SPLIT Književna nagrada »Kiklop« već je godinama predmet lamentacija i kritika: inflacija kategorija te nagrade (od nagrade za debitante i najprodavanije naslove preko nagrade za slikovnice i poeziju, pa sve do kategorija oblikovanja, prijevoda i najboljih stranih autora), činila se sve manje smislenom u kontekstu polaganog, ali dosljednog smanjivanja opsega domaće knjižne produkcije. Bilo je kategorija koje su tako siromašne naslovima da je bilo dovoljno tek biti neznatno manje loš od konkurencije da osvojiš nagradu; debitanti su na domaćoj književnoj sceni postali u posljednjih nekoliko godina rijetka vrsta pred istrebljenjem.

Po medijima su se zbijale šale na račun prevelikog broja književnih nagrada za tako oskudnu književnost. Kad je kriza bacila na koljena većinu izdavača, nagrada se dodjeljivala uvijek istim izdavačima koji su još, koliko-toliko, držali glavu iznad vode.

Crna zastava

A ipak, kad je prošlog tjedna, iznenadnim i ponešto nemušto sročenim priopćenjem, Sajam knjiga u Puli objavio odluku o gašenju »Kiklopa«, malo tko ju je od kulturnjaka pozdravio. U priopćenju se zaključuje kako je u »desetkovanoj produkciji« izvorna ideja na kojoj je »Kiklop« bio utemeljen, izgubila smisao. Na društvenim mrežama gotovo da je razvijena crna zastava: pisci žale što je s »Kiklopom« nestala zapravo jedina »prava« nagrada struke. Za razliku od drugih nagrada koje su uključivale i novčani iznos – ali su, s druge strane, bile proizvoljnije u žiriranju i prema čijim je kriterijima kulturna javnost često iskazivala sumnjičavost – »Kiklop« je bio nagrada s težinom, koju su dobitnici s ponosom isticali u biografijama.

– Žao mi je što se ukida nagrada »Kiklop«, jer iz osobnog iskustva mogu reći da je njezina vidljivost i prepoznatljviost vrlo važna za autora. Možda se knjige neće bolje prodavati, ali sigurno će pomoći autoru da dobije nove angažmane i da barem netko primijeti njegovu ili njezinu knjigu u moru novih izdanja. Sve drugo je nebitno. I greške koje su se događale, ili eventualno slabija književna produkcija – kaže pjesnikinja Darija Žilić koja je »Kiklopa« osvojila zbirkom poezije »Pleši, Modesty, pleši«.

»Greška u koracima« koju spominje Darija Žilić tiče se odbijanja direkcije Sajma da nagrada za hit godine ode u ruke Nives Celzijus. Autorica autobiografske prozne knjige »Gola istina« je, zahvaljujući nedosljednom provođenju kriterija pri nagrađivanju knjige godine, doprinijela vidljivosti domaće književnosti možda i više nego Sajam knjiga u Puli. »Kiklop« je tek s njezinim dugo uskraćivanim kipićem stekao vidljivost široko izvan struke. Paradoksalno, Nives Celzijus postala je najučinkovitija promotorica domaće književnosti.

Podcjenjivanje kontinuiteta

Za gašenjem »Kiklopa« i ona žali, iako njezino apsolutno povjerenje u ukus čitatelja nije poljuljano.

– Ova nagrada nekad je bila realni pokazatelj uspješnosti određenog autora i ukusa hrvatske publike… Upravi sajma, s gospođom Vodopijom na čelu, obila se o glavu vlastita taština. Bahatim ponašanjem i »trgovanjem kvazi utjecajem« kontaminirali su zadnjih godina sve što je uspješno i što publika voli, pa nije ni čudo da »Kiklop« više nikoga ne zanima.

Ako ljudima pokušavate nametati Dašu Drndić ili Miljenka Jergovića, a publiku zanimaju Vedrana Rudan i Nives Celzijus, logično je da će vas ta publika ignorirati i okrenuti se nečemu drugome. A kad nema publike, nema ni para od sponzora, pa tako više ni »Kiklopa«. Osim ako ga Miljenko Jergović ne počne dodjeljivati u svojoj dnevnoj sobi ili nekoj kvartovskoj birtiji. Samom sebi naravno – oštro je komentirala autorica najvećeg balkanskog bestselera u novijoj povijesti.

U domaćoj kulturi podcjenjuje se kontinuitet. Moguće je da će, nakon »Kiklopa«, situacija s valoriziranjem književnosti početi opet nalikovati na devedesete, kad je skromna, regionalna nagrada »Gjalski« jedina uporno prkosila krizi i »desetkovanoj produkciji«.