Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 4n
Sutra: 20° 20° 4n
17. rujna 2019.
Internacionalni glazbenik

Damir Halilić Hal će u Londonu i New Yorku snimati s Michaelom Messerom i Woodyjem Mannom

NL arhiva
NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 28. siječanj 2019. u 12:50 2019-01-28T12:50:32+01:00

Atlantis je bogato opremljena i luksuzno pakirana zbirka autorskih kompozicija pisanih u formi notnog zapisa za klasičnu gitaru, koja osim pisanih materijala sadrži i 3,5 sati video-materijala koji omogućavaju savladavanje kompozicija i onima koji ne čitaju note, dok gitaristima klasične provenijencije otvara neke nove horizonte koji se odnose na korištenje raznih tehnika »preuzetih« iz srodnih instrumenata kao i drugih zanimljivosti koje će rijetko gdje naći

Damir Halilić Hal jedan je od internacionalno najaktivnijih hrvatskih glazbenika i ujedno dobitnik prestižnih glazbenih nagrada, među kojima je i Porin. Nastupao je u SAD-u, Engleskoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Francuskoj, Sloveniji, Srbiji, Poljskoj, Austriji, Švicarskoj i drugim zemljama. O njegovom statusu dovoljno govori podatak da je njegove albume na svojoj web-stranici za prodaju uvrstio glazbeni virtuoz Tommy Emmanuel.

Hal, gitaristički virtuoz i skladatelj, krajem prošle godine objavio je zbirku svojih notnih zapisa i prateće video-snimke pod nazivom »Atlantis – Moć gitare/Guitar Power Vol. 1«. Moderna tehnologija, poglavito posljednjih nekoliko desetljeća, razvojem interneta omogućila je brži protok informacija i glazbeni svijet - kao i svaki drugi - doživio je promjene koje su ga odvele u novim pravcima. Razvile su se nove metode učenja, a upravo te nove tehnologije omogućile su da sadržaj ove knjige bude dostupan i onima koji ne čitaju note, jer iako je knjiga pisana u formi notnog zapisa za klasičnu gitaru, popratna 2 DVD-a omogućavaju savladavanje kompozicija samo gledanjem video-materijala.

Na taj se način izbjeglo i korištenje tablatura, odnosno pažljivo odabrani kutevi kamera i usporeni snimci detalja dovoljni su za uspješno praćenje materijala ne skrećući pogled s ekrana. Za sve gitariste klasične provenijencije, ovo izuzetno vrijedno izdanje moglo bi biti korisno za upoznavanje s različitim tehnikama, stilovima i formama i to na domaćem jeziku – jeziku klasične gitare, dok za one koji još ne čitaju glazbu, ovo bi mogao biti zanimljiv ulazak u svijet klasične gitare.

– Knjiga »Atlantis« je u stvari bogato opremljena i luksuzno pakirana zbirka autorskih kompozicija pisanih u formi notnog zapisa za klasičnu gitaru, koja osim pisanih materijala sadrži i 3,5 sati video materijala koji omogućavaju savladavanje kompozicija i onima koji ne čitaju note, dok gitaristima klasične provenijencije otvara neke nove horizonte koji se odnose na korištenje raznih tehnika »preuzetih« iz srodnih instrumenata, kao i drugih zanimljivosti koje će rijetko gdje naći. Izdavač se malo preračunao vezano uz troškove koristeći kvalitetan papir, tvrdi uvez, dva DVD-a..., pa je odlučeno da ovo izdanje bude objavljeno u dvije knjige od kojih se druga očekuje tijekom ove godine.

Video-snimatelji bili su Robert Kalčić i Tin Kowalski, a redatelj, odnosno autor svih video materijala je Igor Modrić koji je ovdje prenio svoje bogato iskustvo od preko 400 produkcija glazbenih videospotova pa knjiga sadrži i 20 videospotova, po čemu se »Atlantis« razlikuje od bilo kojeg drugog izdanja.

