Riznica podataka i smijeha

Otkrivene “slatke tajne” umjetnika Boljšoj teatra

Portal Novilist.hr

Arhivi moskovskog teatra jedni su od najbogatijih i najopsežnijih na svijet,  među čijom se ostavštinom mogu naći rijetka blaga poput talijanske knjige pjesama iz 15. stoljeća pisana latinskim



MOSKVA – Smrt tiranina, otmica od strane tajne policije i pogled u um nekih od najvećih skladatelja u povijesti – sve su to detalji koje je otkrio svjetski poznati Boljšoj teatar otvorivši arhive.


Zanimljive informacije otkrivene su nakon što je ta poznata kazališna kuća odlučila digitalizirati baštinu.


Arhivi moskovskog teatra jedni su od najbogatijih i najopsežnijih na svijet,  među čijom se ostavštinom mogu naći rijetka blaga poput talijanske knjige pjesama iz 15. stoljeća pisana latinskim.




Između ostalog Boljšoj je u posjetu nebrojeno mnogo notnih zapisa, napose iz 18. stoljeća kada je prosvijećeni apsolutizam bio na vrhuncu a glad za kulturom gotovo neutaživa. Zanimljivo je da je na dnu jednog notnog zapisa, ćiriličnim slovima napisano: “Veliki Staljin je mrtav”, s prekriženom rječju “Veliki” referirajući se naravno na smrt sovjetskog diktatora 1953. godine.


Izvor humora


Olesja Bobrik, arhivistica iz teatra naglašava kako je Boljšoj bio mjesto službenih događanja i predstava sve do pada SSSR-a prije dvije dekade.



Na brojnim dokumentima koji čine ostavštinu, iz ispisanih komentara obrojnih skladatelja i glazbenika iščitava se da je svatko od njih unatoč zatvorensoti zemlje itekako imao svoje mišljenje o političkoj klimi. 


“Čini se da su došli zbog Tatjane” – stoji na jednoj od “črčkarija” napisanoj tijekom vježbe za operu “Evgenij Onjegin” Petra Čajkovskog 1968.


Da ne bi bilo zablude nije riječ o prekrasnoj ljepotici koja je pjevala  ariju Puškinove drame, već se nepoznati glazbenih referirao na tajnu službu koja je često u kazalište došla “pokupiti” nekoga od nepodobnih umjetnika na ispitivanje.


Od ozbiljnih do humorističnih komentara, Bobrikova je istakla i citat skladatelja Webera koji je našao za shodno napisati kako je  ”danas osam stupnjeva, ali mi smo ipak svirali. Nekima su se su smrzli nosevi”.


Arhivistica te komentare objašnjava činjenicom da su glazbenici zbog režima bili prisiljeni često izvoditi jedne te iste skladbe što je često bilo zamorno i dosadno, te su pišući po glazbenom materijalu, crtajući ili jednostavno ismijavajući situacije lakše podnosili nastupanja.


A čovječnastvu ostaviti pregršt zanimljivog materijala koji se sada itekako mogu analizirati s vremenskim odmakom