Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
11. prosinca 2017.
Nikad nije kasno

foto Kao kakao: Kako je Anja Žulić stvorila mali, slatki raj u Voloskom

Anja Žulić, Foto: Marin Aničić
Anja Žulić, Foto: Marin Aničić
Autor:
Objavljeno: 3. ožujak 2017. u 9:49 2017-03-03T09:49:54+01:00

Na pragu 40-ih Anja Žulić prekvalificirala se i postala slastičarka, a zatim krenula u veliki izazov – otvorila slastičarnicu u kojoj priprema slastice baš kakve i sama voli, a to znači kvalitetne, od najboljih namirnica, jednostavne, inovativne i dobro izbalansirane

Strast, ljubav i entuzijazam glavni su motivi koji su Anju Žulić pokrenuli da prije sedam godina, na pragu svojih 40-ih, potpuno okrene život i vrati se u školske klupe. Ekonomsko zvanje koje je stekla u opatijskoj gimnaziji više joj nije bilo dovoljno jer se nije namjeravala vratiti u turizam u kojemu je stekla prve godine radnog staža, a nije je ispunjavao niti rad s »papirima« u suprugovoj građevinskoj tvrtki, pa je u Narodnom učilištu u Rijeci upisala srednjoškolski program prekvalifikacije i za godinu dana u rukama je imala diplomu – postala je slastičarka.

Ono što je do tada bilo samo nasljeđe koje je baštinila od mame i none, neka vrsta hobija i zadovoljstvo u čijim su rezultatima uživali samo njezini najbliži, članovi obitelji i prijatelji, pretvorilo se u zanimanje. Odmah nakon toga Anja je uz potporu obitelji krenula u novi izazov – odlučila je otvoriti vlastitu slastičarnicu u kojoj će pripremati slastice baš onakve kakve i sama voli, a to znači kvalitetne, od najboljih namirnica, jednostavne no inovativne, u kojima će okusi biti dobro izbalansirani.

Od Švedske do Voloskog

– Odmah sam, već 2013. godine, krenula tražiti prostor. Htjela sam da bude u gradu, ali da najamnina ne bude pretjerana jer si je nisam mogla priuštiti. Napravila sam i poslovni plan te od HBOR-a dobila kredit za žene poduzetnice. Onda sam pronašla ovaj prostor u Voloskom gdje se nekada nalazila tržnica i koji je bio zatvoren dvadeset godina.

Kao kakao, Foto M. ANIČIĆ (3)

U opatijskom Komunalcu bili su zainteresirani za njegovo iznajmljivanje i tako su krenule pripreme i u listopadu 2014. godine otvorena je slastičarnica Kaokakao. Ideja je bila da više radimo kolače za van pa smo uredili samo manji prostor s tri-četiri stola, ali pokazalo se da to nije dovoljno jer su ljudi željeli ovdje sjesti, popiti kavu, pojesti kolač i morali smo se vremenom proširiti – priča Anja o tome kako je počelo ostvarivanje njezinog sna.

Anja Žulić rođena je u Švedskoj, u gradu Gävle, 200-tinjak kilometara od Stockholma. Kada su joj bile tri godine, obitelj se preselila u glavni grad Švedske jer je otac, profesor ugostiteljstva, tamo dobio posao. No, njezina majka nije bila osobito sretna na sjeveru gdje su ljudi tada bili prilično zatvoreni i hladni pa su se zbog majčine čežnje za ozračjem u kojem vlada »mediteranski duh« odlučili vratiti u domovinu. Anja je imala devet godina, i od tada, pa sve do udaje kada se preselila u Bregi, živjela je u Voloskom gdje je njezina nona imala kuću s vrtom. U Voloskom je odrastala i uz to mjesto je vežu divne uspomene.

– Nakon gimnazije, upisala sam Hotelijerski fakultet, ali ga nisam završila. S obzirom na to da govorim četiri strana jezika – švedski, engleski, talijanski i njemački, vrlo brzo sam dobila posao u turističkoj agenciji Kvarner Express. Tamo sam radila na šalteru, a kasnije u Liburnija hotelima u prodaji i na recepciji. Onda sam se udala, došla su djeca, a bilo je i ratno vrijeme, kada turizma gotovo nije bilo, pa sam bila kod kuće. Iako sam voljela posao u turizmu jer je on značio puno kontakata s ljudima, više mu se nisam vraćala jer su me djeca još trebala.

Kao kakao, Foto M. ANIČIĆ (2)

Radila sam kratko u osiguranju, pomagala suprugu oko knjigovodstva, a kada su djeca konačno odrasla, odlučila sam učiniti nešto za sebe, završila školu za slastičarku, odradila praksu u jednom opatijskom hotelu i zatim krenula vlastitim putem – govori Anja Žulić.

