Gail Kriegel: Aktivizam je važan u svakoj umjetnosti

Bilo bi dobro da smo svi aktivisti kad su u pitanju stvari u koje vjerujemo. Umjetnici u kazalištu, operi, glazbi i vizualnim umjetnostima često su ispred svojeg vremena i mogu biti pioniri u pronalaženju novih puteva u zrcaljenju društvenih problema kao što su predrasude, korupcija i nasilje

Gail Kriegel jedna je od autorica drame »Sedam« koja će, nakon stečene svjetske popularnosti, doživjeti i hrvatsku premijeru 23. studenoga u Muzeju suvremene umjetnosti Zagrebu. Riječ je o dokumentarnoj drami koja opisuje živote sedam žena iz različitih dijelova svijeta, a režijski je osmišljena tako da se u svakoj državi oformi »glumački« ansambl sastavljen od utjecajnih javnih ličnosti koje čitaju tekst.

Dramu »Sedam« producirala je i režirala švedska redateljica Hedda Krausz Sjögren, koja će postaviti i hrvatsku verziju. Tko će biti sedam sudionika u Hrvatskoj, još nije službeno potvrđeno. Projekt »Sedam« će, osim hrvatske premijere drame, obuhvatiti i popratne aktivnosti koje u žarištu imaju borbu protiv nasilja nad ženama te zaštitu prava žena.   Regionalna turneja »Sedam 2013«, koju podržava Švedski institut, obuhvaća Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju, Kosovo i Srbiju. Hrvatsku izvedbu provode udruga »Domino« i Veleposlanstvo Kraljevine Švedske u Zagrebu.   Sav prihod od ulaznica bit će doniran Sigurnim ženskim kućama, a u projekt će biti uključene i članice udruge »Otvoreno Kamensko«, odnosno hrabre radnice bivšeg »Kamenskog«.

   Kriegel je poznata američka spisateljica, dramaturginja i skladateljica, dobitnica brojnih nagrada od čega najviše za dramu »On the Home Front«. U projekt »Sedam« uključila se preko udruge »Vital voices«, koju su osnovale Hillary Clinton i Madeleine Albright, s ciljem pomaganja ženama čitavog svijeta da iskoriste svoje potencijale i postanu liderice u svojim okolinama. »Sedam« je revolucionarna dokumentarna drama koja je bazirana na intervjuima sa sedam aktivistica za prava žena, iz različitih dijelova svijeta, a čije teške životne priče i borba predstavljaju nevjerojatan izvor inspiracije: Ferida Azizi (Afganistan), Inez McCormack (Sjeverna Irska), Marina Pisklakova-Parker (Rusija), Annabella de Leon (Gvatemala), Mukhtar Mai (Pakistan), Mu Sochua (Kambodža) i Hafsat Abiola (Nigerija). Žene predstavljene u drami s uspjehom su prošle brojne prepreke kako bi promijenile živote u svojim zemljama.

Scenska čitanja

Drama je režijski osmišljena tako da glavne uloge preuzimaju utjecajni pojedinci iz javnog života države u kojoj se izvodi, pa svako čitanje izvodi potpuno jedinstveni ansambl. Tekst je dosad čitalo više od 300 političara, aktivista i glumaca diljem svijeta. Među njima i oskarovka Meryl Streep te članovi Europskog parlamenta. Dramu je napisalo sedam nagrađivanih dramskih autorica: Paula Cizmar, Catherine Filloux, Gail Kriegel, Carol K. Mack, Ruth Margraff, Anna Deveare-Smith i Susan Yankowitz.

   Turneju scenskih čitanja dramskog teksta »Sedam« inicirala je i producirala nagrađivana dramska spisateljica, glumica i producentica Hedda Krausz Sjögren u Švedskoj 2008. godine. Drama je dosad izvedena u 13 zemalja i okupila je oko 20 tisuća ljudi, od Švedske do Afganistana.

   Gail Kriegel nedavno je boravila u Hrvatskoj, čime počinjemo razgovor s njom:

   – Posjetila sam Hrvatsku jer je moj suprug, kao predstavnik Centra za međunarodno pravo, pozvan da održi predavanje o američkom pravu na Sveučilištu u Rijeci. Onda sam od Hedde Krausz Sjögren, koja je »Sedam« producirala diljem svijeta, saznala da će ta drama biti dijelom konferencije o traffickingu u Zagrebu. Premda sam znala da neću moći vidjeti aktualnu predstavu, željela sam se susresti s ljudima koji sudjeluju u projektu i pomoći im u promoviranju projekta.

Broj 7

Zašto je izvođenje drame »Sedam« bitno za Hrvatsku?

   – Važno je da ova dokudrama bude prikazana u svakoj zemlji, zato jer posvuda, uključujući i moju zemlju, moramo raditi na tome da promijenimo živote žena. Kroz osobne priče žena »Sedam« pokazuje kako zlostavljanje, trafficking, nasilje u obitelji, opresija i korupcija truju društva. Budući da je Hrvatska upravo u trenutku promjene, to je uzbudljivo vrijeme za žene i muškarce da krenu naprijed, zajedno s rastom svoje zemlje. Ovo je pravi trenutak da ljudi progovore i pridonesu promjenama. »Sedam« bi im trebao pomoći u smislu motivacije i inspiracije u borbi za ženska prava.

   Zašto broj 7 u naslovu?

