Novi život MMSU-a

OŽIVIO KOMPLEKS “RIKARD BENČIĆ” Tomislav Gotovac ovakvu izložbu može imati samo u – Rijeci

Nela Valerjev Ogurlić

Snimio Roni BRMALJ

Snimio Roni BRMALJ

Prvi put  od osnutka Muzej je dobio vlastiti prostor koji je uvijek do sada dijelio s drugima, kao podstanar, a prvi put je i Tomislav Gotovac dobio   izložbu tako velikog formata na kojoj je predstavljen izbor više od stotinu radova nastalih u šezdeset godina umjetnikova stvaralaštva, a ostvarenih u mediju fotogafije, filma, kolaža, akcija i performansa. Ovom  velikom događaju prisustvovalo je oko tri tisuće posjetitelja!



Na spektakularan način, provokativnim performansom umjetnice   Milo Moire, koja je publiku gola povela od stare do nove lokacije  Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, danas je otvorena prva retrospektivna izložba pionira hrvatskog performansa, filmskog redatelja i konceptualnog umjetnika Tomislava  Gotovca te otpočeo novi život Muzeja u kompleksu  bivše tvornice »Rikard Benčić«.


Prvi put  od osnutka Muzej je dobio vlastiti prostor koji je uvijek do sada dijelio s drugima, kao podstanar, a prvi put je i Tomislav Gotovac dobio   izložbu tako velikog formata na kojoj je predstavljen izbor više od stotinu radova nastalih u šezdeset godina umjetnikova stvaralaštva, a ostvarenih u mediju fotogafije, filma, kolaža, akcija i performansa. Ovom  velikom događaju prisustvovalo je oko tri tisuće posjetitelja!


Snimio Roni BRMALJ


Snimio Roni BRMALJ



Poklon umjetniku




Gotovac se na umjetničkoj sceni pojavio sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, a zbog svojih provokativnih nastupa u očima javnosti   često je bio tek  čudak koji gol šeta ulicama. Taj ga je epitet pratio od 1971. godine kad je kao student filmske režije u  Beogradu, za potrebe snimanja  filma »Plastični Isus« Lazara Stojanovića, protrčao gol Sremskom ulicom uz povike »Ja sam nevin!«.


Deset godina kasnije, u svom najpoznatijem performansu, gol je na zagrebačkom Trgu Republike   ljubio pločnik  i uzvikivao »Zagreb, volim te!«.  Bilo mu je šezdesetpet godina kad je izveo  foto-performans »Foxy Mister«, u kojem je oponašao izazovne poze mladih djevojaka u porno-časopisima, između ostaloga propitujući pravo na seksualnost starijih osoba.   



Još mnogo puta svoju je tjelesnu intimu izložio javnome pogledu, a  posljednji put samo  godinu dana prije smrti kad je zajedno s Vlastom  Delimar i Milanom Božićem, istaknutim performerima, i svojim  prijateljima, gol prošetao centrom Zagreba.


U tom duhu upriličeno je i otvaranje izložbe na kojoj su se okupili brojni štovatelji Gotovčevog rada, umjetnici, kustosi, prijatelji, političari, znatiželjnici, mnogi Riječani i gosti pristigli iz Zagreba i drugih  gradova koji su se došli pokloniti njegovu  stvaralaštvu.


Snimio Sergej DRECHSLER


Snimio Sergej DRECHSLER



Obnažena Milo Moire dovela ih je do »Benčića«, noseći specijalne  naočale koje su snimale publiku, a njihove reakcije na golotinju umjetnice projicirale su se na platnu ispred  Malog salona! Toma Gotovca  vjerojatno bi zabavila spoznaja da je posthumno stekao tako širok krug obožavatelja.


Kolona posjetitelja podsjećala je na rijeku hodočasnika, koja se preko centra grada zaputila od Dolca k »Benčiću« prošavši uz Kapucinsku crkvu gdje se prije nekoliko dana častila relikvija  neraspadnutog tijela sv. Leopolda Mandića.   


Tijelo kao alat


Gotovac je  povijest golotinje u svom  radu objašnjavao djetinjom fascinacijom golim likovima na Meštrovićevom Zdencu života te golotinjom raspetog Krista u crkvi svetog Blaža u Zagrebu. Isusa je doživljavao kao prvog performera.


Snimio Sergej DRECHSLER


Snimio Sergej DRECHSLER



– Krist je bio prvi pravi veliki performer, onaj koji je izlagao svoje tijelo. Jedan njegov veliki perfomans zove se Kalvarija, drugi Golgota. Lažno je što su ga crkva, katolička i još neke, počele omatati preko bedara, on je bio mučen gol –  govorio je umjetnik, koji je vlastito tijelo  odabrao kao sredstvo umjetničkog  izražavanja.



