Predstavljanje hrvatske književnosti

Besmisleni Frankfurt: Hoće li najveći sajam knjiga na svijetu ovdje opet proći u tišini?

Maja Hrgović

Foto: Darko Jelinek

Foto: Darko Jelinek

Sajam u Frankfurtu održava se za mjesec dana,  idu i neki naši pisci, ali male su šanse da će oni tamo »uspjeti«, kako to kaže Alida Bremer, zbog same prirode sajma, ali i  propusta u udruživanju domaćih djelatnika knjige u jedan zajednički, profesionalno vođen centar za knjigu



Prema iskustvima posljednjeg hrvatskog nastupa na Lajpciškom sajmu knjiga u ožujku ove godine, mogao bi potpuno ispod radara domaće kulture proći i hrvatski nastup na ovogodišnjem međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu, koji se održava od 19. do 23. listopada, a na kojemu nastup nacionalne književne »reprezentacije« organiziraju Udruga Brod kulture i Ministarstvo kulture.


Ovo su informacije kojima zasad raspolažemo: hrvatski izložbeni prostornalazi se u Hali 5 i prostire se na 48 četvornih metara, a fokus je na predstavljanju mladih nada domaće scene. U Frankfurt tako putuje Ružica Aščić, Katja Grcić, Iva Tkalec, Zoran Antičević, Ivan Jozić, Valent Pavlić i Borna Vujčić.


Onima koji agilnije prate književnost, veliki sajmovi poput onoga u Leipzigu ili Frankfurtu bili su ne tako davno vrhunac godine: pisalo se i raspravljalo o gostujućim autorima, o koncepciji predstavljanja hrvatske književnosti, o svijetlim točkama nastupa i podbačajima organizatora, o prednostima i manjkavostima pozicije štanda. Sa sajma se svakodnevno izvještavalo, pisale su se reportaže, polemički osvrti, intervjui.




A onda se, unazad nekoliko godina, sve promijenilo. Sajmovi su iščezli iz medija, ne okupiraju više pažnju ni najvećih književnih fanova, skoro da i prođu a da nitko o njima ne prozbori ni slovca.


Marina Vujčić, urednica i autorica s iskustvom gostovanja na ovakvim manifestacijama, odgovornima vidi medije.– Predstavljanja hrvatskih autora na sajmovima u Leipzigu i Frankfurtu prolaze u posvemašnjoj tišini. Ne znam radi li se o tome da mediji procjenjuju da domaću javnost ne zanima promovira li se hrvatska književnost u Europi i svijetu, ili postoji zastoj u komunikaciji između Ministarstva kulture, koje ta gostovanja organizira, i medija koji bi te informacije trebali plasirati.

Ove godine u Frankfurt ide sedam naših mladih autora koji će tamo biti predstavljeni kao nove nade hrvatske književnosti. Bilo bi pravedno i da hrvatska javnost zna tko su nove nade hrvatske književnosti, kad ih već predstavljamo u Europi – kaže Marina Vujčić i prisjeća se kako su njezin prošlogodišnji nastup u Leipzigu zabilježila samo tri medija.


– Kad smo se vratili, jedino su nas iz Novog lista pitali kako nam je tamo bilo – rekla je.


Organizatori ili mediji?


Edo Popović pisac je čija je karijera nadrasla granice Hrvatske baš na jednom izdanju sajma u Leipzigu, čiji je bio gost. Tretiran je kao prava zvijezda od tamošnjih medija, no organizatori hrvatskog nastupa potpuno ga zaobilaze. – Sudjelujem samo kad me pozove moj njemački izdavač. A zove me kad promovira moj novi prijevod.

Kako ove godine nemam novi prijevod, ostajem doma. Ipak, čini mi se da mediji ne prate te sajmove kako oni zaslužuju. Posebno autorski sajam u Leipzigu. Ne znam u čemu je stvar. Je li stvar u organizatorima ili u medijima – pita se Popović.


