RIJEKA – Tuga Tarle, diplomatkinja, promotorica hrvatske kulture, humanitarka i književnica uputila je otvoreno pismo riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu, nakon čega je uslijedio i njegov odgovor. U svom pismu Tarle podsjeća:

– Od 2002. godine kad sam Vam uputila svoje prvo pismo s prijedlogom o osnivanju Muzeja hrvatskog iseljeništva (ili Hrvatski iseljenički muzej) pod radnim naslovom SIGMa u Rijeci pa sve do danas, od muzeja nigdje nikakva traga. Uzalud Vaše pohvale mojoj inicijativi i obećanja da će ovaj projekt koji ste ocijenili vrijednim i korisnim za Rijeku ikada zaživjeti. Kako se čini, to se neće dogoditi dokle god ste Vi na funkciji gradonačelnika.

U Vašem posljednjem pismu koje ste mi uputili 23. studenoga 2015. godine ističete da je Grad Rijeka “potaknut istim razmišljanjem koje sam iznijela u svome pismu Vama od 15. listopada 2015. godine, odlučio za Europsku prijestolnicu kulture 2020. u drugoj fazi natjecanja istaknuti pojam “migracije” stavljajući upravo tu problematiku u srž koncepta i programa riječke kandidature”, te da će se “upravo stoga, prijedlogu osnivanja muzeja/centra ili slične organizacije koja bi se bavila iseljeništvom i migracijama posvetiti puna pažnja”, te će se “do 2020. godine pronaći fizički i programski prostor za ove teme”.

“Galeb” – skelet od željeza

Lijepo rečeno, ali netočno i neistinito. U međuvremenu Grad Rijeka ulaže u obnavljanje skeleta od željeza, koji je ostao od famoznog broda “Galeb” koji bi navodno mogao postati “simbol svjetske Hrvatske”, te obnavlja dva muzejska prostora (Muzej grada Rijeke i Muzej moderne i suvremene umjetnosti), a na pragu 2020. nema ni traga Muzeju hrvatskog iseljeništva.

Gospodine Obersnel, otvorite karte i recite koji to čimbenici u gradu kojim upravljate punih 20 godina uporno ignoriraju zamisao koja bi Rijeku smjestila na svjetsku kulturnu pozornicu i doista joj otvorila globalni prostor s obzirom na nepreglednu vojsku hrvatskih iseljenika i njihove potomke i prijatelje koji bi posjećivali jedan takav centar za izučavanje svjetskih migracija i Muzej hrvatskog iseljeništva? Koji to čimbenici sustavno opstruiraju namisao i plan koji ste, kako je vidljivo i iz Vaših odgovora na moja pisma, navodno stavili u srž koncepta kulturnog razvoja Vašega grada?

Nijedan drugi grad u Hrvatskoj nema takve mogućnosti i prednosti, argumente i memoriju, poziciju i atraktivnost za jedan projekt ove vrste kao Rijeka, o čemu sam Vas opširno izvijestila u svome elaboratu prije punih 16 godina. U međuvremenu je u Bremenhavenu izgrađen upravo takav muzejski centar te je postao jednim od najatraktivnijih, najposjećenijih i najboljih europskih muzeja.

Ne umanjujući značaj obnove drugih muzeja u Rijeci, tvrdim da nijedan drugi muzej svojim sadržajima i artefaktima, misijom i vizijom ne može bolje odgovoriti potrebama i interesu suvremenog čovjeka osuđenoga na život selilaštva kojega je kapitalistička globalna mašina otjerala iz doma i pretvorila u nomada. A što se tiče sintagme “svjetska Hrvatska”, nju više od svega drugoga simbolizira upravo Muzej hrvatskog iseljeništva, a ne nekakav brod bjelosvjetskog hohštaplera koji je jezdio na račun svoga naroda debelim morima. Upravo je hrvatsko iseljeništvo svojom rasutošću svijetom i sudjelovanjem u izgradnji i razvoju useljeničkih zemalja pridonosilo ugledu i prepoznatljivosti svoje stare domovine.

Iskreno žalim što ste propustili jedinstvenu priliku za Rijeku i Hrvatsku, ali i za mnogobrojno hrvatsko iseljeništvo koje ima pravo na simbolički “zajednički krov” pod kojim bi se čuvala, izučavala i predstavljala svijetu i domovini bogata kulturna baština kojom je hrvatski čovjek pridonio svekolikoj riznici čovječanstva, zaključuje Tarle.

Obersnel: Sve se realizira

Uslijedio je odgovor Vojka Obersnela:

– Još jednom koristim priliku Vašu ideju vezanu uz osnivanje Muzeja hrvatskog iseljeništva ocijeniti zanimljivom i vrijednom pažnje. Ne znam samo zašto ste je suprotstavili obnovi Muzeja grada Rijeke, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i broda “Galeb”. Također, ne znam ni zašto mi šaljete otvoreno pismo, osim što mi je jasno da na taj način želite javno izraziti svoj stav o obnovama navedenih objekata u Rijeci.

