S. Ježina
Nije »Hrvatsko glumište« prva predstava koja je izazvala prosvjede ispred riječkog kazališta. Prije nekoliko godina nešto slično dogodilo se i predstavi »Lizistrata«
Godine 1961. Luis Bunuel snimio je film »Viridiana« zbog kojeg ga je Vatikan ekskomunicirao, a španjolska vlada potpuno marginalizirala i optužila za blasfemiju i opscenost. U ovom filmu Bunuel je snažnoj kritici podvrgnuo crkvu, nedefiniranost i neučinkovitost vjerskih dogmi, kao i slabost i licemjerje u crkvenim krugovima. Radi toga su španjolske vlasti najprije cenzurirale završnicu filma, pri čemu je scena Viridianina ulaska u rođakovu spavaću sobu zamijenjena onom njihova kartanja, te potom zabranile njegovo prikazivanje i zaplijenile sve kopije, pri čemu im je srećom izmakla ona poslana u Cannes, gdje je film nagrađen Zlatnom palmom.
Ovo filmsko remek-djelo službeni je Vatikan nazvao »uvredom kršćanstvu«, a u njega je Bunuel umetnuo nekoliko antologijskih provokativnih i subverzivnih scena, poput pomaknute parafraze »Posljednje večere«. U jednoj sceni pojavljuje se i motiv džepnog nožića u obliku križa. Film »Viridiana« samo je jedan od brojnih primjera u umjetnosti koji propituju i kritiziraju instituciju crkve, vjerske dogme ili licemjernost, a posve očekivano takva umjetnička djela nailazila su i nailazit će na otpor onih koji su prozvani i kritizirani. Nešto slično sada se događa s predstavom »Hrvatsko glumište« Olivera Frljića i Marina Blaževića, u povodu koje je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić uputio poziv da se prestane vrijeđati vjernike i njihove svetinje.
Na temelju pisma jedne vjernice, koja smatra da »Hrvatsko glumište« izaziva zgražanje te duboko vrijeđa kršćane i Crkvu zbog okrutnog načina da kršćanske simbole i svete predmete koristi kao perverzne rekvizite u predstavi, nadbiskup je zaključio da su u predstavi »bezočno profanirani i obeščašćeni najsvetiji kršćanski simboli: Euharistija, Križ i Gospa«. Zbog ove predstave ispred HNK Ivana pl. Zajca održani su molitva i prosvjed, a postala je tema i na misama. Dobar dio onih koji prosvjeduju »Hrvatsko glumište« nisu ni pogledali, a nekima je izgleda i danas teško suočavanje s povijesnom činjenicom o povezanosti NDH i Katoličke crkve. Poznato je da je križ (ili raspelo) bio jedan od ustaških znamena, na što se predstava u svom satiričko-kritičkom prikazu i referira, postavljajući između ostalog pitanje kako su u jednoj većinski katoličkoj zemlji bili mogući takvi zločini? Kao i Bunuel, Frljić samo otvara pitanje licemjerja i lažne pobožnosti, a nije mu nakana skrnaviti vjerske simbole.
Vraćane ulaznice
Radi se, dakle, o pitanju povijesnog konteksta predstave, a očito je da neki ne razlikuju stvarnost od kazališne iluzije, odnosno prave kršćanske simbole od kazališnih rekvizita. Nešto slično dogodilo se u Rijeci kad je u sklopu izložbe Janeza Janše izrezana hrvatska zastava, ovoga puta kao državni simbol. Fikcija je i ovdje doživljena kao stvarnost. U primjeru Janšine izložbe hrvatska zastava bila je u svojstvu scenskog rekvizita, jedino što je nisu rezali glumci nego obični posjetitelji. Međutim, oni su u kontekstu izložbe i sami postali izvođači, ulazeći iz zone realnosti u zonu fikcije. Pritom ih nitko nije tjerao na rezanje zastave škarama niti je namjera bila vrijeđanje nacionalnog simbola.
Spomenut ćemo još i rad »Piss Christ«(1987.) američkog fotografa i umjetnika Andresa Serrana. Ova fotografija prikazuje maleno plastično raspelo uronjeno u staklenu čašu umjetnikove mokraće. Umjetnik je objasnio da njegovo djelo nema namjeru denuncirati religiju, već aludira na percipiranu komercijalizaciju ili obezvređivanje kršćanskih ikona u suvremenoj kulturi. Zbog ovog rada Serrano je dobivao prijetnje smrću, a »Piss Christ« bio je i meta vandalskih napada. Nisu izostale ni osude vjerskih zajednica. U Serranovu obranu također su stali zagovornici prava na slobodu umjetničkog izražavanja.
