Rođen sam u Trstu, a moji djed i baka s očeve strane su iz Hrvatske – Mitja Rabar / Snimio Ivica TOMIĆ
Nakon što sam gotovo tri godine proveo u Parizu, poželio sam promjenu i planirao sam otići u Kanadu. No upravo kad sam pripremio sve papire za vizu, primio sam e-mail od »Disneyja«. Sjećam se da je otvaranje tog e-maila bilo vrlo emotivno... Prije nego što sam počeo čitati, na dnu stranice uočio sam malog Mickeyja Mousea i zabuljio se u njega. Od uzbuđenja nisam odmah mogao pročitati što piše. Samo znam da sam tri tjedna kasnije bio u Sjedinjenim Američkim Državama
Sasvim slučajno naš fotoreporter Ivica Tomić »naletio« je u Zalukima na – ni manje ni više – trostrukog oskarovca za animirani film: Mitju Rabara, koji je obiteljskim korijenima djelomično vezan i za Hrvatsku.
Mitja Rabar je animator u »Waltu Disneyju«, no njegov rad proteže se i na druge umjetničke discipline. Rođen je u Italiji, gdje je svoje umjetničko putovanje počeo na Accademia di Belle Arti u Veneciji.
Nakon što je radio na nekoliko projekata u Italiji, preselio je u Francusku gdje je surađivao na animiranom filmu »Despicable Me« (»Kako je Gru ukrao Mjesec«, 2010). »Disney« je zamijetio njegov rad i ponudio mu poziciju animatora na filmu »Wreck-it Ralph« (»Krš i lom«, 2012).
Mitja Rabar s Oscarom
Radio je na mnogim »Disneyjevim« projektima, uključujući Oscarom nagrađene filmove »Frozen« (»Snježno kraljevstvo«, 2013), »Big Hero 6« (»Ekipa za 6«, 2014) i »Zootopia« (2016). Sudjelovao je i u animaciji filma »Moana«. Bavi se i fotografijom, režijom i podukama iz animacije.
Što nam možete reći o vašim obiteljskim korijenima; vašem imenu i prezimenu? Našla sam da je prezime Rabar iz Istre. Znate li možda hrvatski jezik?
– Rođen sam u Trstu. To je pogranični grad, pa mnogi ljudi imaju prezimena podrijetlom iz Austrije, Slovenije i Hrvatske. Moji djed i baka s očeve strane su iz Hrvatske. Nažalost nikad nisam imao priliku učiti hrvatski jezik.
Mitja Rabar u Zalukima / Snimio Ivica TOMIĆ
Živite u Americi. Nedostaje li vam Italija?
– U Italiji nisam bio zadovoljan u profesionalnom smislu. Zaista volim svoj posao, a Italija mi nikad nije pružila šansu da realiziram svoje težnje. Ono što mi nedostaje u Americi su talijanski način života, moja obitelj i prijatelji. Los Angeles je predivan grad, ali je većina ljudi orijentirana samo na posao i u gradu ima previše automobila. Nedostaje mi hodanje!
Jedini Talijan u »Disneyu«
Vi ste jedini talijanski animator u Walt Disney Animation Studios u Los Angelesu?
– Da! Ovdje radi mnogo stranaca, koji dolaze s raznih strana svijeta i drago mi je što s njima mogu podijeliti svoja razmišljanja i poglede na stvari. Lijepo je što smo mi stranci dosta povezani, jer nikad nije jednostavno otići iz svoje zemlje.
Prizor iz animiranog filma »Despicable Me«
Nakon nekoliko projekata u Italiji, preselili ste se u Francusku da biste radili na animiranom filmu »Despicable Me«. Kako je došlo do poziva iz »Disneyja«?
– Nakon što sam gotovo tri godine proveo u Parizu, poželio sam promjenu i planirao sam otići u Kanadu. No upravo kad sam pripremio sve papire za vizu, primio sam e-mail od »Disneyja«. Sjećam se da je otvaranje tog e-maila bilo vrlo emotivno… Prije nego što sam počeo čitati, na dnu stranice uočio sam malog Mickeyja Mousea i zabuljio se u njega. Od uzbuđenja nisam odmah mogao pročitati što piše. Samo znam da sam tri tjedna kasnije bio u Sjedinjenim Američkim Državama!
Prizor iz animiranog filma »Big Hero 6« (»Ekipa za 6«, 2014)
Završili ste venecijansku Accademia di Belle Arti. Kako ste odlučili postati animator?
– Upisao sam Akademiju u Veneciji s namjerom da usavršim svoju crtačku vještinu. Ideja mi je bila da postanem ilustrator knjiga za djecu. U to vrijeme privukli su me kompjutori, ali nisam ih koristio još od Commodora 64. Uvjerio sam svojeg profesora da otvori sobicu s dva PC-ja kako bismo istražili digitalni svijet. Netko mi je pokazao softver pod nazivom Maya 1.0. To je bila »ljubav na prvi pogled.« Otkrio sam da samo jedna osoba s jednim kompjutorom (i mnogo truda) može kreirati ne samo sliku, nego seriju slika – animaciju! Čini se da je to bilo prije jako puno vremena, ali ja dolazim iz relativno malog grada u kojemu je internet bio tek na početku. Nisam nikad pomislio da bih tako nešto mogao napraviti. Trebalo mi je 14 godina prije nego što sam se mogao nazvati »Disneyjevim« animatorom.
Mitja Rabar u Zalukima / Snimio Ivica TOMIĆ
Umjetnik na prvom mjestu
Animacija je, pretpostavljam, timski rad. Možete li nam ukratko opisati proces rada: od početka do animiranog filma kao finalnog produkta?
– Jedna od najčudesnijih stvari kojoj svjedočim svakog dana je kako 500 ljudi radi zajedno na nečemu što izgleda kao da je proizišlo iz jedne osobe. Istina je da redatelj ima zaista važnu ulogu, ali je teško kontrolirati svaki pojedini aspekt filma koji je stvoren od nule. Nema filmskog seta, drveća, zgrada… – sve je počelo od nekih crteža. Svaku stvar koju vidite na ekranu, kreirao je umjetnik. Trebalo bi mi mnogo vremena da sve to ispričam. Zato ću se osvrnuti samo na svoj dio posla.
Obično počinjem kad je »storyboard« već dovršen. Redatelj mi dostavlja snimku, najčešće s nekim dijalogom, i objašnjava mi koje su namjere uključenih likova. Nakon toga obično provedem dan razmišljajući, dokumentirajući, tražeći inspiraciju ili snimajući reference kamerom. Sljedeći dan ili dva kreiram glavne poze kako bih proslijedio ideju redatelju. Svaka sekunda ima 24 kadra, ali u ovoj fazi prikazujem mu samo tri kadra svake sekunde. Ako se redatelj slaže s mojom idejom, nastavljam sve dok nije gotovo. Animiram prosječno tri sekunde animacije tjedno.
Prizor iz animiranog filma animatora na filmu »Wreck-it Ralph« (»Krš i lom«, 2012).
Postoje li razlike između klasične animacije i animacije kojom se bavite sada?
– Principi ostaju isti. Koristimo iste knjige i ista pravila, ali proces je vrlo različit. Najveća je razlika u tome što više nije nužno znati crtati. Većina nas zna kako se to radi i još uvijek to koristimo u određenim sekvencama, ali danas je naš rad bliži lutkaru koji koristi vrlo kompliciranu lutku sa stotinama kontrola. A kada kontrole koje imamo nisu dovoljne, kreiramo prilagođene kontrole posebno za tu snimku.
Koji su trendovi u animaciji? Kako vidite njenu budućnost?
– Mislim da je način na koji animiramo danas prikladan vremenu. Imati 3D kameru u 3D prostoru daje vam snagu stvaranja seta i okruženja koje je zaista teško stvoriti, ali kad se to učini, može se ponovno upotrijebiti onoliko koliko želite. U »Disneyu« nastojimo uključiti određenu »privlačnost« koja dolazi iz 2D animacije i primjenjuje se na 3D, jer oba svijeta imaju svoja »za« i »protiv«. VR će vjerojatno ponuditi novi način doživljavanja animacije. Ali čak i ako u budućnosti dođe do novih tehnologija, ljude ponekad zbunjuje ono što ona može i što se ne može zamijeniti tehnologijom. Vjerujem da će nam i dalje biti potreban umjetnik da bismo stvorili animaciju na visokoj razini.
Prizor iz filma »Frozen« (»Snježno kraljevstvo«, 2013)
Prizor iz filma »Zootopia« (2016)
