"Europa X 10"

Zbirka eseja Viktora Žmegača: Bilo kuda, Europa svuda

Sandra Sabovljev

Iako se bavi kompleksnim temama, Žmegačeva je knjiga pristupačna čitatelju, može se čitati kao cjelina, ali isto tako eseji su čitljivi i kao samostalni entiteti



ZAGREB  Već sam naslov zbirke eseja Viktora Žmegača »Europa x 10« upućuje na autorovu želju da europski identitet i baštinu razmotri u esejima o deset pojmova koje smatra ključnima za razumijevanje novovjeke Europe, sažetak je to s predstavljanja knjige poznatog germanista, vrsnog muzikologa, povjesničara i teoretičara književnosti u Profilovoj knjižari. Uz autora o knjizi su govorili Velimir Visković, Marko Grčić i Dubravka Matković.


   – Ovo je nakon »SMS eseja« (2010.), »Filozof igra nogomet«, (2011.), »Europski duh«, (2012.) četvrta Žmegačeva knjiga koju potpisujem kao urednik u biblioteci »Velimir Visković bira za vas«, istaknuo je Visković veliku produktivnost autora.   

Europski duh


Nova Žmegačeva knjiga nasljeduje osobine tog niza, osobito posljednje »Europski duh«, nastavlja Visković te dodaje da autor počinje s začecima ideje o europskom zajedništvu koja datira iz 17. stoljeća i dolazi do suvremenih problema u EU otkrivajući pritom golemi misaoni korpus po kojem je naš kontinent jedinstveno tlo moderniteta – umjetničkog, filozofskog, ekonomskog i političkog.   

Vrsni filolog, prevoditelj i publicist Marko Grčić naglašava da je Žmegačeva knjiga, iako se bavi kompleksnim temama, pristupačna čitatelju te da se može čitati kao cjelina, makroesej uokviren zajedničkom temom, ali i kao samostalni entiteti. Grčić tako, ljubiteljima književosti preporučuje eseje »Simbolični likovi europske književnosti« i »Utopijska mašta«. U potonjem Žmegač analizira distopijske svjetove Aldouxa Huxleyja i Georgea Orwella koji se mogu iščitavati i kao zloguko proročanstvo naše suvremenosti.


  


Tri dana




– Žmegač je naprosto veliki filolog i filozof u suštinskom značenju tih pojmova, on voli riječ, misao i mudrost i ta ljubav izvire iz svakog njegovog djela, primijetila je Matković. 


   Pokušavši ilustrirati globalni utjecaj europske baštine, Viktor Žmegač ispričao je priču o tri dana u životu jednog prosječnog Japanca.


   – Kad se Japanac ustane oblači odijelo, ali ne japansko jer je ono isključivo dio folklornog korpusa, već moderno europsko odjelo, čiji je prototip nastalo u 18. stoljeću. Potom sjeda u auto koji je također europsko otkriće, nakon toga dolazi u ured gdje korespondira s kolegama iz svijeta isključivo europskim jezicima jer japanski kao i kineski, bez obzira što suto jezici drevnih kultura, ne prelaze granice svojih država. Nad knjigama koje koristi, ne treba ni govoriti, lebdi Gutenbergov duh, elaborirao je Žmegač svoju europocentričnost.


   – Prve večeri naš je Japanac otišao u kinoteku, tamo je na repertoaru imao filmove europskih redatelja, potom je otišao na koncert gdje su izvođeni europski kompozitori, treće je večeri posjetio tetku u Hirošimi koja i dalje snažno asocira na atomsku bombu. Ona je pak izum europskih fizičara na američkom tlu. Iako se tim posljednjim ne bismo trebali ponositi, ne treba smetnuti s uma ni da je atomska bomba osim što je razorno oružje i jamac svjetskog mira, podcrtao je tu dijalektiku Žmegač i okončao priču vedrijim notama.


   – Japanac treće večeri odlazi na nogometnu utakmicu kojoj je kolijevka također Europa, odnosno Engleska. I ukratko, mogu samo parafrazirati slogan mojih omiljenih bombona »Bilo kuda, Europa svuda«.