Kronike ''tekućeg'' društva

Tjedan dana nakon smrti objavljena najnovija knjiga Umberta Eca

Kim Cuculić

Reuters

Reuters



Eco je 1995. objavio tekst u kojemu objašnjava kako prepoznati fašizam. Ova tema, nažalost, aktualna je i u naše vrijeme pa podsjećamo na neke od teza Umberta Eca:


– Fašizam je postao svenamjenski pojam, jer se iz fašističkog režima može ukloniti jedan ili više elemenata, a on će i dalje biti prepoznatljiv kao fašistički. Oduzmite imperijalizam od fašizma i opet ćete imati Franca i Salazara. Oduzmite mu kolonijalizam, opet ćete imati balkanski fašizam ustaša. Dodajte talijanskom fašizmu radikalni antikapitalizam (koji Mussolinija nikada nije impresionirao) i dobit ćete Ezru Pounda.


Ali usprkos cijeloj ovoj zbrci, ipak mislim da je moguće skicirati listu elemenata tipičnih za ono što nazivam ur-fašizmom ili vječnim fašizmom. Ovi elementi ne mogu sačinjavati sistem, mnogi od njih su međusobno kontradiktorni i tipični su za mnoge druge vrste despotizma ili fanatizma… Prvi element fašizma je kult tradicije, a ostali su: odbacivanje modernizma, iracionalizam, neslaganje kao izdaja, strah od razlike, individualna ili socijalna frustracija, opsesija zavjerom, osjećaj poniženja zbog moći neprijatelja, život je permanentno ratovanje, prezir prema slabijem, kult heroizma i herojska smrt, mačoizam, selektivni populizam, novogovor… Ur-fašizam se može vratiti pod najnevinijim maskama. Naša je dužnost da ga razotkrijemo i pokažemo prstom na svaki njegov primjer, svakoga dana, na svakom mjestu na svijetu. Sloboda i oslobođenje zadaci su kojima nikad nema kraja – tako je mislio Eco.





Velika preobrazba vidljiva je u sadržaju i diskursu javnoga koji su sasvim određeni time da privatno stalno iznova kolonizira i tiranizira javni prostor. Teza o »tekućoj modernosti« u središtu je teorijskih promišljanja Zygmunta Baumana u posljednjem desetljeću (njome se detaljnije bavio i u knjigama »Tekuća ljubav«, »Tekući strah« i »Tekući život«), i nadovezuje se na njegove uvide u teme globalizacije, konzumerizma, masovne kulture, multikulturalnosti, politikâ identiteta i etike koji su snažno obilježili sociološku misao današnjice.


Knjiga »Pape Satàn Aleppe« Umberta Eca na tragu je Baumanovih promišljanja o suvremenom društvu, a u njoj su objavljene Ecove kolumne iz rubrike »La Bustina di Minerva« koje su izlazile u L’Espressu  od 2000. do 2015. godine. Kako u uvodu podsjeća Eco, ova rubrika pokrenuta je još 1985. godine, a »Minervina omotnica« već je i prije ukoričena. Knjiga je podijeljena u četrnaest poglavlja i broji gotovo 500 stranica. 


Kolumne u kojima raščlanjuje različite teme Eco je objedinio pod pojmom »tekuće modernosti«, progovarajući u njima o krizi ideologija, političkih stranaka i države, o neobuzdanom individualizmu koji obilježava naše vrijeme, o životu s tehnologijom i o lošoj naobrazbi, o konzumerizmu te krizi vrijednosti i zajednice. Referirajući se na Baumana, Eco se pita kako preživjeti to »tekuće« stanje.


Tekstovi su raspoređeni u cjeline prema tematici kojom se bave. U središtu nekih od njih su Ecova promišljanja o utjecaju suvremenih tehnologija na naše živote, pa se tako u središtu njegovih analiza nalaze internet, Twitter, Facebook, mobilni telefoni, e-mail, Wikipedija, Web, videoigre… U kontekstu toga Umberto Eco piše i o gubitku privatnosti, želji da se bude viđen i težnji za slavom, o fenomenu televizije i problemima u virtualnom svijetu te općenito o civilizaciji slike. Posebna pažnja posvećena je masovnim medijima, a dotiče se i ljepote i ružnoće kao svojih stalnih tema. 


Oblici rasizma


U jednom poglavlju Eco upozorava na različite oblike rasizma, progovarajući između ostalog o antisemitizmu i zapostavljenosti žena u mnogim područjima. Piše i o konstruiranju neprijatelja te mržnji prema Drugom i drugačijem. Eco smatra da naše vrijeme karakterizira gubitak vrijednosti, povijesnog i individualnog pamćenja. I ovaj izbor Ecovih tekstova odražava čitav raspon njegovih interesa, pa među ostalim analizira i fenomen potrage za srećom, Halloween, Harryja Pottera, Julesa Vernea, Templare, futurizam…, ali i pojam političke korektnosti, terorizam, Berlusconija i Busha. Svoju erudiciju i svestranost pokazuje i u tekstovima objedinjenim pod naslovom »Između religije i filozofije«, a nisu izostala ni zapažanja o kršćanstvu. Jedna Ecova knjiga bila bi nezamisliva bez njegovih promišljanja o bibliofiliji – ljubavi prema knjigama. U posljednjem tekstu iz 2015. godine autor poziva na odgovornije novinarstvo i potrebu za drugačijom ulogom pisanih medija.


Umberto Eco je oličenje postmoderne situacije i multižanrovskog autora: značajan je kao pisac teorijskih članaka, ogleda i studija, ali i kao autor romana. Postupno je proširivao svoja istraživanja postmoderne literature, a u tom razvoju bitnu ulogu ima njegovo pionirsko djelovanje na polju semiologije, ali i istraživanje masmedijskih fenomena iz područja stripa i filma. Kroz čuveni esej o Supermanu, tekstove o stripovima i Jamesu Bondu, Eco je suptilno analizirao pripovjedne obrasce, kao i ideološka i komunikacijska značenja masovne kulture.  U tom smislu »Pape Satàn Aleppe« svojevrsni je presjek onoga čime se Eco bavio tijekom čitavog života.