Izložba

Krivotvorine, dezinformacije i smrznute slike – dizajn Dalibora Martinisa 70-ih i 80-ih

Hina

Dalibor Martinis, Foto: D. LOVROVIĆ

Dalibor Martinis, Foto: D. LOVROVIĆ

Martinisovi autorski počeci vezani su za konceptualnu umjetnost, video art, performans i općenito medijsku umjetnost, no kao i mnogi drugi umjetnici te generacije od ranih se sedamdesetih do početka devedesetih kontinuirano bavio i grafičkim dizajnom



ZAGREB Izložba »Krivotvorine, dezinformacije i smrznute slike – dizajn Dalibora Martinisa 70-ih i 80-ih«, koja se otvara u četvrtak u zagrebačkoj HDD galeriji, predstavlja pregled dizajnerskog rada Dalibora Martinisa kojim se kontinuirano bavio od samih početaka svog umjetničkog djelovanja.


Riječ je o svojevrsnoj dopuni velike retrospektivne izložbe tog istaknutog multimedijskog umjetnika priređene u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti i to je prvi put da se na jednom mjestu obrađuje njegov razmjerno mali, ali značajan dizajnerski opus, uglavnom putem izložbenih i filmskih plakata, te dizajna za televiziju.


U kontekstu nekoliko zadnjih izložbi u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva, ona se nastavlja na one koje su govorile o odnosu grafičkog dizajna i konceptualne umjetnosti sedamdesetih godina – »Jugoslavenski neoavangardni umjetnički časopisi« i »Informacija: Dizajn za kulturu Željka Borčića«.




»Dok je prva problematizirala neformalne umjetničke komunikacijske mreže i vizualne jezike dizajna i umjetnosti, a druga pokušala sučeliti dizajnerski i rani umjetnički opus Željka Borčića, ova Martinisova mini-retrospektiva tematski je usredotočena isključivo na autorove dizajnerske radove i u tom je smislu najkonvencionalnija«, ističe se u najavi izložbe.


Martinisovi autorski počeci vezani su za konceptualnu umjetnost, video art, performans i općenito medijsku umjetnost, no kao i mnogi drugi umjetnici te generacije od ranih se sedamdesetih do početka devedesetih kontinuirano bavio i grafičkim dizajnom.


Središnji dio njegova opusa su filmski plakati, oblikovao je i niz kataloga, a u sklopu projekta novog vizualnog identiteta Radiotelevizije Zagreb sa Sanjom Iveković dizajnirao hvaljenu seriju televizijskih grafika (telopa), čija realizacija koincidira s tada rastućim interesom za novi medij videa u kojem će oboje umjetnika ostvariti neke od svojih najvažnijih radova.


Kao najveći, ali i najkonzistentniji dio njegova dizajnerskog opusa izdvajaju se plakati i katalozi izložbi zagrebačke Galerije suvremene umjetnosti (danas MSU), u čemu je naslijedio Ivana Picelja, Mihajla Arsovskog i Zorana Pavlovića, te uspostavio vlastiti dizajnerski autorski jezik, »prožet humorom, ironijom, provokativnošću i poigravanjem s dizajnerskim konvencijama te samim medijem plakata«.


Među ostalim, tijekom sedamdesetih i osamdesetih realizirao je plakate za filmove Rajka Grlića, Lordana Zafranovića, te nekoliko u užem smislu ‘umjetničkih’, samoiniciranih konceptualnih plakata, proizašlih iz njegove serije radova pod nazivom »Krivotvorine«.


Kustosi izložbe Marko Golub i Dejan Kršić tom izložbom rasvijetljavaju i poveznice između naručenih dizajnerskih radova i onih umjetničkih u širokom vremenskom rasponu, te ističu neke karakteristične postupke kojima se Martinis služio u području vizualnih komunikacija.


Dalibor Martinis (1947., Zagreb) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1971. godine, otkad je trajno prisutan na domaćoj i međunarodnoj sceni kao autor prostornih instalacija, plakata, performansa, videoradova i videoinstalacija.


Od 1978. do 1981. sa Sanjom Iveković je inicirao osnivanje izložbenog prostora Podroom čiji su program stvarali isključivo umjetnici, a krajem osamdesetih je i predavao na Odjelu za film i televiziju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.


Više puta je bio gostujući predavač na Ontario College of Art u Torontu te stipendist u Kanadi, Japanu, SAD-u.


Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, među kojima se ističu Bijenale u Sao Paolu 1981. na, Gwangju Bijenale u Južnoj Koreji 1995. i Venecijansko bijenale suvremene umjetnosti 1997.


Radovi tog nagrađivanog umjetnika nalaze se u zbirkama brojnih svjetskih muzeja, MoMA, Stedelijk muzej, beogradski Muzej savremene umetnosti, Kunsthaus u Zürichu, Nacionalna galerija Kanade u Ottawi, zagrebačka Moderna galerija, Centar za umjetnost i medije u Karlsruheu, Zaklada Erste za suvremenu umjetnost u Beču, te u privatnim kolekcijama.


Njegova se izložba u HDD galeriji može razgledati do 11. ožujka.