Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 28° 4
Sutra: 28° 28° 4
23. kolovoza 2019.
Festival u Puli

SA(N)JAM KNJIGE Bili smo na nejubilarnom izdanju knjižne fešte. Evo što smo vidjeli

SA(N)JAM KNJIGE Bili smo na nejubilarnom izdanju knjižne fešte. Evo što smo vidjeli
SA(N)JAM KNJIGE Bili smo na nejubilarnom izdanju knjižne fešte. Evo što smo vidjeli
Autor:
Objavljeno: 6. prosinac 2017. u 12:39 2017-12-06T12:39:39+01:00

Nema autora zbog kojih bi se u Puli obrela kamera neke nacionalne televizije kojoj se ne plaća pretplata, ali zato ima sijaset onih koje tek treba otkriti, pročitati i transferirati u dugo sjećanje. Gardu »provjerenih« imena predvodio je Igor Mandić, koji trajno zadužuje ovu našu malu, često tako beskrvno bezmudu kulturu

Kul. Takvo je, najkraće moguće rečeno, ozračje ovogodišnjeg pulskog sajma knjiga, čije puno ime i prezime i u njegovu 23., nejubilarnom izdanju malo tko može bez gledanja navesti. Ali dovoljno je zato reći Sanjam knjige, sa ili bez zagrade oko »n«, pa da svi shvate o čemu je riječ.

A riječ je o našoj najdražoj knjižnoj manifestaciji, koju volimo i kad nije u najboljem izdanju, kad malo hramlje podrivana unutrašnjim i vanjskim, izmaštanim ili stvarnim neprijateljima, ili se ne snalazi najbolje u tzv. kriznim komunikacijama. Srećom, ništa od toga ove godine nije na dnevnom redu; nema Hasanbegovića koji bi radio proračunski rusvaj, nema starleta s bujnim knjigama, nema skandalića s loše komuniciranim voditeljskim osjetljivostima... sve mirno i po redu.

Nema, istina, ni književnih imena zbog kojih bi se u Puli obrela kamera neke nacionalne televizije kojoj se ne plaća pretplata, ali zato ima sijaset onih koje tek treba otkriti, pročitati i transferirati u dugo sjećanje. Jedan takav zasigurno je Gauz, kojeg je na hrvatsko izdavačko tržište (tržište, baš) doveo agilni Sandorf, tihog, skromnog Ivana Sršena, onako klasično pristojnog i pametnog. A sve to, samo bez »tih«, »skroman« i »klasično pristojan« je i Gauz, koji priča u turbo povišenom registru, visoko podignutih i raširenih ruku, kao da deklamira. Dobro je primijetio Nenad Popović, da je Gauz sâm jedan teatar.

No poruke koje taj teatar odašilje što romanom »Čovjek-stup«, koji je na Sajam došao friško iz tiskare, što javnim diskursom o Drugom, svježe su, originalne i moćne, pa i kad nisu stilski iscizelirane.
– Ako mene netko smatra gorilom, to ne govori ništa o meni, nego o njemu. Ako je taj izabrao biti kreten, to je njegova stvar – govori Gauz, koji je iz Obale Bjelokosti zapasao prema Francuskoj, odakle se vratio nakon 11 godina rada kao zaštitar, kuhar, vodič... (niz se može nastaviti bilo kojim zanimanjem s dna društvene ljestvice; ako postoji, Gauz je to radio), da bi sada kruh zarađivao kao pisac, scenarist, redatelj, drvodjelac... ili kako on skromno kaže: totalni umjetnik.

Foto: Sa(n)jam knjige

Kolonijalni doručak

Priča tako Gauz, i u okviru okruglog stola o vidovima kolonijalizma u kontekstu jedne od ovogodišnjih sajamskih podtema »A propos«, da je kolonizacija odnos jakog i slabog.

– Majka u mom romanu, na primjer, zna da je važna stvar kolonijalizma obrazovanje. Ona nakon »službene« nastave dodatno poučava svoju djecu stvarima koje ih u školi neće učiti, umjesto da se s njima, recimo, igra. Jedino tako se nešto može učiniti – rekao je Gauz. A na pitanje zašto sustav nešto ne napravi po tom pitanju, on jasno kaže da je problem u tome što su svi kolonijalizirani, pa je sad bijelog činovnika, nakon izborene neovisnosti od Francuske 1960. godine, zamijenio crni činovnik no školovan u Francuskoj ili franceziran.

