Neumorna HDP-ova Biblioteka Poezije objavila je u 8. kolu, kao ukupno 43. knjigu poezije, rukovet pjesama objedinjenih nazivom »Sjene sjemenki«, autorice Neve Lukić.

Knjiga s razlogom nije predstavljena prvo u Zagrebu, iako je autorica Zagrepčanka, nego u Rijeci, u »Dnevnom boravku«, zato što je Lukić jedna od rijetkih obrnutih migranata – trenutno zaposlena u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.

Svemir, Zemlja, kozmogonija

I o tome je bilo riječi na predstavljanju koje je moderirala Kristina Posilović, a kritički doznačila Darija Žilić napomenuvši da je poezija Neve Lukić mjesto razlike u hrvatskom pjesništvu prije svega zato što ne baštini dominantno narcisističku tradiciju pjesmopisanja i/ili stvarnosni angažman, već se utječe intelektualizmu baziranom na pročitanom, na avangardi, ali i na vizualnoj poeziji.

– U ovoj knjizi riječ je o posebnoj mitopoetici. Razrađuje se što je Svemir, što Zemlja, autoricu zanima kozmogonija. Budući da je živjela u Nizozemskoj, u kojoj je engleski jezik lingua franca, razmišlja o poziciji malog jezika, ali i jezika uopće – rekla je Žilić.

Magijski realizam

Autorica je posvjedočila da je oduvijek naginjala magijskom realizmu u književnosti, a kozmogonija je okupira i u knjizi priča koju bi htjela objaviti sljedeće godine, kao svoju drugu knjigu proze, uz također dvije knjige poezije. U svemu tome poticajan joj je angažman u vizualnim umjetnostima kao kustosice, iako se čini da se bavljenje vizualnim s jedne, a tekstom s druge strane ponekad isključuje.Izbor Rijeke kao grada u kojem će se barem trenutno nastaniti došao je, kaže, zato što Rijeka ima status zanimljivog grada.

– Uvijek mi je bila privlačna, muzej (MMSU, op. a.) također je imao dobar status, a i grad je na moru. U Nizozemskoj sam se smrznula – rekla je Lukić.