Dok je pred nekoliko godina postojao trend izgradnje novih knjižnica, koje su prepoznate kao važan urbani resurs, danas se događa upravo suprotno: u Velikoj Britaniji je zbog vladinih rezova već zatvoreno na stotine javnih knjižnica, a predviđanja za ovu godinu su da će se taj negativni trend još više pojačati.

   Oko 1.100 djelatnika knjižnica moglo bi dobiti otkaz, a najavljeno je da će u 2013. proračun za knjižnice biti smanjen za 22,5 milijuna funti. Unatoč prosvjedima aktivista, književnika, građana i javnih ličnosti, rigidna politika države i lokalnih uprava prema knjižnicama i dalje se nastavlja.

   Na ovu temu u The Guardianu je objavljena serija članaka. Njihovi autori upozoravaju na važnu ulogu knjižnica, jer one uvode mnoge u svijet književnosti i učenja. Knjižnice su demokratične, uče empatiji, pomažu da učimo jedni o drugima, čuvaju kulturno naslijeđe, štite pravo svakog čovjeka na znanje i učenje te pridonose izgradnji zajednica i osnaživanju pojedinaca. Britanska književnica Malorie Blackman tvrdi da možda nikad ne bi razvila ljubav prema književnosti i postala nagrađivana spisateljica za djecu da kao dijete nije posjećivala lokalnu knjižnicu. Blackman smatra da su knjižnice najbolje mjesto za razvijanje pismenosti.

Nacionalno blago

Prema podacima objavljenim u Public Libraries News, od travnja prošle godine u Velikoj Britaniji zatvoreno je 105 knjižnica, a u posljednje dvije godine svoja je vrata zatvorilo 347 knjižnica. Godišnje izvješće Chartered Institute of Public Finance and Accountancy pokazalo je da Ujedinjeno Kraljevstvo sada ima 4.265 knjižnica, dok ih je prije dvije godine bilo 4.612. Ovih dana gradsko vijeće Sheffielda najavilo je da namjerava zadržati samo 12 od 28 knjižnica. I u drugim britanskim gradovima tendencija je slična – zatvaraju se knjižnice i njihovi ogranci. Neki ovu situaciju uspoređuju s prstenom britanske spisateljice Jane Austen, koji se ovoga ljeta našao u opasnosti napuštanja Velike Britanije. Prsten je, naime, na aukciji kupila Kelly Clarkson, mlada pjevačica i pobjednica American Idola. Radi se o jednom od tri postojeća komada nakita Jane Austen. Kada je postalo izgledno da će prsten završiti u Sjedinjenim Američkim Državama, službene institucije Ujedinjenog Kraljevstva žurno su krenule zaustaviti cijeli proces. Britansko ministarstvo kulture izdalo je privremenu zabranu izvoza prstena zbog »bliske veze prstena s britanskom poviješću i nacionalnim životom«. Istovremeno je pokrenuta zaklada s namjerom da otkupi prsten od Clarkson.

   Borci za opstanak knjižnica smatraju da su i biblioteke, kao i prsten Jane Austen, također nacionalno blago, međutim na njihovo zatvaranje ministar kulture, komunikacija i kreativnih industrija Ed Vaizey nije reagirao kao u slučaju spomenutog prstena. U čitavoj priči oko knjižnica ignorira se i činjenica u kojoj je mjeri čitanje važno za razvoj kognitivnih sposobnosti kod djece. Potrebno je naglasiti ulogu i utjecaj knjižnica na dječji uzrast, jer one u djeci razvijaju ljubav za knjige i čitanje, odgajajući tako doživotne čitatelje. Posljedica zatvaranja knjižnica je dostupnost knjiga samo nekolicini sretnika, ne i svima – smatra Malorie Blackman. Zatvaranje knjižnica udarac je i na sve napore koji se čine u smjeru poticanja čitanja kod djece i njihovih obrazovnih postignuća.

