Tri dana s Bariccom u Gradu

Baricco je prvi put u životu u Hrvatskoj i prvi put u životu prisustvuju izvedbi jednog vlastitog djela u čijoj pripremi nije sudjelovao.

Kako je to počelo? Mani Gotovac kao ravnateljica Teatra ITD 1996. godine poziva u goste kazalište iz Torina. Izvodi se monodrama »Novecento« Alessandra Baricca u režiji njegova prijatelja Gabriela Vacisa. 

Iste godine Vacis dolazi u Dubrovnik. To je prvi strani umjetnik koji je došao u Grad nakon rata, u grad gdje se posvuda vide i osjećaju posljedice. U koprodukciji s dubrovačkim teatrom Marina Držića izvodi u Revelinu predstavu »Napjevi gradova«. Publika i glumci moraju proći kroz prostor u kojem su spavaonice, kuhinje i nužnici brojnih izgnanika. Dramaturginja je Mani Gotovac. 

Njihovo prijateljstvo nastavlja se tijekom svih ovih godina. U to je uvijek na neki način uključen i Alessandro Baricco s kojim Vacis ostvaruje glasovitu emisiju o kulturi »Totem« u udarnom terminu na talijanskoj televiziji, kao i veliki broj režija njegovih djela. Zajedno osnivaju i glasovitu školu »Holden«, danas jednu od najuglednijih u Europi.    

Pred premijeru

Početkom ove godine Mani Gotovac komunicira mejlom s Vacisom i predlaže da zajedno s Bariccom dođe u Dubrovnik raditi predstavu za Dubrovačke ljetne igre. Vacis ne može, spriječen je iz obiteljskih razloga. Predlaže da u sklopu programa »Pisci u Gradu« dođe samo Alessandro Baricco, da predstavi jedno svoje djelo i da održi književnu večer. 

Baricco pristaje, ustupa autorska prava, a Mani Gotovac počinje pripremati preradbu romana »Ocean more« u koprodukciji HNK-a Varaždin i Dubrovačkih ljetnih igara.    

Baricca kao počasnog gosta Igara na Čilipima dočekujem u svojstvu predsjednika Hrvatskog društva pisaca, zajedno s Krešimirom Dolenčićem, intendantom Igara. Silazi, upoznajemo se. Poslijepodne je… 

– Čovjek je jednostavan, prirodan, genijalan… javljam Mani Gotovac telefonom, koja uzbuđena kod kuće čeka večernju premijernu izvedbu predstave »Nekoliko zamišljenih prizora prema romanu Alessandra Barica Ocean more« koju je priredila za tu priliku. 

Baricco je prvi put u životu u Hrvatskoj i prvi put u životu prisustvuju izvedbi jednog vlastitog djela u čijoj pripremi nije sudjelovao.    

Prženi inćuni

– Pisci se obično posvade s onima koji uprizoruju njihova djela. Ja sam se s njima sprijateljio – kaže te večeri, nakon premijere. 

Te noći Baricco, Mani Gotovac i ja dugo šetamo Stradunom. Njemu se sviđa što se po kamenu Straduna hodalo toliko stoljeća da izgleda tako sjajno, kao da je potopljen morem. 

Igre nemaju novaca za pristojnu večeru u čast Baricca. Mani Gotovac u svom stilu, prije konferencije za tisak s velikim piscem, odlazi do Ive Rudenjaka, poznatog ugostitelja i jednog od rijetkih osoba koje su ozbiljni mecene dubrovačke kulture. Tko je Baricco, gospar Rudenjak, naravno, zna.    

Poziva pisca, Mani, mene i glumce predstave »Ocean more« u posebnu prostoriju lokala »Raguza«, na pravu starinsku dubrovačku gozbu. Baricco uživa u malim zelenim dubrovačkim papričicama, u siru iz ulja, u zubacu na žaru, u dubrovačkoj rozati… 

Dan kasnije provodi vrijeme u svom hotelu. Piše punih osam sati, radi na svom novom djelu. Navečer je njegova književna večer pred publikom u atriju palače Sponza. 

Poslije tog čudesnog susreta s publikom, Alessandro, Mani i ja idemo u krčmu zvanu »Školica« gdje se jede domaći kruh, sir i pršut. Zatim Baricco, kasno u noći, odlazi sam šetati ulicama Grada. Prije nego što se rastajemo, on nas poziva sutradan navečer u krčmu na Gundulićevoj poljani gdje se jedu friške ribice. Kaže da će on pržene inćune, a Mani kamenice za kojima luduje. Sve to nakon koncerta hrvatskog baroka, kojeg zajedno slušamo u Kneževu dvoru. 

I sve to uz brojne planove za ubuduće, kazališne i književne, nakon ova tri dana koja provodimo zajedno. Planove za Rijeku, Split, Dubrovnik, Torino…