Riječima uglednog estetičara i teoretičara umjetnosti Miška Šuvakovića, golotinjom nam je Gotovac pokazivao »kako  je to nelagodno osjećati se u vlastitom tijelu i kako se to tijelo osjeća nelagodno u normiranom mikro-društvenom ambijentu.«


Na isti način  tijelo je alat i švicarskoj umjetnici i psihologinji Milo Moire, koja šokantnim izvedbama  propituje društvene tabue  i rodnu problematiku. U jednom od svojih najpoznatijih performansa »The PlopEgg« umjetnica iz vagine izbacuje jaja punjena bojom te na taj način slika na platnu.


Zbog performansa u kojima je gola snimala selfije s prolaznicima ili ih pozivala da joj dodiruju intimne dijelove tijela,   više je puta  imala  posla s  policijom i noćila u zatvoru. Iako njezini performansi često izazivaju sablazan javnosti, Rijeka se i ovom slučaju  pokazala gradom otvorena uma, ali Milo nije imala ni posebnih  zahtjeva u smislu intimnih kontakata s publikom.


Kutosice Ksenija Orelj i Nataša Šuvaković na izložbi prikazuju Gotovca u svim svojim pojavnostima: kao umjetnika anarhista, opstruktora javnog reda i mira, psovača institucionalnih regula, gradskog  nudista, glumca sporednih likova u mainstream igranim filmovima, junaka stripa, kaskadera koji se izlagao rizičnim situacijama. No, iznad svega  Gotovac je bio filmski stvaratelj, redatelj i filmofil koji je opsesivno režirao i u nefilmskim medijima. Svoju umjetničku i životnu filozofiju sažeo je u misao: »Sve je to movie«.   


Psovački radovi


Upravo taj filmski osjećaj stvarnosti u njegovu životu i stvaralaštvu,    među kojima stoji znak jednakosti, apostrofira izložba koncipirana  poput dugometražnog filma, komponiranog od osam cjelina u kojima  se isprepliću novi i stari, poznati i manje poznati, pa i neki nikad izlagani radovi. Oni u kojima se Gotovac prikazuje obnažen izloženi su  u uredima kustosa, za ovu prigodu otvorenima  publici, gdje zauzimaju mjesta koja u javnim institucijama  uobičajeno pripadaju državnim amblemima ili portretima državnika.



   Osim izlaganja vlastite pojavnosti, Gotovac je izvodio striptiz političkog sustava,  a strukture moći provocirao je i psovkama. Njegove psovke, izraz gnjeva i pobune, bile su upućene i političkom i kulturnom establišmentu. Jedan od psovačkih radova istaknut je i na stražnjem pročelju  zgrade Muzeja,  gdje je obješen veliki baner s natpisom     »Pun mi je kurac« i potpisom umjetnika.  

Adaptacija »H-objekta«


Pretpremijerno otvaranje Muzeja i razgledavanje izložbe  o kojoj  su se čule isključivo riječi pohvale, upriličeno je  još u jutarnjim satima,  kad su najprije novinare, a potom VIP uzvanike  izložbom i novim muzejskim prostorom proveli  ravnatelj MMSU-a  Slaven Tolj, kustosice Ksenija Orelj i Nataša Šuvaković, arhitekt Dinko Peračić te Nikolina  Radić Štivić, ravnateljica Direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih  dobara pri Odjelu za kulturu Grada Rijeke čiji tim brine o provedbi svih infrastrukturnih projekata u »Benčiću«.


Gradonačelnik Vojko Obersnel svečano je uručio Slavenu Tolju  ključeve  Muzeja,  podsjetivši  još jednom da je  ovo tek prva faza  njegova uređenja i prvi korak ka pretvorbi bivšeg tvorničkog kompleksa u novi art-kvart u kojem će se smjestiti i Muzej grada Rijeke, Gradska knjižnica, Dječja kuća,  a slijedi potraga i za investitorom  hotela, također  planiranog  u kompleksu. Arhitekt Dinko Peračić je objasnio da je djelomična adaptacija »H- objekta«, u kojem je za sada u funkciju stavljeno oko 1.550 kvadrata prvog kata i dijela prizemlja, izvedena pod motom  »To trebamo – to radimo« s ciljem da se MMSU preseli u vlastiti  prostor na koji čeka desetljećima, bez obzira na budžetska ograničenja.



 Na  otvaranju  Gotovčeve  retrospektive   dodijeljena je i likovna nagrada »Ivo Kalina«  za 2015. i 2016. godinu. Nagradu   je dobio Alen  Floričić  za izložbu pod  nazivom »Retrospektiva_Video 1998>2015« koja je u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti  održana  na jesen  2015. godine»Samostalna retrospektivna izložba Alena Floričića pružila je temeljit pogled u videografiju probranih radova nastalih u razdoblju od 1998. do 2015. godine, čime je obuhvaćen gotovo dvadesetogodišnji stvaralački period autora. Iako je odabir za izlaganje sužen na izbor od trinaest ključnih radova, ona pruža jasan uvid u prezentirane video- radove, obogaćena je dodatnim doživljajnim elementima poput zvuka i  prostora te daje prikaz zaokreta  i utvrđuje konstante u Floričićevu  umjetničkom djelovanju. Izložba na kvalitetan i sveobuhvatan način aktualizira umjetnički opus autora  koji stvara isključivo u mediju videa i koji predstavlja vrh hrvatske suvremene videoprodukcije –  istaknuto  je u obrazloženju  nagrade. 