U opuštenom razgovoru nakon programa, dakako u sajamskoj press sobi, ključnom mjestu socijalnih kontakata na Sajmu, Gauz nas slikovito upućuje na sve pipke kolonijalizma.

– Evo ti primjer doručka: isto jedeš i u pulskom i u abidjanskom hotelu: jaja, mlijeko, kruh... OK, ali u Obali Bjelokosti nema pilića, a jedeš jaja, nikad nisi vidio kravu, a piješ mlijeko, nisi vidio ni žito, a imaš kruh – kaže Gauz.
Ovog će simpatičnog autora čitatelji Novog lista moći upoznati i u razgovoru koji ćemo uskoro objaviti, kao što možemo već sada najaviti i razgovor s neponovljivim Igorom Mandićem, koji i nakon silnih intervjua s njim objavljenih u posljednje vrijeme u povodu njegove najnovije knjige »Predsmrtni dnevnik«, u izdanju VBZ-a, uspijeva biti originalan, duhovit, vispren i mudar.

Pa i ako on i Aljoša Pužar, novi uspješni voditelj jednog od ključnih sajamskih programa – Doručka s autorom – nisu baš kliknuli pa nam podarili jedan od »onih« sajamskih događanja, pamtit ćemo Mandićev nastup po nebrojenim one-linerima koje je sipao kao vrhunski stand up komičar.

– Kakvo društveno uređenje preferirate? – pita Pužar.

– Prosvijećeni samoupravni apsolutizam.

– Možete li to pojasniti?
– Teško.

Foto: Sa(n)jam knjige

Intimno i javno

Teško i mi možemo približiti važnost govora o Mandićevu djelu, ostavštini kojom je zadužio i zadužuje ovu našu malu, često tako beskrvno bezmudu kulturu. I zato je poziv direktorice Sajma Magdalene Vodopije da Mandić otvori Sajam, kao i ovogodišnje Doručke, bio i više nego na mjestu.

Lijepo se sve to utopilo u glavnu temu ovogodišnjeg Sajma, »Intimu«, jer Mandićev je opus jedan veliki dijalog javnog i intimnog, što je u kontekstu potonjeg posebno aktualno u njegovim (pseudo)autobiografskim prozama kasnije faze.

Pa i u ostalim se programskim cjelinama – navedenoj »A propos« te »Hercegovina čita« – puno promišljalo baš odnos javnog i intimnog. Lijep je, ako ne bogat sadržajem, a onda sigurno sjajnim duhovitostima, bio i okrugli stol »Hercegovina djetinjstva«, na kojem su sudjelovali Goran Bogdan, Bobo Jelčić, Elvedin Nezirović i Sergej Trifunović. Takve barabe je trebalo nekako kontrolirati, što je uspjelo sve odličnijem voditelju raznih sajamskih programa Emiru Imamoviću Pirkeu.

Ako smo od Sergeja očekivali dominaciju, od Bobe crnjak, od Elvedina dublje uvide, nismo se nadali beskrajno duhovitom Goranu, čije su fore, koje ovdje nećemo prepričavati jer prepričane fore mogu biti tužnije od loših viceva (tko je propustio, neka mu bude žao), totalno izdominirale.

Sudjelovali smo i u stidljivom porinuću novog programa za najmlađe školarce, Hop lektiri (trebat će još malo uigravanja voditeljskog tandema Vlado Šagadin i Iris Mošnja), kao i »veteranskoj« Pop lektiri, za one malo starije školarce, koje standardno dobro vode Kruno Lokotar i sveprisutni Pirke. Oni se, pak, borbaju sa sve zahtjevnijom publikom. I nije im lako, jer distrakcije kojima su ti klinci izloženi u ovom digitalnom svijetu sve su obilnije i moćnije, pa se bez ozbiljno domišljene komunikacije do njih vrlo teško dopire.

Mi smo se, pak, s ovogodišnjim izdanjem Sajma, koji traje do nedjelje 10. prosinca, oprostili kako i priliči: rođendanskom feštom u jednom od noćnih boravaka Sajma, bircu P14, o čemu nećemo napisati više ni retka. Jer što se dogodi na Sajmu, ostaje na Sajmu. Pogotovo ako je inducirano pelinom, koji se tamo ne smatra alkoholnim pićem.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka