Opatijska Ljetna pozornica ove je godine, kao u dobra stara vremena, ponovo bila stalno mjesto izlazaka, kaže Rajna Miloš, ravnateljica Festivala Opatija koji – iz godine u godinu, od njena ponovnog povratka na mjesto čelne osobe Festivala – širi programe i preuzima mjesto vodećeg organizatora kulturnih priredbi u regiji.

– Taj povratak Opatije i Ljetne pozornice u svijest publike željne kulture i zabave osjećao se sva tri ljetna mjeseca, tijekom svakog ljetnog dana… Imali smo permanentnu gužvu na svim blagajnama, zabilježili mnogo rasprodanih programa, a više njih smo s Male ljetne, zbog velikog zanimanja publike, selili na veliku pozornicu. Zato ovih jesenjih dana, rezimirajući ljeto, mogu reći da smo više nego zadovoljni – održali smo 352 programa koje je vidjelo rekordnih 30.898 gledatelja!

Problem parkiranja ispred ulaza

Četrdeset tisuća gledatelja – impresivna je brojka, pogotovo kad se stavi u kontekst malog zaposleničkog tima koji je opslužio sve programe, uključujući i publiku!

– Ta izuzetno vrijedna ekipa mojih suradnika razlog je više što me ovaj posao i dalje raduje. Festival Opatija ima uz mene svega sedam zaposlenih djelatnika, a količina posla stalno raste. Budući da nema novca ni za važnije stvari (od uzimanja pomoćnih djelatnika), njih sedmero i ja »zasučemo rukave« i – obavimo sve što treba, na 7.000 metara kvadratnih. Svi radimo sve! Kao direktorica, ne trebam nikome ništa reći. Čim se pojavi veći obim posla, oni su svi tu i čekaju u redu! Iako smo pripadnici različitih generacija,  među nama kao da nema razlike u godinama – ni po količini, ni po vrsti posla! Samo ću spomenuti da 2.500 stolaca treba svaki put ispočetka numerirati i presložiti, a stalno su svi stolci u pogonu! 

Kako uopće fukcionirate s tolikom količinom posla?

– Ljetni dani su nam zaista naporni jer svi vodimo računa o tome da sve štima. Jutarnja kava, dogovor tko što danas radi, čišćenje prostora, lijepljenje plakata, slaganje i numeriranje stolaca, stavljanje jastučića, prodaja karata, dočekivanje gostiju, ulazak kamiona u krug Ljetne pozornice, dolasci kombija, automobila, raspored tehničkih proba, generalke, tonske probe, pregledavanje filmova za projekcije, razgovor o… razgovor sa…  odgovaranje na tisuće telefonskih poziva… borba s parkiranima ispred ulaza, s okolnim zvukovima, sastanci s izvođačima, kava sa žirijem, protokolarni zadaci…

Djelatnici (svih sedam a spomenut ću ih i poimence: Darinka Trinajstić, Aleksandar Monar, Petra Borovac, od nedavno Marin Sušanj – na stručnom usavršavanju, te tehnička ekipa: Željko Turković, Zlata Kotur i Miroslav Zmijanjac) mahom su izuzetni ljudi kojima je lojalnost i odanost Festivalu na prvom mjestu. Njihovi međusobni odnosi sazdani su od poštovanja začinjenog brigom za onog drugog. Uz to posjeduju mnoge različite talente kojima se jednostavno upravlja. I kad se u nečemu ne slažemo, o tome razgovaramo, predlažemo rješenja – njegujemo fer i kreativan odnos, pri čemu svatko zna svoje granice i nikad ih ne prelazi. 

Spomenuli ste dva problema koji su permanentna smetnja programima na Ljetnoj pozornici: buka koja dopire iz okolnih mjesta za zabavu i parkiranje pred ulazom u Ljetnu pozornicu. Zar je koordinacija među programima tako nemoguća?

– Izvrsno je počelo koordinacijom Turističke zajednice, jer tamo se slijevaju podaci o svim programima i moguće je neke termine uskladiti, ali – konkretno – nakon otvaranja plaže na Lidu koja ima glazbu i DJ-eve, shvatilo se da to s našim programima i živom glazbom s terase hotela Kvarner – ne ide! Plaža sa svojim aktivnostima ugrožava gotovo sve programe na Maloj ljetnoj pozornici, a čuje se i na Velikoj pozornici, gdje se gledalištem razliježu i mirisi iz obližnje hotelske kuhinje  – malo kapula, malo roštilj, mirisi friganja… 

Netko bi trebao zacrtati strategiju ponašanja u centru austrougarske jezgre, naći načina da jedni drugima ne smetamo, jer ovako – ne ide! 

Što se parkiranja pred ulazom na Ljetnu tiče, problem se svodi na to da mi, kao djelatnici, moramo čitav dan dežurati kako bismo omogućili dolazak kamiona s tehničkom opremom do pozornice! Ne pomažu ni lanci – to nam svaki dan razbiju, a bilo bi sve u redu da se ljudi parkiraju unutar označenih mjesta. Često nam kamion ostaje u dvorištu parkiran dan duže, jer ne može izaći s opremom, što automatski onemogućava dolazak nove binske opreme…

Jedna jedina križaljka

Natrag na ljepše teme: Ove ste godine jako dobro krenuli i s filmskim festivalom. SPFF je doveo novu puliku na Ljetnu, ali i crveni tepih koji je Opatiji  trebao!

 – Međunarodni festival glazbenog dokumentarnog filma, koji je iz Starigrada Paklenice prešao u Opatiju, pokazao se sjajnim događanjem, jer je u Opatiju doveo i neke važne filmske ljude. Kad na festival dođe jedan oskarovac, onda takva manifestacija zaslužuje da uđe i u proračun grada! Jer, samo ako imamo adekvatne financijske mogućnosti, možemo širiti program koji bi u Opatiju mogao dovesti sasvim drugačiju turističku klijentelu, a to bi nam svima trebalo biti u interesu.

Što je najteži dio organizacije, ne samo ljetnog programa koji je najeksponiraniji, već i cjelogodišnje sezone Festivala Opatija?

– Ne bih rekla da je išta od toga teško: zahtjevno jest, ali je i kreativno. Treba osmisliti niz pojedinosti i uklopiti bezbroj podataka i zahtjeva izvođača i publike u jednu jedinu križaljku koja nosi naziv »uspješno ljeto«, a onda i zimski dio sezone. Realizacija programa na dvije ljetne pozornice je složena jer se uglavnom radi o vrlo kratkim vremenskim razmacima u kojima se opslužuju dva jednako vrijedna, a golema programa, u istom prostoru, a svi moraju biti zadovoljni (jedni na odlasku, drugi na dolasku). No dobri rezultati uvijek navuku smiješak na lice i onu dobro poznatu: Isplatilo se!