Predstava »Sciantose, eccentriche e dive del microfono« u kojoj nastupa velika talijanska glumica Ariella Reggio, jedna od pokretačica teatra La Contrada, bit će 30. srpnja izvedena na tršćanskoj Piazza Verdi
CIVIDALE Ariella Reggio, simbol kazališne umjetnosti sjeveroistočne Italije, tršćanska je glumica koja je sedamdesetih godina, zajedno s poznatim kazalištarcima – Orazio Bobbio, Francesco Macedonio i Lidia Braico – pokrenula tršćanski teatar La Contrada. Studirala je glumu u školi Silvio D’Amico u Trstu, bila je član glumačke družine RAI, šezdesetih je pet godina živjela u Engleskoj i surađivala s BBC-jem, a nakon povratka u Italiju igra u milanskom Piccolo teatru Giorgia Strehlera, Teatro della Tosse u Genovi, započinje dugu suradnju s teatrom Stabile del Friuli Venezia Giulia, sudjeluje i u mnogim produkcijama operete tršćanskog Teatra Verdi. Igrala je i na filmu, a posljednjih godina i u poznatim talijanskim TV serijama, tako da nije čudo da ju publika u Cividaleu svake godine dočekuje uzvicima podrške.
Bilo je tako i ove godine, kad je na Mittelfestu izvedena predstava »Sciantose, eccentriche e dive del microfono« u kojoj je nastupila s tercetom Le Sorelle Marinetti, uz klavirsku pratnju Christiana Schmitza, a u režiji Giorgia Bozzoa.
Swing
Radi se o lakoj muzičkoj komediji u kojoj se susreću različite generacije – s jedne strane je to Ariella Reggio, koja se »prisjeća« glazbe i događanja s početka prošlog stoljeća i Sestre Marinetti, koje su zaljubljenice u tridesete godine i glazbu tog vremena, odjevene i frizirane u tom stilu, uvijek spremne na swinganje!
Pretpostavljam da je većina publike znala priču o Sestrama Marinetti – trio milanskih glumaca osnovan kao ženska formacija 2006. godine – ali ja, recimo, nisam. Jer, nigdje u programu nisu spomenuta njihova imena, kao da se zaista radi o tri sestre – Turbina, Mercuria i Scintilla Marinetti. Od početka mi je bila »sumnjiva« jedna, pa malo i druga, ali treća mi je izgledala potpuno ženstveno! A njihov je zapjev bio toliko savršen i zvukovno autentičan (kao da dolazi s radio-prijemnika onoga vremena), da se nisam usudila do kraja provesti svoju sumnju!
Sestre Marinetti igraju Nicola Olivieri, Andrea Allione i Marco Lugli, ali koga je to uopće briga! Sjajne su!
Priča je to i o svjetskim ratovima – od Prvog do Drugog – o događanjima i inovacijama toga vremena, poput uvođenja električnih sijalica u Parizu, prvih radio emisija, o kraju nijemog i početku zvučnog filma, o modi i ženama u hlačama… ali i gorkih opservacija o mladosti koja odlazi u rat…
Tekst je napisao milanski redatelj Giorgio Umberto Bozzo, a to kako su ga odigrale Ariella Reggio i Sestre Marinetti – graniči s nevjerojatnim. Nadmećući se u primatu na sceni – ipak se radi o umjetnicama koje po prirodi stvari, uz svo poštovanje, »moraju« biti rivalke – ove četiri dame su nas prošetala kroz prostor i vrijeme, sve u stilu lagane glazbe tridesetih, praćene magom za klavirom Christianom Schmitzom.
Posveta Francescu Macedoniju
Njihova je igra dopadljiva ali istovremeno virtuozna, nenametljiva a prodire do svakog gledatelja, ukratko – zabava u izvedbi vrhunskih profesionalaca.
Nakon posljednje scene i dugih aplauza, Ariella Reggio pozvala je na pozornicu redatelja koji je rekao da je s tremom očekivao ovu večer jer je to zapravo bila prva izvedba, dakle premijera predstave! Rekao je također da je tekst pisao upravo za ove protagonistice, želeći u vremenu – kad nas jedino brine kupnja novog mobitela ili instalacija novog kompjuterskog programa – podsjetiti da nije uvijek bilo tako i da su se ljudi zabavljali na danas nezamisliv način; podsjetiti publiku na povijest ovih prostora, na ljude koji su se okupljali po kavana, Triještine i njihove lokalne oštarije u kojima su zajedno sjedili obični građani, vojnici visokih činova i žene lakog morala…
– Sve to je naša povijest – rekao je Bozzo, kao što je u povijest nedavno otišao jedan od osnivača teatra La Contrada – Francesco Macedonio – kojem posvećujemo ovu predstavu, koja će svoju tršćansku premijeru imati 30. srpnja, na Piazza Verdi.
