Nikada nismo prestari da naučimo nešto novo iz domene koju možemo nazvati »filozofija života«. Upravo to razmišljanje i mudru rečenicu koja će nam život promijeniti nabolje, moglo se čuti na nedavnom predstavljanju najnovije knjige nekadašnje televizijske voditeljice Josipe Pavičić Berardini naslovljene »Promatrači u zrcalu« koju je pisala godinu dana, uglavnom u jutarnjim satima kad je najproduktivnija, kako nam je otkrila. Sama autorica prošla je kroz teške životne trenutke: rat, rak, razvod i stoga se slobodno može kazati da smo imali priliku učiti od najbolje.

Lijepa, krhke građe ali jaka duhom i kad govori o najtežim životnim trenucima, Josipa Pavičić Berardini svojoj je publici na predstavljanju knjige podarila mnoge važne recepte za kvalitetniji život. Nakon predstavljanja knjige imali smo priliku razgovarati s njom i doznati još nekoliko važnih stvari koje nam mogu biti od koristi u želji da poradimo na sebi.

– Bilo mi je lijepo i ugodno. Volim osjetiti publiku, a večeras sam osjetila jako puno emocija. Vidjela sam suze, ali čula i smijeh iz publike, kazala je Josipa kad smo je pitali kakvi su joj dojmovi.

Rad na sebi

Između ostalog rekli ste da treba biti uporan i ne odustajati od promjene. Dakle treba trenirati samog sebe i svoje misli?

– Apsolutno. Za sve postoji lijek. A lijek za naš život je isključivo u nama i ako počnemo raditi na sebi i ustrajemo, doći ćemo do rezultata. Ako se odmaknemo od toga da se nešto može postići preko noći i od instantnih riješenja koja ne postoje, onda je i to već dobar pomak.

Rad na sebi je uvijek potreban. Jer i kad imamo pedeset ili trideset godina, a godine nisu važne, uvijek se ima nešto novoga za naučiti.

Smatrate li da ste s vremenom postali »mentalni minimalist«, odnosno da točno znate koje misli treba odmah odbaciti, a koje prigrliti?

– Znam da sam se jako puno promijenila, da sam promijenila svoj mentalni sklop i način razmišljanja. Naučila sam ukrotiti misli, vladati njima, odagnati strahove i vladati njima, promijeniti uvjerenja. Uz mnogo discipline i vježbe neke stvari postanu automatizam.

U početku nije bilo jednostavno, ali i uz puno truda uspjela sam. U redu je iskočiti i pasti. A sad kad padnem, puno je lakše podići se i to radim s puno više lakoće prilikom preskakanja životnih prepreka.

Tri R

Rekli ste kako ste svojim prijateljicama govorili o svojih »3 R« – ratu, raku, razvodu.

– Prvi R vezan je za rat, Domovinski rat. Ne volim govoriti o tome. Zapravo, tek kad je bila obljetnica pada Škabrnje i Vukovara, objavila sam kratki tekst koji sam ispisala i u svojoj knjizi »Šest milimetara«. To je obilježilo moje djetinstvo.

To su trenuci koji su bili izuzetno teški i koji su zasigurno ostavili traga na meni. To ostavljam tamo gdje se dogodilo. I uistinu nemam što reći o tome. Bilo je tako kako je bilo. Donijelo je puno boli, ali život ide dalje. Bitno je da oprostimo. Nije se moguće vratiti u prošlost i promijeniti išta.

Vaša baka o kojoj ste govorili ostavila je duboki trag u vašem životu. 

– Da, i prenijela mi sve što su nju naučili. Dala mi je najbolje od sebe. Međutim prenijela mi je i ona neka uvjerenja koja nas vrlo često vuku prema dolje.

No, nećemo se zbog toga ljutiti na naše bake i djedove, roditelje, jer su nam oni to prenijeli u najboljoj namjeri. Svjesna sam da su mi oni u svakom trenutku davali najbolje što su znali i mogli.

Drugo R vezano je uz razvod. Je li i nakon razočarenja još uvijek vjerujete u ljubav?

– Na svaki odnos, bilo prijateljski ili ljubavni, koji je obilježio moj život gledam kao na blagoslov. Zahvalna sam za svaki trenutak i za svaku bol jer mi je donijela i jako puno toga dobrog.

Onakva kakva sam danas, i ovaj mir koji osjećam u sebi ne vjerujem da bi bio takav da nisam prošla kroz sve te stanice svoga života koje jesam i koje su me izmijenile. Jesu li to prijateljstva, ljubavi ili brak, zahvalna sam za sve što je bivše, što je nekad bilo dio mog života.

Autogeni trening

Govoreći o svojoj novoj knjizi istaknuli ste kako je za nadvladavanje zdravstvenih teškoća psiha važnija čak i od zdrave prehrane. Pojasnite nam malo taj proces.

– Uvijek se navode tri faktora u oboljevanju: genetika, prehrana i mentalni sklop. Smatram da je potonji na prvom mjestu jer genetika postoji, uvažavamo je, ali mislim da se nikad ne bismo trebali izvlačiti na nju.

Jer, poznajem puno ljudi koji imaju predispozicije da obole, a nikad ne obole. Osobno smatram da je najvažnije kako čovjek razmišlja o sebi, o životu i na koji način živi, na koji ima posložene prioritete.

Je li osvijestio svoja uvjerenja? Je li živi životom kakav želi ili životom na koji je pristao? Je li to nešto prihvatio ili se samo pomirio s tim nečim? To je nešto što je po meni jako bitno. Bolest je poziv da nešto promijenimo u našem životu.

Održavate savjetovanja.

– Posljednjih godina krenula sam u tom nekom novom smjeru. Podučavam i radim s ljudima na autogenom treningu. To je tehnika koja je meni jako puno pomogla na putu izlječenja. Održavam različite radionice.

Puno pišem. A imam i puno kontakata sa ženama koje prolaze kroz liječenja karcinoma. Osjećam i dobivam povratnu informaciju da im je puno lakše kroz bolest prolaziti uz nekoga tko im daje odgovore na neka pitanja koja ih tište i koji je i sam prošao kroz to.