Alida Bremer najupućenija je sugovornica u razgovoru o inozemnim sajmovima: zaslužna je što je hrvatska književnost, dok je ona organizirala nastupe, stigla u fokus pažnje na Leipzigu i Frankfurtu. Ona problem vidi u propustu udruživanja nakladnika i udruga pisaca, prevoditelja i organizatora rezidencijalnih progama, festivala, sajmova i drugih književnih događanja u jedan zajednički, profesionalno vođen centar za knjigu, koji bi imao za cilj promidžbu hrvatske književnosti u inozemstvu.


Kao uzore navodi Slovensku agenciju za knjigu, platformu Latvian Literature, poljski Institut za knjigu, nizozemsko-flamanski Fond za literaturu i slične organizacije, kojima »male literature« sustavno rade na većoj vidljivosti i umreženosti u inozemnom kontekstu. 


– Bez ovakvog centra, čiji bi rad bio cjelogodišnji i uključivao intenzivnu razmjenu s međunarodnim agentima, hrvatski su nastupi na sajmovima u inozemstvu pojedinačne laste koje nikad neće učiniti proljeće – ne samo za hrvatsku knjigu u cjelini, dakle za segmente dječja knjiga, publicistika, beletristika, stručna knjiga, klasici itd., nego ni za pojedine autore koji dobiju priliku nastupiti u ovim programima, ma koliko izvrsni ovi autori bili.


Trud je uzaludan, jer su strana tržišta knjige dinamična i podložna procesima koje treba sustavno pratiti, naravno i izvan datuma održavanja sajmova, a to je moguće samo profesionalizacijom i ozbiljnim pristupom ovom poslu – kaže Alida Bremer, koja otvoreno priznaje da je, nakon niza neuspjelih pokušaja da pokrene ogovorne na ozbiljniju organizaciju međunarodne suradnje, od tog truda odustala.


Aljkavost organizatora


– Na sajmu u Frankfurtu će se održati sastanak jedne zapadnoeuropske organizacije koja želi pomoći zemljama poznatim po tome da nemaju nikakvu organizaciju na ovom području, na koji sam pozvana, ali ne vjerujem da ću mu prisustvovati, jer ne znam kome bih poslije sastanka mogla prenijeti zaključke – sliježe ramenima Bremer, koja drži da je tek uporan rad pojedinačnih nakladnika, agenata i prevoditelja odgovoran za promociju autora na njemačkom govornom području.


– U Frankfurtu pisci ni ne mogu »uspjeti«, jer je ovaj sajam namijenjen trgovanju pravima i licencama, i samo iznimno postoji dobar razlog za dolazak autora u Frankfurt, kao npr. prošlogodišnje predstavljanje knjige »Smijeh slobode« autora Borisa Pavelića, koju je pratilo posebno izdanje podlistka novine »Frankfuter Rundschau«, posvećeno legendarnom Feral Tribuneu. Svi drugi odlasci u Frankfurt su u najboljem slučaju edukativni, tako što pružaju pojedinim piscima mogućnost vidjeti najveći sajam knjiga na svijetu – kaže Bremer.


Pisac Rade Jarak nesklon je nostalgiji. Kaže kako su se smanjenjem zanimanja domaćih medija za velike sajmove knjiga stvari svele na realnu mjeru.


– Nastupi na Frankfurtskom sajmu hrvatskih izdavača i autora uvijek su u domaćim medijima bili prenapuhani, uostalom kao i mnogi drugi internacionalni nastupi i »uspjesi« naših pisaca. Hrvatska književnost Europu vrlo malo zanima, moglo bi se reći da je uopće ne zanima. Uvijek je to bio nastup tek tako, da se ispuni forma, pa se onda pisalo o tobožnjim uspjesima. To je više bila priča za nas ovdje, a manje za njih tamo – ističe Jarak.I on se, međutim, slaže s ocjenom o aljkavom radu organizatora hrvatskih gostovanja.

– Nedostaje kvalitetnih prevoditelja, kontakata s izdavačima, poslovnih veza… Onda nije ni čudo kad se u općem siromaštvu književne razmjene godinama dizalo u nebesa baš taj formalno odrađeni nastup na Frankfurtskom sajmu. Osim toga, radi se o projektu koji financira država, a tu nikad nije bilo iznimnih rezultata – zaključuje Jarak.