Ne trčim pred rudo

Jedan ste od internacionalno najaktivnijih hrvatskih glazbenika; već imate bukirane koncerte u Italiji, Austriji, Slovačkoj, Sloveniji i Engleskoj.

– Početkom veljače najprije idemo u Italiju na nova dva nastupa, što je nastavak priče od prije šest mjeseci kad sam odradio tri nastupa u Milanu i dva na području Brescie i Bergama, nakon čega slijedi nastup u Austriji sredinom veljače. Raduje me moj prvi nastup u Slovačkoj krajem ožujka, a u travnju ide Kočevje, s tim da smo drugi slovenski nastup u Ljubljani prebacili za jesen.

Nastupi u Engleskoj u funkciji su promocije projekta koji ćemo realizirati tijekom godine, tako da se termini tek trebaju definirati kao i planirani koncerti u SAD-u. Dobri su izgledi i za koncerte u Danskoj, ali da ne trčim pred rudo, uvijek volim pričati samo o potvrđenim nastupima. Uvijek se nakon prvog kontakta razmatraju mogućnosti i u pravilu se realizira samo dio dogovaranih nastupa, koji u pravilu budu potvrđeni oko pola godine unaprijed tako da ovdje stavljam naglasak na prvu polovicu 2019. godine, dok najveći broj evenata u drugom dijelu godine tek treba izdogovarati.

Kao umjetnik ste vrlo znatiželjan i spreman za nove izazove pa ste tako osmislili, u suradnji s Igorom Modrićem, i multimedijalni ciklus koncerata nazvan »Moć gitare« koji je prema riječima struke jedan od najinovativnijih glazbenih projekata u svojoj kategoriji?

– »Moć gitare« je sve samo ne standardan gitaristički nastup. Ne govorim o tome da se radi o nečemu boljem ili lošijem od nastupa drugih izvođača, nego o činjenici da je to nešto potpuno drugačije. Kako moj najbliži suradnik, redatelj Igor Modrić, dolazi iz svijeta video produkcije logično je bilo da će rezultat naše suradnje biti audio-vizualni projekt koji je proteklih godina afirmiran kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu.

Stranoj publici posebno su interesantne skladbe temeljene na hrvatskoj tradicijskoj glazbi, uz koje idu projekcije iz raznih krajeva naše zemlje pa je na nastupima vani na repertoaru više takvih stvari nego kad sviram u Hrvatskoj.

»Moć gitare« je izvan nekakvih standardnih kategorija, što je u jednu ruku odlično jer je prepoznata kao originalan i inovativan projekt, ali postoje i problemi vezani uz promidžbu na koje su me upozorili neki promotori u inozemstvu. Ljudi su naučeni na kategorije i ako iskačete – to ih zbunjuje. Moj izdavač i promotori napravili su kvalitetne promo-materijale u kojima je objašnjen svaki detalj, ali valjda zbog brzine današnjeg života mnogi promotori to nekako bajpasiraju i najčešće gledajući moje videospotove na internetu zaključe da se radi o nastupu »tipa s gitarom« pa se nerijetko iznenade kad vide da se radi o nečemu sasvim desetom.
Nije stvar samo u video-projekcijama koje su najvećim dijelom sinkronizirane s mojom izvedbom, nego se tu koristi i tzv. prirodni korus efekt koji stvara jedinstvenu zvučnu kulisu.

Koristim više vrsta instrumenata, počevši od klasične i akustične gitare, preko dvanaestožičane i mandoline. Sâm repertoar je ekstremno raznolik, uključujući i svojevrsnu povijesnu dimenziju. Radi se o vrlo dinamičnom projektu u kojem česte vizualne i zvučne izmjene drže pažnju i kod onog dijela publike koja je uglavnom orijentirana uglavnom na popularnu glazbu.
More vrsnih gitarista

Ne samo da svirate na svjetskim pozornicama, vi ste i organizator i umjetnički ravnatelj niza značajnih domaćih festivala. Koliko vam je važan i taj dio vaše karijere?