U Rijeci, koja se poslovično smatra tolerantnom, intervenirala je i policija, a za razliku od toga Janša oko rezanja nacionalnih zastava u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i Brazilu nije imao problema. Tada je riječki filozof Elvio Baccarini kazao da nesposobnost razlikovanja između djelovanja prema živim bićima ili prema vlasništvu, i djelovanja prema simbolima, razlikuje slobodne od fundamentalističkih zajednica, odnosno slobodne od fundamentalističkih civilizacija. U slobodnim zajednicama umjetnička kritika, pa i podrugivanje, ne mogu biti razlozi za kazneni progon – objasnio je Baccarini.
Nije »Hrvatsko glumište« i prva predstava koja je izazvala prosvjede ispred riječkog kazališta. Prije nekoliko godina nešto slično dogodilo se i predstavi »Lizistrata«, ali s drugačijim povodom. Okupila se tada građanska inicijativa »Zaštitimo djecu«, u kojoj su predstavnici kršćanskih udruga te vjerskih zajednica u Rijeci – katoličke, baptističke, evanđeosko-pentakostne i Medžlise islamske zajednice, kao i Matice hrvatske, prosvjedovali zbog »Lizistrate« i njenog plakata. Istaknuli su da je predstava opscena i lascivna te da je protivna pravu djeteta na normalni psiho-fizički razvoj. Naveli su da se na plakatu predstave zorno vidi muški spolni organ, ocijenivši to moralno i kulturno neprihvatljivim. Inicijativa je oštro prosvjedovala i protiv toga da se »Lizistrata« uvrsti u kazališnu pretplatu za djecu osnovnoškolskog uzrasta, zahtijevajući žurnu reakciju pravobraniteljice za djecu.
I u »Lizistrati« umjetni falusi korišteni su kao kazališni rekviziti – nešto poput lažnih noževa, mačeva ili pištolja s ćorcima. U novije vrijeme bilo je i drugih sličnih reakcija na predstave. Prisjetimo se i bivše HDZ-ove ministrice prosvjete Ljilje Vokić, koja je kao ravnateljica VII. zagrebačke gimnazije svojedobno odobrila da se organizirano ne ide na kazališnu predstavu »Što je muškarac bez brkova«. Na blagajnu HNK-a Zagreb tada su vraćene ulaznice, jer da se u predstavi psuje! Ljilja Vokić pružila je podršku i sesvetskom kapelanu Robertu Šreteru koji je poveo harangu na predstavu »Izbacivači« Teatra Exit. Nakon što je odgledao predstavu, kapelan je poslao pismo Ljilji Vokić u kojemu je predstavu opisao kao »sat i pol najgore pornografije koja vrijeđa osnovno ljudsko dostojanstvo«, dok u samoj predstavi nema »scene koju bi se moglo nazvati normalnom i pogledati je sa zdravim smislom za humor«. Kapelana je dodatno uzbudilo to što je kazalište prepuno, a gledateljstvo čini uglavnom mlada generacija koju su njihovi profesori organizirano doveli u kazalište. »A svi govorimo o potrebi duhovne obnove hrvatskog naroda!« – zavapio je kapelan.
Gospe u zagrljaju
Podsjetimo i da je Oliver Frljić otvorenim pismom kazalištu »Gavella« raskinuo suradnju s tom kućom zbog odluke uprave da popusti pritiscima katoličkih udruga i povuče plakat za predstavu »Fine mrtve djevojke« Dalibora Matanića, a koji u dizajnerskom rješenju Vanje Cuculića prikazuje dvije porculanske Gospe u nježnom zagrljaju. Spomenimo još i da je na prošlogodišnjem Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci gostovala talijanska predstava »O konceptu lica Sina Božjeg« u produkciji Societas Raffaello Sanzio i režiji Romea Castelluccija. U završnom prizoru uvećano lice Isusa Krista, s relativno nepoznate slike »Salvator Mundi« renesansnog slikara Antonella da Messine, počinje se izobličavati, ljuštiti i pucati, »krvariti« sve do nestajanja, a Castellucci suočava gledatelje s ispisanom rečenicom: »Ti (ni)si moj pastir«. I ova predstava izazvala je veće ili manje skandale diljem svijeta.
No, vratimo se Rijeci i još nekim primjerima negodovanja zbog umjetničkih projekata. Izložba »Fijumani – riječka situacija 1920. – 1940.«, koja je bila postavljena u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, također je izazvala kontroverze. Naime, prosvjedovanje jednog dijela riječke političke javnosti tada je izazvao odljev u bronci Venuccijeve skulpture/skice u gipsu »Forza della volonta«, a na nerazumijevanje je naišla i umjetnička poruka »Problemarket.coma« koji s ironijskim odmakom progovara o D’Annunziju. Vezano uz ovaj projekt, kazališni redatelj i teoretičar Emil Hrvatin osvrnuo se na protest udruge antifašista zbog prisutnosti D’ Annunzija na izložbi u Rijeci: »Reakcija antifašista je sasvim na mjestu i mi je pozdravljamo. Upravo takve i još žešće reakcije čine realizaciju našeg projekta smisaonom«.
