranih na platna na slikarskim štafelajima, a Ćosić priča kako je nastala.


Za izložbu u Neue Galerie u Grazu kolege iz New Yoka napravili su repliku FBI softvera za špijunažu kompjuterskih komunikacija, a zatim su nas nekoliko junaka internetske umjetnosti pozvali da napravimo sučelja. Ova platna na štafelajima moja su interpretacija unutrašnjosti špijunskog kamiona.


Foto: S. DRECHSLER


Foto: S. DRECHSLER



Nastala su tako da sam na kompjuterskoj mreži s 200 korisnika instalirao filmski softver i snimio sav njihov internetski promet, a zatim na animiranim slikama vizualizirao sve ono što kao špijun možeš saznati. Tako primjerice animacijom trešnja i bresaka na Cezzaneovoj mrtvoj prirodi prikazujem broj ulaznih i izlaznih mejlova iz tog sistema.


Na Van Goghovoj slici lampe mijenjaju intenzitet svjetla ovisno o tome da li korisnici koje špijuniram više koriste com, org ili net domene, dok se Maljevičev Crni kvadrat mijenja u bijeli ovisno o tome je li vani dan ili noć, jer se u špijunskom kamionu to ne vidi, priča umjetnik.Između ostalih, na izložbi je prikazana i serija knjiga »Klasici internetske umjetnosti« koja je, kaže Ćosić, nastala kao vic grupe avangardista net. arta na činjenicu da ih je globalni svijet umjetnosti ekspresno primio, a oni se nisu posve ugodno osjećali u tom zagrljaju.

Kad se u civilnoj sferi ranih devedesetih pojavio internet imao sam 26 godina. Prepoznao sam ga kao svoj komad gline, svoj materijal i svoju temu. Na njemu sam našao prostor slobode gdje mogu raditi i objavljivati što želim i kada hoću. Umjetnički sistem s kustosima, galerijama, čuvarima zgrada, birokracijom nije mi se dopadao. No, vrlo brzo taj nas je sistem prigrlilo i nas nekoliko rodonačelnika novog vala dospjeli smo do izložbe u Stedelijku, poput pop gupe koja s prvom singlicom svira na stadionu. Nešto je neobično bilo kod toga, shvatili smo da to nije super, pa smo se malo poigrali.


Napravio sam web stranicu na kojoj sam objavio da izlaze četiri monografije pionira net. arta, s uvjerljivim opisom sadržaja i potpisom urednice Keiko Suzuki. Naravno, bila je riječ o fejk knjigama, ali fora je bila u tome da je svaki e-mail koji bi netko poslao fiktivnoj urednici završio na velikoj mejling listi svih svjetskih artista onog vremena.


Svi smo mogli čitati mejlove koje su kustosi velikih muzeja i galerija slali urednici i to nas je zabavljalo na onoj najprimordijalnijoj razini – veselilo nas je promatrati kako vladari svjetskog sistema umjetnosti žicaju besplatne primjerke knjiga o nama.


Područje djelovanja Vuka Ćosića vrlo je široko. Suosnivač je Ljubljanskog Digital Medialaba (Ljudmila), Nettime-a i konzultantske tvrtke Case Sensitive.


Kao uspješni web strateg vodio je timove ključnih projekata slovenskog online prostora koji su uključivali vladu, korporacije, civilnu scenu i kulturu.


Izložba u Filodramatici na kojoj predstavlja pionirska djela net.arta može se razgledati do 5. svibnja.