VENECIJA Dokumentarni film pronalazi sve više mjesta na velikim filmskim festivalima, pa ih ni ovogodišnja venecijska Mostra nije zaobišla. Jedan od njih uvršten u program Venezia Classici bio je »Along for the Ride«, dokumentarac koji govori o usponima i padovima filmskog velikana Dennisa Hoppera. Redatelj Nick Ebeling je zanimljiv portret svog najvećeg idola satkao oko Hopperovog prilično zanemarenog filma »The Last Movie«, a uz bezbrojne Hopperove prijatelje koji o njemu govore u filmu posebno je mjesto dobio Satya della Manitou, dugogodišnji prijatelj i suradnik Dennisa Hoppera.

Usprkos ljetnoj vrućini Nick je na sebi imao pončo koji je dobio u Peruu kada su bili na lokacijama gdje je sniman »The Last Movie«, a Satya je bio u jednom od svojih bezbrojnih, za ovu priliku svečanijih prsluka. »Prsluk je moj zaštitni znak i ja ih sam dizajniram. Mnogo se družim s filmskim zvijezdama, ali nikada nisam dobivao skupa odijela kao oni, osim toga ja i ne volim odijela. Stoga sam morao smisliti nešto za mene specifično«, objasnio je Satya.

Umjetničko dostignuće

Jeste li ikada sreli Dennisa Hoppera, pitamo redatelja Ebelinga. »Sreo sam ga, ustvari, jednom kada mi je bilo 13 godina. Samo nakratko. Bilo je to u ranim 90-ima za vrijeme kada je radio na filmu ‘Prava romansa’. Bio sam u tom kraju s roditeljima, ustvari smo bili na autotrkama i tamo smo ga vidjeli. Prišli smo mu i pozdravili se s njim. Ja sam već u to doba bio njegov obožavatelj. Vidio sam i njegov film ‘Plavi baršun’, jer moji su mi roditelji pokazivali mnogo filmova koji svi možda i nisu bili za moj uzrast.«

Rekli ste da je film »The Last Movie« promijenio vaš život, pitamo dalje. »Ne znam jeste li vidjeli taj film jer mnogo ljudi nije, čak ni ne znaju za njega. Našao sam sasvim slučajno VHS u videoteci kad mi je bilo osamnaest godina i film me oduševio. Bio je prekrasno snimljen, izvrsno montiran, savršeno napisan, nikada nisam znao da se film može napraviti u takvoj strukturi, a sve skupa bilo je iznimno cool.

No izgledalo je kao da nitko nije vidio taj film i nisam mogao naći nikoga s kim bih o tom filmu razgovarao. Ja sam tada pohađao filmsku školu i film je imao neopisiv utjecaj na mene. Dao mi je sve te ideje koje nisam nikada do tada vidio u konvencionalnom filmu. Dennis je tog trenutka za mene bio nešto kao karika koja nedostaje, kao da je bio europski redatelj. I onda mnogo godina kasnije sreo sam Satyaa, valjda jedinog čovjeka koji je vidio film.«

Satya se uključuje. »’The Last Movie’ je bilo Dennisovo najveće filmsko dostignuće. To je bilo njegovo mišljenje, a i moje. Kada sam počeo o tom filmu razgovarati s Nickom odmah sam znao da je on pravi umjetnik da pobudi interes kod ljudi za taj film. Denis Hopper je bio moj prijatelj i prije nego što je napravio taj film, ali nakon njega moja odanost prema njemu bila je neuništiva.

Dennis je vjerovao da je ‘The Last Movie’ njegov najveći umjetnički doprinos filmskoj kulturi, a ne ‘Goli u sedlu’. Nemojte me krivo shvatiti, on je volio taj film, ali ‘The Last Movie’ je bio njegov totalan doprinos western kulturi. Za njega je to bio početak i kraj umjetničkog dostignuća.«

Neviđen materijal

Satya smatra da je »Goli u sedlu« srušio mnoge barijere i s obzirom na to da je financijski uspio, svijet je odjednom znao tko je Dennis Hopper. Nakon toga filma postao je ikona. U tom je trenutku zamijenio Jamesa Deana, kaže Satya, koji je bio Dennisov najbolji prijatelj, a kada je Dean poginuo, Dennis je bio totalno slomljen.

Zanimalo nas je kako su se Hopper i Satya sreli. »Ja sam živio u jednoj komuni u New Mexicu kad je Dennis došao tražiti lokacije za snimanje filma ‘Goli u sedlu’. Bili smo vrlo buntovnička hippie komuna. Naša najveća aktivnost bila je usmjerena protiv rata u Vijetnamu, ali ključno je to što se Dennis osjećao veoma ugodno jer on je bio samo jedan od momaka, jedan od nas. Nitko ga nije tretirao velikom zvijezdom i to je bio također jedan od razloga da je volio New Mexico.«

Zanimalo nas je kako se razvijala ideja o ovom filmu, koji u mnogočemu baca novo svjetlo na život i rad Dennisa Hoppera. Nick odgovara da je ovaj film vrlo jedinstven u njihovu pristupu temi. »Mnogi veliki prijatelji Dennisa Hoppera su nas podržali, dobili smo fotografije koje nitko prije nije vidio, također još neviđeni super 8 zapis sa snimanja filma ‘The Last Movie’. Mislim da se u našem filmu može vidjeti oko 80 posto materijala koji nikada prije nije viđen.

Imali smo toliko materijala da smo mogli napraviti film od 15 sati. Sa svim ljudima koji su sudjelovali samo bismo krenuli u nekom novom smjeru i stvarno smo mogli napraviti vjerodostojnu priču o tome kakav je bio Dennis Hopper kao osoba i kao umjetnik.«

Satya kaže da su željeli pokazati da Dennis nije bio samo glumac, već i redatelj, fotograf, kipar, slikar, borac za ljudska prava »On je sudjelovao u Selma – Montgomery maršu zajedno s Marlonom Brandom i poznavao je Martina Luthera Kinga. On je prvi koji je kupio Warholovo djelo. A plus svega radi se i o njegovom filmu ‘The Last Movie’, o kojem nikada nitko nije govorio.«

Dobra vremena

Satya je uglavnom potpisivan kao asistent Dennisa Hoppera, no u filmu Wima Wendersa »Američki prijatelj«, u kojem Hopper ima glavnu ulogu, glumi i Satya. »Da, jedna od Dennisovih najvećih uloga je ona Toma Ripleya u tom filmu. Ja sam Angie.

Za ulogu Ripleya Wenders je u stvari želio Johna Cassavettesa, a u to vrijeme ja sam s Cassavettesom radio na jednoj predstavi, pa znam da ga je savjetovao da uzme Hoppera. Ima jedna scena kada Dennis leži na stolu za bilijar i fotografira samog sebe. Dakle može se reći da je on prvi koji je došao na ideju da radi selfie. A Robby Müller, koji je za mene najbolji snimatelj, savršeno ga je uhvatio u toj sceni.

Onu scenu u kojoj sam ja umirao snimali smo nakon 16 sati snimanja, jedno kišno, hladno jutro u Hamburgu oko pet ujutro. Nakon šest ponavljanja Wenders mi je prišao i rekao: ‘Izvrsno, bolje nego Brando, što naravno svaki glumac želi čuti,’ a onda dodao, ‘ali trebat ćemo ponoviti još jednom’.«

Pitamo ga što mu najviše nedostaje otkad ga nema. »Dobra vremena. Nedostaje mi konfrontacija s Dennisom, jer iz konfrontacije se rađaju umjetnost i kreativnost«.