Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. studenoga 2019.
100. obljetnica okupacije

D'Annunzijeva mučenica Rijeka kroz ženske oči: Atraktivna izložba u Pomorskom i povijesnom muzeju

G. Butković: »Slava Rijeke«, 1905.; Osvaldo Moro: Gabriele d’Annunzio, ulje na platnu
G. Butković: »Slava Rijeke«, 1905.; Osvaldo Moro: Gabriele d’Annunzio, ulje na platnu
Autor:
Objavljeno: 23. kolovoz 2019. u 16:04 2019-08-23T16:04:56+02:00

Cijeli je koncept izložbe sažet u pojmu »mučenica« - citta olocausta - grada koji je nakon D’Annunzijeva odlaska ostao izmučen, kao i mnoge žene u njegovom životu

RIJEKA - U četvrtak 12. rujna navršava se točno sto godina otkad je kontroverzni talijanski pjesnik, dramaturg, vojskovođa i preteča fašističke ideologije, Gabriele D’Annunzio, s paravojnim postrojbama okupirao Rijeku proglasivši je svojevoljno dijelom Kraljevine Italije.

D’Annunzijev dolazak i boravak u gradu na Rječini dogodio se na poziv riječkih iredentista koji su zagovarali pravo da proglase Rijeku talijanskom. Ubrzo se pokazalo koliko je to bilo destruktivno za tadašnju kulturnu i ekonomsku stabilnost Rijeke.

Grad koji je bio izrazito multietnički, odjednom odriče prava svima onima koji se ne izjašnjavaju Talijanima i suprotstavljaju ideji o samo talijanskoj Rijeci. Naročito su Hrvati na meti D’Annunzijevih paravojnih riječkih postrojbi. U 16 mjeseci ovakvog režima u Rijeci, koja je osim toga bila i pod ekonomskom blokadom, D’Annunzio je do krajnjih granica izmučio i iscrpio grad.

Citta olocausta

Upravo je »D’Annunzijeva mučenica« naziv izložbe koja se točno na stotu obljetnicu D’Annunzijeve okupacije Rijeke, 12. rujna 2019. u 19 sati, otvara u Guvernerovoj palači, u organizaciji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.

Autorski je potpisuju Tea Perinčić i Ana-Maria Milčić, a autori dizajna postava su Sanjin Kunić i Nikolina Radić Štivić. Izložba je uvod u program »Granice – između reda i kaosa«, koji Muzej provodi u sklopu programskog pravca »Doba moći« Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. te ostaje otvorena do kraja siječnja 2021.

– Projekt Europske prijestolnce kulture europski je projekt s namjerom povezivanja građana Europske unije, promicanja vrijednosti suvremene Europe, ujedinjenih i jakih u svom zajedništvu.

Te su europske vrijednosti suprotstavljene fašizmu, a naše tumačenje D’Annunzija, kao povijesne ličnosti koja je osmislila i primijenila postulate protofašizma kao destruktivne ideologije, dolazi iz humanističke pozicije suvremenog antifašizma na kojem je izgrađena moderna Europa, navodi ravnateljica muzeja Nikolina Radić Štivić.

3801182

Izložba donosi specifičan pogled na D’Annunzijev boravak u Rijeci iz perspektive žena koje su u to vrijeme živjele u Rijeci, onih koje su u Rijeku došle iz Italije s ili za D’Annunzijom, te onih koje su mu bile ljubavnice. Njegov ga je eros u to vrijeme činio popularnim.

Rijeka je na izložbi razmatrana i kao ženska figura u pojedinim likovnim djelima futurističkih umjetnika. Ona je bila tema umjetnika poput Marinettija, Carre i Buzzija. U iredentističkim prikazima ovih umjetnika, često je bila prikazivana kao cilj ili žrtva.

»Città olocausta« ili jednostavno »Mučenica«, između ostaloga, je i D’Annunzijev naziv za Rijeku. I Rijeka jest bila žrtva, i to žrtva ekstremnog nacionalizma, u to vrijeme u prvom redu – talijanskog.

Ženski pokret povezan s talijanskim nacionalizmom bio je značajan i u Rijeci. Njegove su pripadnice bile dio onih koji su zagovarali D’Annunzijev dolazak, vjerujući da će strastveni pjesnik donijeti slobodu.

Međutim, mnoge D’Annunzijeve ljubavnice, kao i žene u Rijeci, prihvatile su poziciju žrtve kao sastavni dio odnosa s D’Annunzijem i tolerirale njegove paralelne veze s drugim ženama. Ekstremna poniženja, ekstremni izrazi seksualnosti i ekstremne političke ideje bile su sastavni dio D’Annunzijeva boravka u Rijeci.

3802054

D’Annunzio je u svojoj riječkoj epizodi pomogao talijanskom nacionalizmu, a istovremeno je sa svojom »impresa di Fiume« i Italiju gurnuo u poziciju žrtve, otvarajući vrata Mussoliniju i njegovu fašističkom ulasku u Rim 1922.

Umjesto suočavanja s poslijeratnom krizom i pronalaženja puta za novi ekonomski rast, fašizam je, nažalost, u tadašnjoj Italiji utro put imperijalizmu koji je umalo uništio naciju. Iz ovih perspektiva izložba komunicira višestruku viktimizaciju koju je donio povijesni moćnik jednog povijesnog trenutka. Sve što je »dotaknuo« pretvorilo se u žrtvu, to jest mučenicu njegova šarma, kaprica i ideja.