Ljubav iz djetinjstva

Kolači su oduvijek bili dio njenog života. Još kao dijete pomagala je mami i noni kada bih ih pripremale. U albumu još čuva fotografiju kada su joj bile četiri godine – s pregačom na stolici i nešto mijesi. Prve kolače sama je ispekla negdje u desetoj godini, a kasnije je na putovanjima u inozemstvu rado zavirivala u prekrasne slastičarnice i uvijek se, kaže, pitala zašto toga nema i kod nas.

U jednoj od njih, slastičarnici poznatog talijanskog majstora Acherera, u mjestu Brunico u sjevernoj Italiji, čim je ušla oduševila se i kvalitetom i izgledom, te pomislila: »E, ovakve kolače bih ja imala, ovako bih radila i sve to posložila«.

Danas, kada peče kolače u vlastitoj slastičarnici u Voloskom, oslanja se najviše upravo na talijansko i francusko slastičarstvo, koje kombinira s receptima svoje none i mame, sačuvane u istrošenoj i flekavoj bilježnici požutjelih listova, kakva već treba biti ta čarobna knjiga koja čuva obiteljske »tajne« iz kuhinja.

– Nisam, nažalost, imala prilike otići na skupe tečajeve u inozemstvu, pa sam u mnogim stvarima zapravo samouka. No, posjećivala sam neke sajmove, nabavila puno strane literature, proučavala, radila kod kuće, isprobavala, testirala, učila s interneta u kojem smjeru idu trendovi u slastičarstvu i kako bi kolači trebali izgledati u današnje doba – priča dalje Anja. Puno je onih iz čijeg iskustva tako uči, ali trojica su, kako kaže, nedostižnih uzora – Pierre Hermé iz Pariza, Japanac Sadaharu Aoki i Španjolac Paco Torreblanca.

– Tražim recepte u knjigama ili na internetu, ali ih ne slijedim od početka do kraja, nego od svakoga uzmem ponešto i složim vlastiti kolač. Volim istraživati okuse, isprobavati nove začine, kombinirati i nikada od prve ne kažem: »Ovaj je kolač super!«. Svaki napravim još dva-tri puta dok ne posložim okuse – priča vološćanska slastičarka.

Dobar tim

Veliku pomoć i podršku ima u majstorici slastičarstva Jadranki Kovačević koja je uz nju od prvoga dana Kaokakaa.

– Predložio mi ju je jedan prijatelj i, danas mogu reći – imala sam sreće jer smo »kliknule« čim smo se upoznale, budući da je i ona zainteresirana za malo drugačije stvari. U početku smo bile samo nas tri: jedna slastičarka, pomoćna radnica i ja. Nadobudno sam mislila da ću moći sve raditi – voditi slastičarnicu, servirati, peći kolače...

Kao kakao, Foto M. ANIČIĆ (1)

No, već u roku od 15-ak dana, s obzirom na to da nam je odmah krenulo jako dobro, shvatila sam da to neću moći i da moram još nekog zaposliti. Mislili smo raditi dvokratno, ali ljudi to nisu dobro prihvatili pa sam morala brzo reagirati i tako nas je danas ovdje devet: osim Jadranke i mene, tu su još tri slastičarke, čistačica na pola radnog vremena i dvije djevojke koje rade na šanku – govori Anja, dodajući kako i nije bilo jednostavno pronaći kvalitetne slastičare, budući da je riječ o deficitarnom zanimanju pa toga profila nema na Zavodu za zapošljavanje, a veliki je problem i što je vrlo malo onih koji istinski vole taj posao, koji, kako kaže, »imaju sjaj u očima« i spremni su prihvatiti izazov da rade kolače »od nule«, dakle bez praškova, gotovih krema i polugotovih ili gotovih sastojaka.

– No, ipak ima entuzijasta. Naime, prije dvije godine javila mi se Ivana Justić s Krka koja je završila Ekonomski fakultet i nakon toga se prekvalificirala za kuharicu, jer u trenutku kada se odlučila za prekvalifikaciju nije bilo smjera za slastičara. U početku sam se malo zabrinula kako će sve to izgledati, ali evo, već dvije godine je tu, sada ima 25 godina i mogu reći da zaista voli taj posao – kaže vlasnica Kakokakaa, dodajući kako sada ima dobar tim koji se s njom dalje obrazuje i usavršava u ovome poslu, nudeći sladokuscima najfinije okuse za njihova nepca.

U ovaj obiteljski posao, koji će se u budućnosti, otkrila nam je, gotovo sigurno i širiti, uključuje se pomalo i njezin 24-godišnji sin koji završava ekonomiju. Kći ima 18 godina, maturantica je i, iako i sama peče i voli pripremati kolače, njezin je odabir psihologija. Anjina mama, ona od koje je cijela priča na neki način zapravo i počela, rado navrati u slastičarnicu u glavnoj vološćanskoj ulici, Ulici Andrije Štangera, i uživa u kolačima, ponosna na svoju nekada »malu pomagačicu« koja je danas poznata i priznata slastičarka za čije se ime sve više čuje i daleko izvan granica Voloskog, Liburnije, pa i cijelog Kvarnera.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka