ZAGREB » Kako je uspješna prevoditeljica i lektirna autorica mogla završiti kao socijalni slučaj, s blokiranim računom, bez mogućnosti da plati režije i podmiri osnovne životne potrebe? Takvu je sudbinu spisateljici Nadi Mihelčić »omogućila« njezina izdavačka kuća »Izvori«, koja je mimo njezina dopuštenja objavila dva njezina rukopisa i za to od Ministarstva kulture dobila 35.000 kuna.

Pritisnuta egzistencijalnim problemima, autorica je prošlog tjedna u našem listu podrobno objasnila uzroke svoje nevolje, a nastavak te priče dogodio se jučer u Društvu hrvatskih književnika, gdje je održana tribina »Za Nadu« na kojoj se, osim o ovom pojedinačnom slučaju, govorilo i o drugim aspektima problematičnog odnosa izdavača prema piscima.

   Tribina je imala i humanitarnu svrhu: sudionici tribine i posjetitelji mogli su donacijama (ili milodarima, kako ih je nazvala gospođa Mihelčić) pomoći spisateljici da plati račun za struju.

Šutljivo ministarstvo

Za okupljene pisce ova tema ni po čemu nije nova. Raspravi su pridonosili vlastitim primjerima izrabljivanja od strane izdavača, a govorilo se i o nemogućnosti autora da kontroliraju dotisak naklade, kao i o akutnoj nebrizi Ministarstva kulture za položaj pisca na tržištu. Gosti tribine bili su Nada Mihelčić, Hrvoje Kovačević, Pavao Pavličić, Hrvoje Hitrec, Lada Žigo i Sonja Zubović. Mihelčić je ispričala kako ju je izdavač iz »Izvora«, kad ga je zamolila za pomoć s ispunjavanjem prijavnice za natječaj Ministarstva kulture, prevario. Radilo se o rukopisu knjige »Pričice i pjesmice iz daleke Afrike«.

   – Izdavač je sastavio ugovor koji mi se nije svidio i nisam ga htjela potpisati. Knjigu je objavio usprkos tome, a Ministarstvo kulture isplatilo je 35.000 kuna za otkup te knjige za narodne knjižnice. To je čista krađa – rekla je Nada Mihelčić, koja je za »Izvore« radila prije odlaska u mirovinu kao prevoditeljica, i to za plaću od 2.000 kuna. Danas prima mirovinu od 1.100 kuna, a kredit joj je u međuvremenu narastao na 1.700 kuna.

   Ministarstvo kulture bilo je upoznato s krađom rukopisa, ali na autoričine apele nitko nije reagirao. Sad joj ostaje samo pokrenuti privatnu tužbu protiv »Izvora«.

   – Ali podizanje tužbe košta tri tisuće kuna! – rekla je Mihelčić na tribini.

   Pavao Pavličić je ispričao da ni u tobožnjem »zlatnom dobu izdavaštva«, u bivšoj državi, odnos prema autorima nije bio bolji nego danas.

   – Istina, naklade su bile veće, svaka knjiga se tiskala u oko 20.000 primjeraka, a polovica bi se prodala u Beogradu i Vojvodini. Ali i tada je većina novca od prodaje išla knjižarama i trgovačkim putnicima, a najmanje piscima. Bilo je došlo i vrijeme kad su trgovački putnici utjecali na to što će se objaviti, tražili su priručnike o cvijeću, vrtu, temama koje se mogu prodati… Nitko živ ni tada nije mogao živjeti isključivo od pisanja. Svi su pisci morali imati neke druge poslove – rekao je Pavličić, zaključivši da su i mnogi veliki svjetski pisci radili kao novinari.

Mit o neisplativosti

Hrvoje Hitrec krivi Ministarstvo kulture za dijeljenje javnog novca »među sobom«. Istaknuo je da je izravni povod smjene ministrice Andree Zlatar Violić samo sitnica u odnosu na golemu indirektnu štetu koja je za njezina mandata nanesena hrvatskoj kulturi. Voditeljica tribine, književnica Lada Žigo, trezveno je primijetila da su sve vlasti dosad imale katastrofalno vođeno ministarstvo kulture, neovisno o ideloškom svrstavanju. Bilo je zanimljivo čuti književnicu Silviju Šesto, koja je prošla ucjene i spletke velikih izdavača, a nakon tog lošeg iskustva pokrenula vlastiti izdavački pogon.

   – Izdavači šire taj mit da je književnost neisplativa. A zapravo se, to sam sama shvatila kad sam ušla u ovaj posao, čak i na knjigama poezije može zaraditi – rekla je Šesto, agilna borkinja za prava pisaca, zaključivši kako je pogađa izostanak empatije među piscima i njihova razjedinjenost u dvama cehovskih društvima.

   Pavao Pavličić je hrvatske izdavače usporedio s hrvatskim poljoprivrednicima.

   – Traže za proizvodnju stimulaciju od ministarstva i onda te proizvode opet prodaju ministarstvu.

   Nada Mihelčić vidi u jučerašnjoj tribini temelj za sjednicu predstavnika svih udruženja hrvatskih književnika (uključujući i ono za djecu) na kojoj bi, zanemarivši nebitne međusobne razlike, pokušali osigurati bitno bolji status i knjizi i autorima.

   Iz izdavačke kuće »Izvori« tražili smo komentar o slučaju Nade Mihelčić, no osim primjedbe da je to sve »čista smijurija«, nismo ga uspjeli dobiti.