– Ovo nije finalno uređenje, već rješenje koje omogućuje početak funkcioniranja Muzeja na novoj lokaciji. U iskrenosti prema realnosti, izveden je bez uljepšavanja i suvišnih dodataka, ali potpuno prilagođen da bude stalno otvoren promjenama i kreativnosti umjetnika.  Takav pristup omogućuje da Muzej tretiramo i kao sredstvo izražavanja – rekao je Peračić, dok je Tolj izrazio nadu da »Benčić« više nećemo zvati bivšom tvornicom, nego da će ostati tvornicom i u budućnosti.


 Uzvanicima se obratila i Emina Višnić, izvršna direktorica tvrtke Rijeka 2020 zadužena za provedbu EPK projekta, naglasivši da je sretna i ponosna jer se čak tri godine prije nego će Rijeka postati Europskom prijestolnicom kulture otvara prvi objekt kulture koji će se kroz svoje  programe otvoriti  cijeloj zajednici.

Podrška Vlade


U ime Vlade Republike Hrvatske Riječanima su se obratili  ministar turizma Gari Cappelli i državni tajnik  Ministarstva kulture Krešimir Patrl, koji su izručili pozdrave  premijera  Andreja Plenkovića i ministrice Nine Obuljen Koržinek.


–  Rijeka  će 2020. postati srce i krvotok Hrvatske, prepoznatljiva kulturna i turistička destinacija na karti Europe i svijeta – rekao  je Cappelli, podsjetivši da će Republika Hrvatska u prvih šest mjeseci  2020. predsjedati Europskom unijom, što će je učiniti sjecištem političkog života Europe, a Rijeka će biti kulturno žarište koje će svi htjeti posjetiti. Naglasivši da  je projekt Europske prijestolnice kulture važan za cijelu Hrvatsku, Cappelli je poručio da Vlada Rijeci pruža punu podršku  i financijsku potporu, a i Ministarstvo turizma snažno će poduprijeti njegovu promociju.  


Na početak  realizacije važnih  projekata za Europsku  prijestolnicu kulture, na obnovu i prenamjenu  reprezentativnih tvorničkih objekata iz 19. stoljeća, ali i na povijesni značaj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti osvrnuo se  državni tajnik  Krešimir Patrl.



– Od svog osnutka 1948. godine do danas, Muzej moderne i suvremene umjetnosti postao je značajna muzejska institucija u Rijeci i Hrvatskoj, koja baštini bogat fundus od preko 8.000 iznimnih umjetničkih djela – fundus kojim je moguće rekonstruirati stvaralaštvo hrvatskih umjetnika od kraja 19. stoljeća do danas, ali i pojavu vodećih umjetničkih tendencija ne samo na području Hrvatske. Fundus Muzeja je tijekom godina bio osnova za mnogobrojne velike izložbene projekte, međumuzejske razmjene i međunarodne suradnje, kroz koje se uspješno oživljavalo i podsjećalo na važnost riječke i hrvatske vizualne umjetnosti. Muzej  se vremenom mijenjao  i svoje poslanje sve više usmjeravao prema širokoj publici, svojim programima je brisao granice, izlazio iz okvira muzejskog prostora i aktivno se uključivao u život grada u kojem djeluje.


Veliki iskorak


 Uz  čestitke svima  koji su sudjelovali uređenju prvog objekta  u  »Benčiću«,  koji će   pridonijeti  razvoju svijesti o vrijednom kulturnom naslijeđu, državni  je tajnik  poručio:


– Stvorili ste projekt koji po svom opsegu i ambicioznosti predstavlja veliki iskorak u hrvatskoj kulturi, koji će svojim programima bez sumnje ostaviti pozitivne i dugotrajne promjene u razvoju, ali i percepciji kulture i umjetnosti u Rijeci, Primorsko-goranskoj županiji i cijeloj Hrvatskoj. Samo s nestrpljenjem možemo očekivati daljnju realizaciju planiranih projekata i programa obilježavanja europske prijestolnice kulture, koji će umjetnost i kulturu staviti u središte djelovanja grada Rijeke i otvoriti ga prema Europi i cijelom svijetu.  Uređenjem  Muzeja moderne i suvremene umjetnosti napravljen je veliki korak u tom smjeru, ali i u smjeru osuvremenjivanja muzejske djelatnosti, valorizaciji vlastitog kulturnog identiteta i obogaćenju hrvatske mreže muzeja.