– To je krenulo stjecajem okolnosti iako se, u stvari, baš i nisam želio baviti organizacijom, ali kako su festivali koje sam pokrenuo od samoga početka bili uspješni, jednostavno sam po inerciji nastavio s tim poslom. Na tim festivalima tijekom zadnjih petnaestak godina nastupila je cijela plejada izvrsnih glazbenika, među kojima su i dobitnici nagrada kao što su Grammy i Brit Awards, autori globalnih hitova, suradnici najvećih svjetskih imena, čitavo more gitarista koji su uglavnom najeksponiraniji predstavnici svojih zemalja.

Objedinjavanje festivala

Najznačajnija vijest u 2019. jest objedinjavanje Kastav Blues Festivala i Opatija Rivijera Blues Festivala u jedinstven festival koji će se vjerojatno zvati Philadelphia Jerry Ricks Blues Festival i odvijati se na lokacijama od Kastva i Matulja do Opatije, Lovrana, Brseča, Ike, Mošćeničke Drage i Mošćenica u osam dana programa. Recite nam više o tom novom festivalu i čemu potreba objedinjavanja?

– Osim činjenice da se radi o jednom od najvećih i najprestižnijih hrvatskih blues festivala, Kastav Blues Festival ima jedinstvenu priču o američkom bluzeru Philadelphia Jerryju Ricksu, a znamo da je priča važna za brendiranje i po tome se ovaj event razlikuje od drugih blues festivala, ne samo u Hrvatskoj nego i šire.

Riccardo Staraj je s druge strane posljednjih godina uspješno pokrenuo sličan festival u Mošćeničkoj Dragi, koji se svake godine širio i na okolna mjesta, da bi lani uključivao i samu Opatiju. Budući da se oba festivala odvijaju u istom dijelu godine, a imajući na umu i konkurenciju u vidu rađanja sličnih festivala u Zagrebu, Splitu, Umagu, Trilju i drugdje, ovo je odgovor na sve te nove izazove s ciljem da se zadrži čelna pozicija na nacionalnoj razini - kako u organizacijskom, tako i u programskom smislu. Rezultat fuzije je devetodnevni program na atraktivnim lokacijama Opatijske rivijere, Matulja i Kastva.

Nemiran duh

U čast prijateljstva s Philadelphia Jerryjem Ricksom je nastao i film »Črni Kastavac« redatelja Igora Modrića.

– »Črni Kastavac« je zasigurno jedan od najboljih hrvatskih glazbenih dokumentaraca. Prije svega, Igor Modrić nije upao u klasičnu zamku ovoga žanra koja se odnosi na »mozaični pristup«: red koncertnih snimaka, red isječaka iz intervjua i eto »dokumentarca«. Ovaj film ima umjetničku dimenziju i prikazuje spoj dviju kultura koje su Jerryjevim dolaskom u Kastav zaživjele u našem kraju. Drago mi je da je izbjegnut idolopoklonički pristup često prisutan kod naših autora i same publike, koja sve što dolazi iz SAD-a automatski podiže na božanski pijedestal zanemarujući vlastitu kulturu i bogato nasljeđe. »Črni Kastavac« prikazuje kako dvije kulture mogu funkcionirati u simbiozi, stvarajući »pozitivne vibracije« u društvu.

Često se vaši projekti vezuju uz Modrića. U njemu ste pronašli sličnu umjetničku crtu i znatiželju?

