Antikvarijat Mali neboder

Otkrijte gdje potraga za rariretnim knjigama uz udisanje mirisa starine postaje svetkovina, ritual i potreba

Doris Žiković

S tribine u povodu 20 godina Antikvarijata Mali neboder / Foto Roni BRMALJ

S tribine u povodu 20 godina Antikvarijata Mali neboder / Foto Roni BRMALJ

Knjige u većini slučajeva sadrže u sebi priče, ali postoje i priče o knjigama. One se pričaju u antikvarijatima. To su nam potvrdili i sudionici tribine, koji smatraju da će knjige uvijek biti u modi. Njihovo iskustvo i akribičnost po pitanjima knjiga za sve knjigoljupce je neprocjenjivo



RIJEKA – Dobro posjećenom tribinom posvećenom antikvarijatima, jazz koncertom After eight jazz quarteta te javnom aukcijom starih, rijetkih izdanja knjiga i tiskovina Antikvarijat Mali neboder obilježio je dvadesetu obljetnicu djelovanja na adresi u Ciottinoj 20b u Rijeci. A da je riječ o mjestu u kojemu je knjiga cijenjena i zbrinuta, a vlasnici i ujedno zaposlenici kadri utažiti glad knjiških zaljubljenika, potvrdio je na početku dvodnevnog obljetničkog druženja Tomo Vučinić ispričavši okupljenjima kako je njegova riječka antikvarna priča počela.


– Nedavno smo obilježili 55. godišnjicu antikvarijata na ovome mjestu, koji je ujedno najstariji u Hrvatskoj i jedini u zemlji koji drži tako dug kontinuitet i po tome je jedinstven. Od utemeljenja davne 1962. ulica gdje se antikvarijat nalazi nosila je ime Đure Matijevića i Đure Đakovića, stari Fijumani pamte je i kao Via Carducci, a tek rijetki kao Via dei Cappuccini. Kao što je ulica mijenjala ime, tako je i antikvarijat dobivao različita imena – Antikvarijat NZMH, Matičin antikvarijat, Antikvarijat Fran Kurelac, no za većinu Riječana on je oduvijek bio samo Antikvarijat – kazao je okupljenima Vučinić podsjetivši da je 1992. godine iz Zagreba došao u Rijeku, a do tada se bavio knjižarstvom u kojem je ispekao zanat.


– Bio sam hobist, oduvijek sam volio knjige, živio među njima, obilazio knjižare i antikvarijate u svojim omladinskim, studentskim i formativnim godinama i to mi je ušlo u krv. To sam oduvijek želio raditi – dodao je Vučinić.




Tomo Vučinić, Saša Dmitrović, Draško Minić, Rok Glavan i Željko Međimorec / Foto Roni BRMALJ


Tomo Vučinić, Saša Dmitrović, Draško Minić, Rok Glavan i Željko Međimorec / Foto Roni BRMALJ



Baš iz ovog prostora pokrenuta je kompletna riječka antikvarna scena, koja je oplemenila grad, jer je s Vučinićem tada u Matičinom antikvarijatu radio Željko Međimorec, a nakon što je on otišao njegovim stopama nastavio je Saša Dmitrović, koji je prije profesionalnog angažmana u antikvarijatu bio klijent, kupac, student povijesti u Trstu, vrlo produktivni publicist…


– Matica hrvatska je 1998. godine izašla iz posla i tada smo Saša i ja preuzeli antikvarijat i etablirali se na antikvarnoj sceni ovdje i u široj regiji – rekao je Vučinić predstavivši ugledne goste koji su sudjelovali na tribini – Draška Minića, koji sa suprugom Nevenom Pajić drži Antikvarijat Mala akademija u Beogradu, Roka Glavana, vlasnika ljubljanskog Antikvarijata Glavan i već spomenutog Željka Međimorca, vlasnika Antikvarijata Ex libris.


Slova u žilama


Knjige u većini slučajeva sadrže u sebi priče, ali postoje i priče o knjigama. One se pričaju u antikvarijatima. To su nam potvrdili i sudionici tribine, koji smatraju da će knjige uvijek biti u modi. Njihovo iskustvo i akribičnost po pitanjima knjiga za sve knjigoljupce je neprocjenjivo. Uz to knjige najdublje uvažavaju, a potraga za raritetima uz udisanje mirisa starine, prema njihovu priznanju, postaje im svetkovina, ritual, a vremenom i potreba. Četvrti pozvani sudionik, Dražen Dabić iz zagrebačkog Antikvarijata Bibliofil, opravdao je izostanak. No i za njega je Vučinić imao samo riječi hvale, istaknuvši da je prije sadašnjeg posla bio direktor prodaje Profila. A da mu antikvarijat ide dobro, ilustrirao je podatkom da u njegovu »dućanu starih knjiga« nema ništa ispod 500 kuna, a radno vrijeme mu je vrlo ležerno, od 10 do 14 sati.


