Roberto Olla, izvršni direktor Euroimagesa

Balkan ima filmske priče koje može podijeliti s ostatkom svijeta

Stjepan Hundić

HAVC vode kompetentni, sposobni i pametni ljudi koji znaju svoj posao i rezultati se vide, a hrvatski producenti imaju otvorena vrata za međunarodne koprodukcije



Uvijek sam htio studirati teoriju filma, ali obiteljska tradicija je nalagala da muškarci studiraju inžinjerstvo, medicinu ili pravo – kaže nam Roberto Olla kad smo ga na početku razgovora pitali kako je jedan pravnik završio u svijetu filma, pa nastavlja – kao liječnik vjerojatno bih nekoga ubio jer me medicina nije zanimala, inžinjer nisam mogao biti jer mi matematika nije bila jača strana pa sam završio na pravu kao najbezbolnijem rješenju, a kasnije sam shvatio da mi otvara vrata industriji zabave pa sam specijalizirao filmsko pravo i evo… danas radim posao koji volim! 


A danas je Roberto Olla, rođen u tradicionalnoj obitelji u Cagliariju na Sardiniji, izvršni direktor Euroimagesa (fond Vijeća Europe za potporu europskim filmskim koprodukcijama) koji je osobno mnogo pomogao razvoju filmske industrije na prostorima Balkana i jugoistočne Europe. S Robertom Ollom koji danas radi i živi u Strasbourgu, razgovarali smo u Bratislavi tijekom studentskog filmskog festivala i foruma Višegrad filmski festival gdje je bio jedan od gostiju i predavača. 


– Moje filmsko obrazovanje počelo je u malom lokalnom kinu u Cagliariju koje više ne postoji i gdje sam gledao sve te predivne klasike, art filmove i retrospektive koje su me oblikovale u ovo što sam danas, iako bi moj otac bio sretniji da ima pravnika u obitelji – otkriva naš sugovornik odgovarajući na pitanje kad se rodila ljubav prema filmu. 


– Iako je komercijalni značaj tih filmova u današnjoj filmskoj industriji gotovo nikakav, oni imaju ogroman značaj u filmskoj edukaciji svakog filmofila i ljubitelja sedme umjetnosti. Zato sam i danas na prvoj liniji obrane art kina i nezavisnog i autorskog filma bez kojih bi filmska industrija bila siromašna i beznačajna – kaže Olla.    

Medijsko (ne)obrazovanje


Što je po vama danas glavni problem u približavanju sedme umjetnosti mladim generacijama?   – Iako mlađe generacije danas rijetko odlaze u art kina i kinoteke i vlada općenito mišljenje da ih to ne zanima, ipak postoji internet na kojem se mogu naći filmski klasici. Problem je u tome što filmska edukacija i medijska edukacija nisu dio školskog obrazovanja kao što je to, primjerice, književnost pa mladi čitaju i potom raspravljaju da bi razumjeli materiju. Mladi masovno gledaju filmove i ostalo online, na kompjutorima i tabletima i slično, međutim oni nemaju osnovu da bih razumjeli to što gledaju jer su medijski neobrazovani. Nitko danas mlade ljude ne obrazuje o audio-vizualnom materijalu koji upijaju, ne dajemo im instrumente da bi razvijali kritički pristup o onome što svakodnevno konzumiraju.  Ono što publika konzumira svakodnevno su mainstream holivudski filmovi za što vam i ne treba prevelik kritički pristup…   – Naravno da svatko ima pravo birati što će gledati – film je skup biznis i bez komercijalnog filma distributeri i prikazivači bi propali, to nije sporno. Problem je u tome što ne postoji dovoljno informacija o ostatku ponude na tržištu jer medije zanimaju zvijezde i spektakli. Zato je od velike važnosti u biznisu koji se rukovodi novcem postojanje programa kao što su Euroimages, Europa Cinema, lokalna državna filmska tijela itd. koji kompenziraju gubitak na prodaji kino ulaznica za nekomercijalne filmove i koji financijski pomažu kina koja prikazuju nezavisne i art filmove.  No i pored financijske podrške odaziv publike na takve filmove i dalje je vrlo slab. Kako privući publiku u art kina?   – Publiku ne možete vući za rukav i tjerati je da gleda što ne želi, ali mislim da je rješenje da publici osiguramo opciju da gledaju i »drukčije« filmove, da postoji što više art kina i da, što je najvažnije, publiku educiramo da gleda takve filmove. Bez edukacije i bez informacija neće biti većih pomaka jer nitko neće ići u kino gledati film koji ne razumije i o kojemu ništa ne zna.    U Francuskoj to, recimo, pokušavaju promijeniti tako što učenike organizirano vode u kino jednom tjedno i onda o tome razgovaraju u razredu. To se još uvijek ne radi sustavno, ali prvi koraci su napravljeni i to je fantastično. To ne znači da oni i dalje neće gledati holivudske blockbustere, i ne tvrdim da ne bi smjeli, da me krivo ne shvatite, ali jako je važno da se obrazuju i u ostalim filmskim izričajima i svjetskim kinematografijama.    