I primjećujem u posljednje vrijeme: koliko ljudi – toliko stavova. Uostalom, Hrvatski muzej iseljeništva s centrom za izučavanje migracija mora biti nacionalni projekt pa bi bilo primjerenije da ste slično otvoreno pismo uputili Vladi RH i nadležnim ministarstvima.

Kulturni program kojim Rijeka kao prvi hrvatski grad nosi titulu Europske prijestolnice kulture, predstavlja Hrvatsku i Rijeku te istovremeno u središte pažnje postavlja aktualna europska kulturno-društvena pitanja. Tri su teme stoga odabrane kao simboli ispreplitanja naše zemlje, našeg grada i suvremene Europe: voda, rad i migracije. Dakle, kao što sam Vam ranije napisao, Rijeka je temu migracija predstavila kao jednu od središnjih odrednica kandidature za EPK, a od dobivanja titule u protekle se tri godine intenzivno radi na pripremi programa za 2020. kojim će ta tema dobiti i svoju konkretizaciju u fizičkom i programskom prostoru. Sve što sam Vam napisao prije nekoliko godina, u međuvremenu se realiziralo i realizira.

Ne osnivamo ustanovu Muzej hrvatskog iseljeništva s centrom za izučavanje svjetskih migracija i nikada nisam ni rekao da ćemo to učiniti, ali se iseljeništvom, i doseljeništvom, bavimo u kulturnom programu za 2020. kroz više aspekata i na više načina. Stalni postav Muzeja grada Rijeke u svojem će novom prostoru cijelu jednu veliku sobu posvetiti upravo iseljeništvu. I na taj način ova će tema u Rijeci dobiti svoje stalno fizičko mjesto – navodi Obersnel. Nakon toga opet se obratila Tuga Tarle, koja izražava žaljenje da su Muzej hrvatskog iseljeništva i prebogata baština koju su naši ljudi ugradili u zemlje domaćine diljem svijeta spali na jednu “veliku sobu u okviru Muzeja grada Rijeke”.

– Vjerujem da možete pretpostaviti da je riječ o opsežnoj građi i zahtjevnom projektu, koji se nikako ne bi mogao strpati u jedan oskudni prostor neke sobe u okviru bilo kojega muzeja… Ne krivim samo Vas za činjenicu da u međuvremenu, u ovih 20 godina, Hrvatska nije imala sluha za svoje iseljeništvo i njegove potrebe, dok je ulagala sredstva u najmanje 20 novih muzeja različita sadržaja (od prekinutih veza do iskrivljenih ogledala itd.). Svoju kritiku upućujem i najvišim hrvatskim strukturama vlasti… Svi vi oglušujete se na to jer je hrvatsko iseljeništvo nepopularna i nepoželjna tema – smatra Tarle.

Ne obnavlja se brod “bjelosvjetskog hohštaplera”

Vojko Obersnel također ističe: “Moram naglasati da sam razočaran vašim stavom o “Galebu” za koji se ne libite upotrijebiti neprimjerene riječi pišući o brodu koji je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo zaštićenim kulturnim dobrom. Dopustite stoga da Vas informiram da Rijeka ne obnavlja brod nikakvog “bjelosvjetskog hohštaplera”, nego brod koji je do sada, još ovako neobnovljen i ruzinav, pobudio izrazito velik interes stranih medija i upite stranih turista o mogućnosti posjeta, a studija izvedivosti pokazuje nam da će se nakon obnove taj interes višestruko uvećati…

Vaša bogata biografija jasno ukazuje na Vašu posvećenost temi iseljeništva, kako na akademskoj tako i na književnoj razini, i potpuno razumijem Vaš interes za osnivanjem i izgradnjom Centra za izučavanje svjetskih migracija i muzeja hrvatskog iseljeništva, no mi smo se u kontekstu infrastrukture u području kulture odlučili za obnovu riječke industrijske baštine u kojoj će svoj novi dom naći postojeće riječke ustanove u kulturi – Muzej grada, MMSU i Gradska knjižnica. A umjesto novog muzeja, radimo Dječju kuću, prvu u Hrvatskoj, namijenjenu razvoju dječje kreativnosti.

I dok se Vama čini da smo propustili jedinstvenu priliku izgraditi “zajednički krov” hrvatskom iseljeništvu u Rijeci, meni se čini da smo iskoristili jedinstvenu priliku izgraditi prvi hrvatski “krov” za razvoj dječje kreativnosti. Pritom ćemo i iseljeništvu pružiti veliku pažnju u stalnom postavu Muzeja grada Rijeke u novom prostoru koji za ovaj muzej obnavljamo…”