Jazz

I malo je veliko: U gradiću Ravne na Koroškem održan 14. festival slovenskog jazza

Davor Hrvoj

Naš reporter odgovara na više sudbonosnih pitanja: što s jabukama koje se zovu jazz, kako preživjeti dan na Festivalu bez doručka u izvedbi jednog od organizatora – tri jaja na oko – i zašto se ovaj festival održava u Ravnem, a ne u Ljubljani ili Mariboru



Zašto bi ugledni nizozemski proizvođač jabuka slao pošiljke svojih proizvoda u slovenski gradić Ravne na Koroškem? Sponzorski! Naime taj su tip jabuka nazvali Jazz. No koliko na svijetu ima većih festivala na kojima bi bolje mogli promovirati svoj proizvod? Očito tu se radi o nekom iracionalnom razlogu. Jedino racionalno objašnjenje bilo bi – magija, pozitivne vibracije, strast, entuzijazam.


I nisu jabuke jedini jazz simbol festivala. Osim majica, pulovera, jakna, ručnika, slinčeka za bebe i drugih uobičajenih reklamnih proizvoda, logo Jazz Ravne možete naći na rakiji, kvačicama za rublje, flaširanoj vodi (jazz marmelada je još uvijek u pokusnoj fazi) i drugim proizvodima, ali i nematerijalnoj »baštini« kao što je Jazz doručak. O, nije to bilo kakav doručak. Bez obzira kad ste legli te noći nakon jazz koncerata, doručak je u osam. Bez pogovora! Osim uobičajenih namirnica, najvažniji dio doručka su jajca pečena na oko. Njima se počinje i to se ne odbija, jer kuhar je Franc Kokal, uz Robija najvažnija pokretačka snaga festivala. Tri jajca; ni više ni manje! Prvi na redu su umjereni vegetarijanci, jer poslije njihovih porcija tava se kontaminira čvarcima – ispričavam se, grumpima.


Festival grumpa, održan u subotu, također nije prošao bez jazz svirke koja je bila sastavni dio 14. festivala slovenskega jazza. Organizatori zasad još nisu uspjeli ostvariti to da dim iz kotla s gulašom, koji je uvijek na raspolaganju glazbenicima i gostima, ne formira riječ Jazz Ravne!




Zašto se Festival održava u Ravnem (6.600 stanovnika), a ne, primjerice, u Ljubljani (280.000 stanovnika) ili Mariboru (95.000 stanovnika)? Godinama je održavan u Ljubljani, ali iz raznih razloga organizator ga je htio ugasiti. Ljubitelji jazza koji obitavaju podno Karavanka i Savinjskih Alpa bili su mišljenja da se to ne smije dogoditi i preselili su Festival u Ravne na Koroškem, gdje je od 2. do 6. listopada održan šestu godinu zaredom.


Osim koncerata, na Festivalu je održan niz programa: izložbe, predavanja, okrugli stolovi, projekcije filmova i, najvažnije od svega, glazbene radionice za djecu. Kao rezultat tih radionica na spomenutom su koncertu na Tržnici nastupili polaznici u sastavima Divja Jaga i Funky Boys, a poslije njih i sjajan profesionalni Oberdixie Band.


Skulptura kao glazbalo


Već u pretprogramu i programima za mlade nastupili su kontrabasist Ilj Pušnik i udaraljkaški sastav Stick Control. Službeni dio programa započeo je predstavljanjem Jazzopisa, za koji piše i koji uređuje Nina Novak, jedinog stručnog jazz časopisa u Sloveniji. U Hrvatskoj ga nema. Da, važan je i za hrvatsko jazz stvaralaštvo, jer donosi i članke o našim jazzistima. Naime uz članke o brojnim slovenskim glazbenicima i ljubiteljima jazza, u novom broju to je razgovor s jazzistom Mirom Kadoićem. Ninin je naslov uvodnika ovog broja »Živeti jazz«, što bi mogao biti slogan djelovanja entuzijasta iz gradića Ravne na Koroškem, koji je najpoznatiji upravo po jazz festivalu i ciklusu koncerata. Koliko je važan za grad pokazuje gradonačelnik, koji je na događanjima zajedno s publikom i organizatorima te gostima, i koji rado objašnjava zašto upravo jazz.


S ponosom je pokazivao jednu od tridesetak skluptura od željeza umjetnika iz cijeloga svijeta, ostvarenih u ciklusu Forma Viva, koje su postavljene po cijelom gradu. Jednu od skulptura napravio je hrvatski umjetnik Gorki Žuvela. No za projekt Viva Jazz Forma – reloaded, koji je, na zamisao Robija Jamnika, umjetničkog vođe Festivala, glazbeno osmislio vibrafonist Vid Jamnik, odabrana je skulptura Japanca Yukija Oyanagija, koja je zbog niza rezonantnih pločica što simboliziraju krila poput nekog svemirskog vibrafona ili ksilofona. Zato je pozornica postavljena oko skulpture, a Vid Jamnik i bubnjar Matic Črešnik povremeno su se penjali na nju pretvarajući ju u glazbalo. Razmišljanjući o tim zvukovnim mogućnostima Jamnik je osmislio glazbu koja je svojevrsni nastavak progresivnog i jazz rocka što ga je sredinom 1970-ih svirao francuski udaraljkaš Pierre Moerlen sa sastavom Gong. Zanimljivo, jer Jamnik te glazbene zamisli razvija neovisno od bilo kakvog utjecaja gongovaca.


Neobuzdano ludo


Posljednja dva dana festivala održana su u Koroškem mladinskom kulturnom centru. Pjevačica Ajda Stina Turek nastupila je nakon što je diplomirala na Berklee College of Music. Predstavila je svoj autorski album »Sonder«, za koji je pisala pjesme uglavnom socijalne tematike, a da je upoznata i s tradicijom, pokazala je korištenjem vriskova, poput Abbey Lincoln u legendarnoj suiti »Triptych«, stavak »Protest«, Maxa Roacha, također socijalne i političke tematike. Slogan »ECosmic Jazz« karakterizira glazbu sastava Get On Board Collective saksofonista Lovre Ravbara, koji je predstavio svoj album »Get On Board«. Uigrana skupina renomiranih glazbenika u ovom je projektu predstavila njegovu sklonost prema električnom jazzu s groovom i utjecajima funka i soula.


Finale Festivala bilo je posvećeno suradnjama slovenskih i američkih glazbenika. Samo Šalamon se udružio s usnim harmonikašem i pijanistom Howardom Levyjem i udaraljkašem Ninom Mureškićem. Njihove su izvedbe autorskih skladbi bile prožete komunikacijom i sjajnim improvizacijama, kao i izvedbe bubnjara Žana Tetičkoviča, kontrabasista Russella Halla i pijanista Emmeta Cohena. Suprotno današnjem trendu, oni su odlučilli podsjetiti na zdravu tradiciju jazza, između ostaloga na skladatelje kao što su Erroll Garner i Harold Mabern, kao i na legendarni album »Live at the Lighthouse« trubača Leeja Morgana.


Iako je Hall u žaru svirke raskrvario prst, poslije koncerta nije odolio klaviru na pozornici, a kad su ga istjeralil iz dvorane pridružio se jam sessionu, najprije svirajući vibrafon, potom bubnjeve, klavir i kontrabas, a konačno je i zapjevao. »Body and Soul«! Bez mikrofona! Ludo! Do jutra! No to nije bio razlog da na vrijeme, dakle u 8.00, ne dođemo na Jazz doručak. Franc je već pekal jajca. Jer od nečega se mora i živjeti, ili živeti jazz!