Prostor Balkana


Zanimljivo je da novi program MEDIA filmskog fonda Creative Europe sada podržava i razvoj video igara, što je korak prema komercijalnoj djelatnosti…   – Pa to zapravo nije neobično jer video igre danas sve više nalikuju filmovima. Nekada je hit film pokrenuo niz drugih proizvoda, od majica i igračaka do stripa i video igara, a danas nije neobično da se film snima prema video igri i da likovi iz video igre postaju filmski junaci. To je, naravno, komercijalan djelatnost, ali i kreativna snaga jer koristite dramaturgiju igre kao jedne suvremene platforme koja na novi način izlaže događaje, priče i likove. Na isti način na koji se ekranizira roman ili kazališna predstava danas se ekranizira video igra kao nova pripovjedačka forma 21. stoljeća. Isto tako film i video igra su izuzetno bliski mediji pa je posve prirodno da se povezuju i na ovaj način.  Vi ste kao član Euroimagesa posebnu pozornost posvetili prostoru Balkana i jugoistočne Europe i postigli izvrsne rezultate…   – Nakon tragičnog rata na Balkanu bilo je nephodno razviti program i pomoći lokalne i regionalne institucije u podizanju filmske proizvodnje pa je bilo posve prirodno da se i Euroimages uključi kako bi svojim iskustvom, novcem i stručnošću osigurao uvjete za razvoj regionalne filmske industrije. Isto tako, taj prostor ima toliko toga za pokazati, ispričati na velikom ekranu i podijeliti s ostatkom svijeta i naša je dužnost da filmašima i producentima s tih prostora omogućimo da pokažu svijetu što žele i znaju.    Nedavno sam dobio »Srce Sarajeva« kao znak zahvale za sve što sam učinio za kinematografiju s prostora Balkana i to me čini jako sretnim. Ne to što sam dobio nagradu, već to što smo nešto postigli i pomogli da se čuje lokalni umjetnički i kreativni autorski glas.    

Odlični HAVC


Kako ste zadovoljni sa stanjem u hrvatskoj kinematografiji i radom HAVC-a?   – Hrvatski audiovizualni centar radi fantastičan posao! Hrvatska je u ovom trenutlu apsolutni lider u regiji što se filmske proizvodnje, organizacije i koprodukcija tiče. I ne govorim vam to zato što ste iz Hrvatske, već zato što je to činjenica. Nekada je to bila Slovenija, a onda se uplela politika i sve upropastila. Hrvatska je savršen primjer za čitavu regiju, ali rekao bih i u europskim okvirima, kako jedna mala zemlja koja nema previše novca za film, može s pravim ljudima na pravom mjestu napraviti velike stvari, ne samo za domaću kinematografiju već i razviti međunarodnu koprodukciju.    Danas HAVC vode kompetentni, sposobni i pametni ljudi koji znaju svoj posao i rezultati se vide: Hrvoje (Hribar) i Sanja (Ravlić) rade sjajan posao, imaju međunarodni ugled i ljudi žele raditi s njima, što znači i da hrvatski producenti imaju otvoren vrata za međunarodne koprodukcije. Jako poštujem Hribara i njegov rad u HAVC-u, on je odličan primjer kako filmski redatelj može biti i sjajan menadžer koji ima viziju i koji zna slušati ljude oko sebe koji imaju nešto za reći.  Jeste li zadovoljni općom kvalitetom europskih filmova danas? Možda u usporedbi s kinematografijama Azije, Južne Amerike pa i američke nezavisne scene.   – Europa godišnje snimi dvostruko više filmova od Hollywooda, a azijska kinematografija još i više pa je jako teško ukratko odgovoriti na ovo pitanje. Prije 25 godina europski filmovi su teško pronalazili put do kina i tržišta izvan Europe, pa čak i izvan svoje države, a danas uz pomoć Euroimagesa i MEDIA programa situacija se drastično izmjenila: europski filmovi se prikazuju širom svijeta, u kinima i na filmskim festivalima, a isto tako i širom Europe pa publika ima veći izbor.    Isto tako kvaliteta, žanrovska raznolikost, autorska specifičnost europskih filmova danas je mnogo raznolikija i bogatija nego prethodnih godina i to su sve pozitivni pomaci.    Ono na čemu još moramo raditi je veći postotak publike koja gleda europske filmove u Europi. Danas se u Europi rade sjajni art house filmovi, a sljedeći korak bi trebao biti kvalitetni autorski komecijalni filmovi koji će reflektirati europsku kulturu, posebnost i senzibilitet.