   – Ta je brojka uzeta iz praktičnih razloga. Procijenjeno je da bi 7 monologa, od kojih svaki ima otprilike 15 minuta, trebalo uz pauzu trajati oko dva sata u kazalištu. Međutim, »Sedam« se ne prikazuje samo u kazalištima, nego i u raznim drugim prostorima koji zahtijevaju kraće vrijeme prezentacije. Postoje različite verzije predstave, ovisno o tome radi li se o specijalnom događanju ili konferenciji, predstavljanju na sveučilištima, u gradskim ili komercijalnim teatrima. Objavljena verzija sadrži sve te mogućnosti.

   Što kazalište može učiniti protiv nasilja nad ženama diljem svijeta?

   – Mislim da je kazalište vrlo učinkovit način da se ukaže na problem opresije nad ženama posvuda u svijetu. Članica sam odbora Lige profesionalnog kazališta žena i želim vidjeti što više komada koje naši dramatičari, redatelji i producenti postavljaju. Prema mojim uvidima, dobar postotak drama koje pišu žene govori o temama kao što je nasilje u spavaćoj sobi. Vjerujem da će ove uznemirujuće pojave doživjeti bitne promjene. Svaki put kad se u živoj izvedbi, sa živom publikom, ukaže na ove probleme, postoji šansa da će barem jedan ili dva gledatelja promijeniti svoj način razmišljanja.

   Kakav je vaš stav o aktivizmu u teatru?

   – Mislim da je aktivizam važan u svakoj umjetnosti i u svakom aspektu društva. Bilo bi dobro da smo svi aktivisti kad su u pitanju stvari u koje vjerujemo. Umjetnici u kazalištu, operi, glazbi i vizualnim umjetnostima često su ispred svojeg vremena i mogu biti pioniri u pronalaženju novih puteva u zrcaljenju društvenih problema kao što su predrasude, korupcija i nasilje. Oni se mogu suočiti s društvenim problemima tako da osobno utječu na ljude.

Živo kazalište

Zašto je o problemima u društvu potrebno progovarati s pozornice?

   – Kazalište je živo. To nije kao da gledate film ili televizijski program, koji ostavljate iza sebe ili ga gasite. U teatru se odnos uvijek uspostavlja između publike i glumaca, te između gledatelja, dramskog pisca i redatelja. Kazalište se događa u ovom trenutku. Kazalište je živo!   Kad sam srela Anabellu De Leon, ženu koju sam intervjuirala, odmah sam osjetila da je želim staviti na pozornicu. Kad sam shvatila da je ta žena riskirala vlastiti život i život svoga sina i majke, i da mora hodati s nekoliko tjelohranitelja, pomislila sam da sam o tome negdje čitala ili vidjela Anabellu na filmu – to ne bi bilo isto. Samo živi glumac koji izvodi za živu publiku može »uhvatiti« njenu dinamiku, njenu hrabrost, ljepotu i duh.

   Vaša drama »On the Home Front« govori o ratu i rasizmu. Na koji način tretirate ove teme?

   – U drami »On the Home Front« radi se o grupi ljudi iz različitih klasa i kultura, čije su jedino zajedničko iskustvo posljedice brutalnog rata. Drama je nastala na temelju mog iskustva predavačice na programu »Veterans Outreach« na Brooklyn Collegeu. Uzela sam kao primjer Vijetnamski rat, čiji vojnici, kao danas oni koji se vraćaju iz Iraka i Afganistana, nikad nisu dobrodošli kući. Vijetnamski rat bio je posljednji rat u kojemu su vojnici bili novačeni – velik postotak njih bili su siromašni crnci i bijelci, dok su oni koji su išli na fakultete bili oslobođeni.   Radnja komada odvija se na koledžu, gdje grupa povratnika iz Vijetnama – sve muškarci: Afroamerikanci, Azijci i Latinoamerikanci – ustaju protiv njihove bijele profesorice čiji je suprug poginuo u ratu. Studenti i profesorica nisu traumatizirani samo ratom, nego se u učionici moraju suočiti i s velikim predrasudama: s rasizmom između karipskih crnaca i afroameričkih crnaca, između crnih i bijelih studenata, s muškarcima protiv žena… To je ono što me najviše zanima kao dramatičarku – kako različiti ljudi nadilaze konflikte u odnosima i približavaju se jedni drugima unatoč razlikama.

   Što nam možete reći o mjuziklu »Sweetie«?

   – Pišući knjigu, stihove i glazbu za »Sweetie«, učinilo mi se da na tome radim cijeli život. Projekt sam počela razvijati kad sam bila gostujuća umjetnica u Tribeca Performing Arts Center u New Yorku. Od tada je održano nekoliko radionica i sad bi, konačno, »Sweetie« trebao biti prikazan u veljači.   Riječ je o dramatičnom mjuziklu koji govori o ljudima koji nadilaze breme siromaštva i rasizma kako bi postigli svoje snove. U multietničkoj podjeli je 12 glumaca i 4 glazbenika, a kako se radi o bendu – od glumaca se tražilo da znaju svirati. Radnja je smještena u 1935. godinu, u gradić na jugu gdje su klasne i rasne netrpeljivosti uobičajene. Priča prati skupinu siročadi, uključujući i Sweetie miješane rase. Ovaj mjuzikl, između ostalog, govori o moći glazbe i kako ona može promijeniti ljudske živote.     