'Ples oko Sunca'

Vedrana Rudan predstavila autobiografiju: ‘Smrt mi diha za vrat, ali meni je najljepše – danas’

Danijela Bauk

Knjiga za gospođu Dragicu / Snimio Roni BRMALJ

Knjiga za gospođu Dragicu / Snimio Roni BRMALJ

Sve sam teme već napisala, pisala sam o ocu, majci, djeci, mužu jednom i mužu drugom, ljubavnicima, ma sve sam napisala i ostala sam bez teksta. I onda je meni moj sin Slaven rekao: pa napiši autobiografiju! - otkrila je Rudan kako je došla na ideju pisanja autobiografije



RIJEKA  Sve sam teme već napisala, pisala sam o ocu, majci, djeci, mužu jednom i mužu drugom, ljubavnicima, ma sve sam napisala i ostala sam bez teksta.


I onda je meni moj sin Slaven rekao: pa napiši autobiografiju! Rodila si se tu i tad, išla u tu i tu osnovnu pa srednju školu, piši malo o vremenu Jugoslavije, pa malo o Jadroliniji, i malo po malo – eto knjige.


Onda mi je došla moja unučica i kaže ona meni: Pa ti stalno u knjigama psuješ, na internetu ljudi o tebi svašta pišu, a meni doma pečeš palačinke. Pa tko si ti?




Tako me pitala moja unučica, pa sam ja i zbog nje odlučila autobiografiju napisati, tako je sinoć odgovorila Vedrana Rudan na pitanje Davora Mandića kako se rodila ideja o pisanju autobiografije »Ples oko Sunca«, knjige koja je ovih dana objavljena u Hrvatskoj u izdanju VBZ-a, no prvo je izišla u Srbiji, u izdanju Lagune.


Riječko predstavljanje knjige dogodilo se sinoć u Ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka, a večer održanu u programu »Autor u gostima« koji se održava u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, moderirao je, ili barem pokušavao jer teško se uz Vedranu Rudan izboriti za riječ, Davor Mandić, književnik i novinar Novog lista.


Davor Mandić i Vedrana Rudan / Foto Roni BRMALJ


Davor Mandić i Vedrana Rudan / Foto Roni BRMALJ



Zabavno i smiješno


A kako je to bilo sinoć na Trsatu? Bilo je zabavno i smiješno, pa čak i kad je Rudan pričala o nimalo veselim i zabavnim temama, smijali su se i Rudan, i Mandić, ali i brojna publika koju su, naravno, uglavnom činile žene. I tražila se stolica više. Naravno, jer Vedrana Rudan nikad nema klasičnu promociju knjige. To je uvijek večer ispunjena smijehom, i ponekom suzom, od smijeha naravno.


Pitao je između ostalog Mandić je li istina da su joj predstavljanja knjige postala stres, na što je Rudan kazala da kako neće biti stres kad joj na riječka predstavljanja dolaze prijatelji, susjedi, supruge njenih liječnika… pa gledaju »jesam li se udebljala, imam li alergiju na očima…«


Pitao je Mandić i postoje li zapravo autobiografije, jer književnici i kad pišu o svom životu, postaju naratori, pripovjedači koji nešto pripovijedaju.


– Kad pišeš, puno toga začiniš, uljepšaš, uglavnom lažeš, ma nisam pisala autobiografiju da bih pisala istinu i samo istinu. Ja pišem, a ti čitaj ako ćeš čitati, ili nemoj, u svom je karakterističnom stilu odgovorila književnica čije knjige, a često i riječi izgovorene u javnom prostoru, podižu puno prašine.


Tražila se stolica više / Foto Roni BRMALJ


Tražila se stolica više / Foto Roni BRMALJ



Bez uljepšavanja


U uredničkoj napomeni »Plesa oko Sunca« stoji da u svojoj autobiografiji Rudan piše iskreno i bez uljepšavanja o svom nimalo bezbrižnom djetinjstvu, o djeci i unucima, o putu koji je prešla od prodavačice sladoleda na rivi do najčitanije spisateljice u regiji, o tome zašto je u socijalizmu bilo nemoguće dobiti otkaz i kako je ona postala prva novinarka kojoj je to uspjelo u novoj hrvatskoj demokraciji.


– Bukowski je jednom napisao da tko nije imao nesretno djetinjstvo, nema što tražiti u književnosti. Moj je otac bio zlostavljač i pijanac, majka alkoholičarka, ja sam zato – bogato ljudsko biće. Zahvaljujući roditeljima mogu sto knjiga napisati jer bubetali su me od rođenja. A kad odrastaš uz takvog oca, takve roditelje, onda kad naletiš na prvog koji ne tuče na prvu, koji još ne pije, kojem si zgodna i koji te hoće, onda se vežeš uz njega. A on, taj prikriveni divljak, u očima ti je prepoznao da te može lomiti i slomiti, iskreno je sinoć govorila Rudan.


Recept za sreću


No, nije se sinoć pričalo samo o ozbiljnim temama, pričalo se i o sreći, a Rudan je sasvim »ozbiljno« ustvrdila: Recept za sretnu ženu? Imati 50 godina i ne imat’ muža!


– Iako mi smrt diha za vrat, meni je najljepše vrijeme danas! Kako sam stara, i to službeno stara jer sam nedavno napunila 70 godina, moja je obitelj prema meni – milosti puna. A ja testiram njihovu toleranciju. Pa mužu kažem: Uskoro nam je 25. godišnjica braka, ja bih vjenčani prsten, ali i da ga ti nosiš. On samo pita: Kakav želiš? Kćeri sam rekla: Želim se tetovirati, i to onaj natpis »Memento mori« i to onim fontom kako su nekad pisaće mašine pisale. Kćer odgovara: Našla sam i font i majstoricu tetovaže.


Bilo je vremena i za prisjećanje na kultnu »Primorsku poneštricu«, brojne anegdote o partijskim sastancima vezanim za tu emisiju Radija Rijeka, pričalo se i o bluzama iz Jugoslavije, i gaćama bez laštike, pričalo se o svemu i svačemu, na oduševljenje publike, a svi oni koji su propustili sinoćnje druženje s Rudan, moći će to učiniti u prosincu, kad će popularna riječka književnica britkog jezika i oštrog pera imati promociju u riječkom Ex librisu.