Jezici primaju od drugih jezika, pogotovo ako su u bliskom kontaktu. S Turskom smo više od 500 godina živjeli u takvom neposrednom kontaktu i to je moralo ostaviti traga
Čarapa, jastuk, boja, bubreg, limun, badem, majmun, šal, pamuk, sapun… – sve su to hrvatske riječi. Ali i turske…
Nives Opačić izlaganje je počela objašnjenjem riječi »oka«, što je stara oznaka za mjeru koju današnji ljudi uglavnom ne razumiju.
Na primjeru ove riječi Opačić je objasnila da se gotovo sve što je istočnog podrijetla proglašava turcizmima, a možda su neke riječi iz arapskog ili perzijskog jezika. Na nizu primjera iz svakodnevnog govora, ali i pjesama, pa i turskih televizijskih sapunica, poznata jezikoslovka ukazala je na brojne turcizme i orijentalizme u hrvatskom jeziku.
– Jezici ne mogu biti kao da su izišli iz kemijske čistionice. Oni primaju od drugih jezika, pogotovo ako su u bliskom kontaktu. S Turskom smo više od 500 godina živjeli u takvom neposrednom kontaktu i to je moralo ostaviti traga – rekla je Opačić.
Postoji nekoliko skupina takvih riječi.
U prvoj su turcizmi koje rabimo kao standardne riječi, poput čarape, jastuka, boje, bubrega, limuna, badema, majmuna, šala, pamuka ili sapuna. Sve su to i hrvatske riječi. U drugoj skupini su orijentalizmi koji su obilježeni kao regionalni, primjerice česma, kajgana, ćumez i kusur.
Regionalizmi na koje se može naići u Slavoniji su avlija, kapija, pendžer, mehana…
Na moru je primjerice, prisutan arsenal, riječ arapskog podrijetla – osvrnula se Opačić, te tijekom izlaganja objasnila i riječi sijaset, dućan, hajduk, kesa, džep, šećer, bekrija, bećar, duhan, đerdan, budala, tavan, nafta, tambura i mnoge druge.
Podsjećajući na vrijeme kad su se turcizmi i orijentalizmi pripisivali srpskom jeziku i time bili nepoželjni, Opačić je na kraju zaključila da trebamo imati na umu da je razgovor održan u Rijeci bio i svečanost hrvatskog jezika.