   Ni ostali trendovi vezani uz knjige i čitanje nisu baš ohrabrujući. Istraživanje Nacionalne zaklade pismenosti pokazalo je da djeca manje čitaju romane, stripove, časopise i web stranice, dok ih je 17 posto izjavilo da bi im bilo neugodno da ih prijatelj ili prijateljica zatekne s knjigom u ruci. Zabilježen je i pad posjeta knjižnicama diljem Velike Britanije. Tendencija zatvaranja knjižnica također je u suprotnosti i s borbom britanske radničke klase da zahvaljujući čitanju knjiga rastu intelektualno, kulturno i društveno. Dok lokalne vlasti rade na tome da reduciraju troškove, velike i najpopularnije knjižnice ipak uspijevaju opstati.

Tajni labirinti

Novija istraživanja pokazuju i to da se knjižnice više ne koriste samo za posudbu knjiga. U posljednjih desetak godina identificirano je pet glavnih korisnika knjižnica: »graditelji karijera« koji koriste izvore u knjižnicama za pisanje životopisa; »zdravstveni detektivi« koji traže podatke o određenim stanjima; »mali istraživači« – djeca od 5 do 10 godina koja vole čitati; »tražitelji prijatelja« koji žele upoznati ljude u svojim lokalnim zajednicama i nešto što bi se moglo nazvati »tragači za obiteljskim stablom«.

   Knjižnice u Velikoj Britaniji zatvaraju se pod izlikom rezanja troškova, već toliko otrcane fraze koja nikad ne sluti na dobro. Iz perspektive jedne Hrvatske, koja je mnogo siromašnija od Ujedinjenog Kraljevstva, jedino se možemo nadati da takav poguban trend neće zahvatiti i ostale, pa tako i hrvatske knjižnice (u Americi je trend zatvaranja knjižnica također već neko vrijeme prisutan). Netko je rekao da bi gradovi bez knjižnica izgledali kao groblja. Bilo bi to groblje neznanja i konačnog trijumfa zatupljivanja naroda. Iza zatvaranja knjižnica u Velikoj Britaniji možda stoji ista ona logika neoliberalnog kapitalizma, kojoj nisu u interesu obrazovane mase koje razmišljaju svojom glavom.

   Pred koji mjesec u Rijeci je zanimljivo predavanje održao dr. sc. Mario Hibert, koji je govorio o kritičkom bibliotekarstvu. Hibert se bavi temom društveno odgovornog, kritičkog, progresivnog i radikalnog bibliotekarstva. Između ostalog, postavio je pitanje na koji način bibliotekari danas razumiju svoj identitet – kao instrument kapitalističke ideologije uslužnosti ili kroz aktualizaciju aktivističkih obilježja poziva? U svom izlaganju on je podsjetio na primjere progresivnog i aktivističkog bibliotekarstva, ukazujući da knjižnica može biti mjesto subverzivnosti, a važna je i njena uloga u zaštiti intelektualnih sloboda korisnika. Jedan od primjera aktivističkog bibliotekarstva je grupa bibliotekara iz New Yorka koja je podržala aktiviste pokreta Occupy Wall Street.

   Vezano uz to, možemo se zapitati zatvaraju li se knjižnice zbog štednje i zašto se zatvaraju upravo knjižnice? Jesu li biblioteke kao središta znanja, a knjižničari kao svojevrsni vodiči kroz labirint znanja možda postali preopasni za vladajuće i neoliberalnu paradigmu? To su samo pretpostavke, a jedno je sigurno – zatvorena knjižnica jedan je od prvih znakova propadanja i nazadovanja društva. Ukoliko tendencija zatvaranja knjižnica poprimi maha, znanje će doista postati dostupno tek rijetkima – poput slijepog Jorgea iz Ecova »Imena ruže«, koji i pod cijenu vlastita života želi zadržati postojeće stanje u pohlepi za znanjem koje može biti samo njegovo, zaključano u tajnim labirintima mračne srednjovjekovne opatije. Knjige su i tamo gorjele, a neki zatvaranje knjižnica uspoređuju sa spaljivanjem knjiga.