Hrvatica, Fijumanka, Talijanka

D’Annunzijeva okupacija predstavlja se na izložbi kroz oči žena koje su u ono doba živjele u Rijeci, bilo da su rođene Riječanke poput Zore Blažić i Nicoline Fabris, ili su u Rijeku dolazile upravo zbog D’Annunzija, kao što je to činila pijanistica Luisa Baccara, no učinile su to i mnoge Talijanke - dragovoljke, sestre, majke, kćeri i supruge legionara. Za potrebe izložbe, kustosica Tea Perinčić je istražila sudbine čak 288 žena koje su živjele ili privremeno boravile u Rijeci u vrijeme D’Annunzijeve okupacije grada, ali se fokusirala na njih nekolicinu.

3801183

– Zora Blažić, obična tada 20-godišnja Riječanka, Hrvatica, emancipirana, vodila je dnevnik u kojem je dokumentirano važno svjedočanstvo kako je bilo živjeti u Rijeci kao netalijan, za vrijeme D’Annunzija, otkriva Perinčić.

S druge strane tu je i Nicolina Fabris, učiteljica, koja je još u vrijeme Prvog svjetskog rata pomagala talijanskim zarobljenicima zatočenim u Rijeci, bila tajna veza D’Annunzija za vrijeme riječke blokade, i čak kao učiteljica podučavala mlade legionare.

Treći reprezentativni lik na izložbi je Luisa Baccara, slavna pijanistica, koja je u vrijeme »imprese« D’Annunzijeva službena ljubavnica i često dolazi u Rijeku upravo zbog D’Annunzija. Ostala je s njim do kraja života, svim njegovim ljubavnicama unatoč, kao »osobna mučenica«.

3799213

Uopće, u Rijeku su za D’Annunzijem pohrlile brojne žene. Stigle su iz raznih dijelova Italije, htjele pokazati i ostvariti svoje domoljublje, ali i emancipaciju, sudjelovati aktivno i ravnopravno s muškarcima u stvaranju povijesti. Radile su aktivno na širenju propagande o talijanskoj Rijeci, služile kao telefonistice, učile riječku djecu talijanski jezik i kulturu.

U Rijeci su bile slobodne živjeti svoje ideale, ostvariti se izvan uskog, konzervativnog kruga talijanske obitelji, rastati se od supruga – jer je u Rijeci, za razliku od Italije, bila dopuštena rastava braka i to još iz vremena mađarske provizorne uprave.

Na D’Annunzijevu stranu u Rijeci stale su mnoge Fijumanke. Neke su od njih i prije bile aktivne u iredentističkom pokretu te su pomagale »talijansku stvar«.

Ženski aktivizam

Otkud aktivizam među ženama Rijeke? S obzirom da je Rijeka bila grad pod mađarskom upravom, a od 1870. godine Mađarska se izuzetno modernizira pa tako i u pogledu mnogih građanskih prava, ovdje se primjenjivao i zakon koji je ženama dopuštao djelomično pravo sudjelovanja u političkom životu. To je Riječanke u to doba činilo izuzetno slobodoumnima.

Osim toga, Rijeka kao lučki, vrlo živopisni grad koji funkcionira kao kozmopolitsko središte na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, omogućava ovakve slobode svojim građankama čak i bez obzira na njihov imovinski status.

3801184

Riječanke su aktivne u svim aspektima društvenog života. Upravo su one 1905. organizirale obnovu dvoglavog orla s tornja gradske ure na Korzu (simbol riječke autonomije) te njegovo vraćanje s kojim je mađarska vlast otezala zbog političkih razloga smanjenja autonomije Riječkog gubernija.

Riječanke već tada imaju izuzetan politički utjecaj. Mnoge od njih zaposlene su u manufakturama i tvornicama i bore se za svoja radnička prava. Među njima najpoznatije su radnice u tvornici duhana, »tabakijeri«, koje su mahom bile iz riječkog okružja.

Tek zakonima koji se počinju primjenjivati tijekom D’Annunzijeve uprave, one gube svoja radna mjesta jer nemaju riječku zavičajnost i na njihovo mjesto mogu doći samo one koje imaju prebivalište u Rijeci i talijanske su nacionalnosti.

Postav izložbe

Izložba će biti postavljena u Bijelom salonu koji je bio oštećen 1920. za vrijeme borbi između regularne talijanske vojske i D’Annunzijevih postrojbi, odnosno u vrijeme tzv. Krvavog Božića. Mjesto oštećenja u Bijelom salonu prikazat će se interpretacijom u postavu izložbe.

Prateća ikonografija izložbe su radovi talijanskih futurista: Marinettija, Carre i Buzzija te reprodukcije karikatura iz satiričkog hrvatskog onodobnog časopisa Koprive a koji Rijeku, Italiju i tadašnju Jugoslaviju prikazuju kao žene.

U sklopu postava, u za to posebno namijenjenoj prostoriji, moći će se vidjeti materijali autentičnih prikaza 16-mjesečnog D’Annunzijevog zauzeća Rijeke. Cijeli je koncept izložbe sažet u pojmu »mučenica« - città olocausta - grada koji je nakon D’Annunzijeva odlaska ostao izmučen, kao i mnoge žene u njegovom životu.

Autorski tim

Izložbu realizira Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, kao uvod u program »Granice – između reda i kaosa« koji Muzej provodi u sklopu programa »Doba moći« Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.

Autorski je potpisuju Tea Perinčić i Ana-Maria Milčić, autori popratnih aktivnosti su Denis Nepokoj i Andrea Samaržija, a autori dizajna postava su Sanjin Kunić i Nikolina Radić Štivić.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.