– Mi smo prije svega dugogodišnji prijatelji pa onda i suradnici. Igor ima tu umjetničku crtu, nemiran duh i voli putovati i upoznavati nove krajeve i ljude. U stvari, vrlo je blizu depresije ako duže mora boraviti u Hrvatskoj bez izleta u inozemstvo, tako da mu nastupi vani dolaze kao svojevrsna terapija (smijeh). Igor ima veliki potencijal i golemo iskustvo u svom poslu i prava je šteta, ne samo za njega nego i za sve kreativne i talentirane pojedince, što u našem društvu jednostavno ne postoji kvalitetna infrastruktura koja bi takve ljude postavila na pozicije koje zaslužuju i omogućila im kvalitetne uvjete rada.

»Črni Kastavac«, za razliku od većine domaće produkcije u tom fahu, može biti prikazan bilo gdje u svijetu i u tom kontekstu odraditi dobru promidžbu našega kraja i čitave Hrvatske. Blues je globalno popularan, a u ovom filmu iz jedne male Hrvatske dolaze više nego zanimljivi i do sad više-manje nepoznati podatci vezani za sam Panteon svjetske blues scene. Za milijune blues poklonika diljem svijeta to je više nego zanimljiva tematika.

U Velikoj Britaniji prošle se godine zakuhala nova priča – zajednički projekt s dvojicom britanskih glazbenika, što bi trebalo rezultirati albumom i koncertnom promocijom kako u Velikoj Britaniji, tako i u Hrvatskoj.

– Nakon jednog nastupa u Engleskoj, u prosincu prošle godine, rodila se ideja o zajedničkom projektu s dvoje engleskih glazbenika koja se odnosi na snimanje albuma autorske glazbe, uključujući promotivne koncerte kako u Velikoj Britaniji, tako i u Hrvatskoj. Sama ideja potekla je od mog starog prijatelja Michaela Messera nakon što smo svirali nekoliko kompozicija kantautora Stuarta Earla na jednom koncertu, pa sam ih odmah povezao s mojim izdavačem u Hrvatskoj da dogovore detalje oko financiranja, objavljivanja, distribucije i ostalog, što je uspješno odrađeno pa ostaje sama realizacija počevši od rada na novom materijalu, snimanja i nastupa.

Messer je inače poznat kao blues inovator. Njegov posljednji projekt Michael Messer's Mitra, realiziran s dvojicom renomiranih indijskih glazbenika koji se bave klasičnom indijskom glazbom, polučio je odlične rezultate dospjevši do čelnih mjesta specijaliziranih ljestvica i odličnog prijema u medijima, a među njegove štovatelje se uvrstio i Johnny Cash pa je napisao bilješku za jedan od Messerovih albuma, što je bila posebna čast imajući u vidu da je nešto slično Cash napravio samo u slučaju legendarnog »Nashville Skyline« albuma Boba Dylana. S druge strane, Stuart Earl je kantautor čiju glazbu bi mogli opisati kao mix americane, countryja i bluesa.

Snimanje u New Yorku

Postoji i neodrađeni dio priče iz 2018. godine koji se odnosi na nastupe u SAD-u, kao i snimanje albuma u New Yorku, što je pomaknuto za 2019. zbog pitanja radnih viza. Kakav album ćete tamo snimati?

– Početkom prošle godine razveselila me vijest da sam uključen na listu izvođača jedne američke agencije, koja je poradila na mojim nastupima u SAD-u. Te koncerte sam htio povezati s prethodno isplaniranim snimanjem albuma u New Yorku. Radi se o gitarističkom albumu s petnaestak autorskih skladbi, koji bih realizirao s mojim prijateljem Woodyjem Mannom u ulozi producenta, što je već sve bilo dogovoreno uključujući termine i financijske detalje.

Međutim kad je sve već bilo definirano, zvao me američki agent i upozorio da moram ishodovati radnu vizu, za što mi je u tom trenutnu ostalo premalo vremena pa smo odlučili sve prolongirati za 2019. Woody Mann je renomirano ime na svjetskoj glazbenoj sceni; predaje na Berklee College of Music, glazbeni je i filmski producent, autor edukacijskih izdanja, a među njegovim učenicima bio je i Paul Simon.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.