I za Željka Međimorca Vučinić nije štedio komplimente. Kazao je da je rijedak entuzijazam pojedinaca poput Međimorca, koji je od prostora Ex librisa učinio interdisciplinarno mjesto dijaloga i kritičkog promišljanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Rijeke. Međimorec je samostalno u ovom poslu 22 godine, a upečatljiv je njegov angažman u Ulici Riva Boduli 3b, gdje je, kaže Vučinić, stvorio vrhunsku scenu na vrlo visokoj razini prezentacija i značajnih kulturnih događanja. Uz to Ex librisova izdavačka djelatnost je vrlo ozbiljna i promišljena, čemu daje poseban pečat na vrijednosti njihovih izdanja angažiranje vrhunskog grafičara Damira Bralića. Sam Međimorec kazao je da mu antikvarni posao ide nešto bolje, no, dodao je, dolazi EPK 2020 pa će biti još bolje.


U antikvarijatima se pričaju priče o knjigama / Foto Roni BRMALJ


U antikvarijatima se pričaju priče o knjigama / Foto Roni BRMALJ



Zanimljivu priču ispričao je antikvar, kolekcionar i voditelj aukcija Rok Glavan iz Ljubljane, koji je u ovaj posao ušao kao dječak, jer je njegov otac Matjaž imao antikvarijat. Iako je želio biti agronom, roditelji su mu objasnili da nemaju zemlju, već jedino knjige pa se ipak odlučio za studiranje bibliotekarstva. Službeno se tim poslom počeo baviti 1992., a samostalno vlastiti antikvarijat vodi petnaest godina. Koliko je involviran u sve to, najbolje objašnjava riječima da mu slova teku žilama.


– Suradnja i aukcije među antikvarima su sve intenzivnije, a siguran sam da ćemo pronaći nove sisteme opstanka i poslovanja, jer se sve više događa da mušterije kupuju knjige kao artefakt isključivo zbog grafike. Slučajno sam u Istri vidio plakat na kojem je pisalo »Šoldi su vajka u modi«, i onda sam šolde pretvorio u knjige. Uvjeren sam da su aukcije pravac koji treba slijediti, jer se fokusiramo na rjeđe stvari. Ako imamo jedan primjerak knjige, a pet potencijalnih kupaca, onda je normalno da ga prodamo onome tko da najviše – kazao je Glavan, naglasivši da se uvijek trudi knjigu predstaviti kao dokument i time joj podići vrijednost.


Kupujte knjige!


Beogradski antikvar Draško Minić spominjući odnos sa suprugom Nevenom kazao je da se umnogočemu u životu razilaze u mišljenju, no što se tiče knjiga, tu nikada nisu imali sukoba.


– Dugo smo vremena tražili idealan prostor za antikvarijat. Sve nekretnine koje smo gledali imale su neku manu. Jedne su bile preskupe, druge ukopane, treće u lošoj zgradi, četvrte su imale mali izlog… I onda smo na izvanrednoj lokaciji u centru Beograda u Ulici Đure Jakšića pronašli knjižaru koju nam je kupio Nevenin otac. Uredili smo je, i kad smo ga pitali kakva je naša obaveza prema njemu, on nam je odgovorio: »Vaša obaveza prema meni je da više ja nemam obaveza prema vama«. A kako ne pušimo, ne pijemo i ne kockamo tako je naša Mala akademija postala naš porok u kojem uživamo. U istoj ulici nalazi se šest kafića i još jedan antikvarijat, a naša misija je da ne dopustimo da Beogradom zavladaju barbari, jer više nudimo jedan stav, nego knjigu – objašnjava Minić, pokazujući natpis na majici ispod košulje na kojem je pisalo: »A što kad ugase Google? Kupujte knjige!«


Vučinić je dodao da je Mala akademija izuzetno uređen prostor, što ne čudi, kazao je, s obzirom na činjenicu da je Minić po struci arhitekt. No drugi antikvarijat u istoj ulici, Dveri, u dvjema prostorijama toliko je natrpan, da među hrpom knjiga ostaje svega nekoliko desetina centimetara tijesnih stazica. Koliko je opasno tu tražiti knjige objasnio je Glavan kazavši da je u tom antikvarijatu uistinu mislio da će ga knjige ubiti. Duhovito je prepričao atmosferu u Dverima gdje prodavač na svaki upit odgovara da nema te knjige, a kad je kupac nađe na dnu hrpe i ne zna kako bi je izvukao, prodavač ga autoritativno usmjeri jednom riječju: »Kopajte!«


Svjesni teških vremena za knjigu u njenu klasičnom obliku, Mali neboder nastoji upravo kroz estetsko-likovnu komponentu knjige ukazati na superiornost »fizičke« knjige nad virtualnom/elektroničkom knjigom.


– Cilj nam je nabaviti što kvalitetniju knjižnu građu i ponuditi je na što više mjesta, kako bi knjiga usprkos sveopćoj nezainteresiranosti nastavila svoj »život«. Svjesni teških vremena za knjigu u njenom klasičnom obliku, nastojimo upravo kroz estetsku komponentu knjige ukazati na superiornost »fizičke« knjige nad elektroničkom, što je naša misija i na neki način poslovna vizija – rekao je uoči četvrte aukcije Vučinić, koju je ocijenio najboljom do sada. Smatra da za takve stvari treba vremena, iskustva, no činjenica je da stvari idu nabolje.


– Nema tu puno spektakla; to je događaj koji ima svoju dinamiku, a bitno je da ima zainteresiranih. Ovoga se puta okupilo petnaestak ljudi i događalo se upravo ono što treba, bilo je puno više ponuda, između usmenih i pisanih, i dosta toga se prodalo – zaključio je Vučinić.