Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
13. prosinca 2017.
Prevedena na hrvatski

Preispitivanje dogmatske tvrđave: Kontroverzna "Biblija nije sveta knjiga"

Preispitivanje dogmatske tvrđave: Kontroverzna "Biblija nije sveta knjiga"
Preispitivanje dogmatske tvrđave: Kontroverzna "Biblija nije sveta knjiga"
Autor:
Objavljeno: 4. listopad 2015. u 18:33 2015-10-04T18:33:57+02:00

 Dio Biblije koji nam pripovijeda povijesno gledano najstarije događaje (koje su biblijski redaktori uzeli iz mnogo starijih sumersko-akadskih pripovijesti) u osnovi je kronika koja opisuje korijene čovječanstva i stvaranje jedne posebne etničke grupe

Knjiga »Biblija nije sveta knjiga« talijanskog autora Maura Biglina sada se pojavila i u hrvatskom prijevodu Denisa Nadenića, a u izdanju TELEdiska. Knjiga ovog esejista, istraživača povijesti religija i prevoditelja sa starog hebrejskog izazvala je kontroverzije.  Zanimljivo je da je Biglino radio kao prevoditelj sa starog hebrejskog jezika za vatikansku izdavačku kuću Edizioni San Paolo, za koju je preveo sedamnaest izvornih knjiga Biblije. Nakon što je 2010. objavio »Knjigu koja će promijeniti vaše mišljenje o Bibliji«, suradnja je okončana i izgubio je posao u roku od 24 sata. Otada objavljuje knjige u kojima iznosi na vidjelo iznenađujuća otkrića u analizi takozvanih svetih tekstova.

Teza Maura Biglina je da je Biblija, a tu misli na Stari zavjet, klasična povijesna knjiga koja se ne bavi religijom:

– I sami Elohimi se nisu nikada, prema onome što piše u Bibliji, bavili duhovnošću ili onostranim. Moji prijatelji Židovi, iz židovske zajednice u Torinu, mi kažu da oni o onostranom ne znaju ništa jer im njihov Bog nikada ništa o tome nije rekao. Mogu samo dodati da je to jedna velika istina. Naša Biblija je samo jedna od mnogih mogućih Biblija i ne znamo ništa o tome tko je i kada napisao Bibliju. Skrivena nam je prava priroda Stabla života, a jedanaest biblijskih knjiga je nestalo. Stvaranje čovjeka nije božanski čin, dok je »istočni grijeh« samo bajka. Biblijski Bog nije Isusov otac – samo su neke su od provokativnih teza koje Biglino analizira u svojoj knjizi.

Kako objašnjava u poglavlju pod naslovom »Biblija ne govori o Bogu«, Biblija zapravo pripovijeda priču o odnosu jednog kolonizatora/vladara imenom Jahve i više grupa ljudi koje je uz veliki trud pretvorio u narod stvorivši im identitet.

– Biblija nije religiozna knjiga – smatra Biglino. To javno tvrde židovski filolozi na internetskim forumima i blogovima, čak i oni kojima je jasni cilj suprotstaviti se širenju ovog mojeg ključa doslovnog čitanja Biblije. Taj ključ dovodi u pitanje kompletan ideološki i teološki sustav o kojem razgovaramo, a ja ga želim staviti uz bok tradicionalnim ključevima čitanja Biblije. Svi oni pružaju čitatelju poticaje na razmišljanje kako bi stvorio vlastite ideje, slobodne od shema u koje je upleteno čitavo biblijsko pitanje.

Elyon i Jahve

Dio Biblije koji nam pripovijeda povijesno gledano najstarije događaje (koje su biblijski redaktori uzeli iz mnogo starijih sumersko-akadskih pripovijesti) u osnovi je kronika koja opisuje korijene čovječanstva i stvaranje jedne posebne etničke grupe. Priča koja slijedi govori o jednom narodu koji je sklopio odnos/savez s jednim od Elohima, onog kojeg poznajemo pod imenom Jahve.

Daleko od toga da je Jahve bio duhovni, transcendentni Bog i Stvoritelj – bio je biće od krvi i mesa te je pripadao grupi kolonizatora/vladara/čuvara koje Biblija poznaje pod imenom Elohim. Želim naglasiti da kad u Bibliji nalazimo izraz 'Bog' (u jednini), u hebrejskom tekstu imamo riječ Elohim (u množini), a kad u Bibliji naiđemo na izraz »Gospodin« ili »Vječni«, na hebrejskome imamo Jahve (već sam spomenuo da, ne slučajno, rimska Crkva namjerava izbaciti to ime iz uporabe).

Valja dodati da se ime Jahve (Yahweh) u biblijskim zbivanjima prvi put pojavljuje kad hebrejski jezik nije još ni postojao. Ime je zapisano tek mnoga stoljeća nakon što je izgovoreno (oko tri stoljeća, u najboljem slučaju) i to samo suglasnicima. Na kraju, ime YHWH dobit će samoglasnike nakon još 1.700 godina. Biblija nam pripovijeda o odnosu između te osobe i jednog naroda koji mu je dodijeljen u Ponovljenom zakonu gdje se kaže da je Elyon dijelio baštinu narodima i određivao međe. Biblijski redak nam ne govori da je Jahve izabrao narod, kako nam se obično govori, već da ga je dopao onaj narod i, sudeći prema onome što mu je dodijeljeno, on nije ni bio među najvažnijim i najutjecajnijim Elohimima.

Istočni grijeh

U jednom poglavlju svoje knjige Biglino postavlja pitanje gdje se »smjestio« i u čemu se konkretizirao »istočni grijeh«? I odmah daje odgovor: nije počinjen nikakav grijeh.
– Adam i Eva su jednostavno iskušali novu situaciju koju su im namijenili oni Elohimi koji su u Bibliji prikazani kao zmija. Dobili su mogućnost da otkriju i koriste prirodnu, urođenu funkciju ljudskog bića od koje su važnije samo potreba za hranom i preživljavanjem. Protjerivanje iz gan-edena nije bila nikakva osuda koju bi čovječanstvo moralo nositi na sebi kao žig. Radilo se o primanju na znanje i primjeni posljedica nakon jedne slobodno donesene odluke... Adam je udaljen iz raja jer je u jednom trenutku mogao predstavljati stvarnu opasnost ili barem praviti probleme u upravljanju. Nije, dakle, bilo nikakvog »istočnog grijeha«. Ideju istočnog grijeha uveo je Aurelije Augustin koji je, u polemici s Pelagijevim teorijama o podrijetlu zla, uveo teoriju »izvornog, prvobitnog grijeha«.

Čitava biblijska priča u osnovi je apsurdna pripovijest kojoj je teško naći ravnu: takozvani Bog (pod imenom Jahve) sklapa privilegirani savez s onim narodom te, uz stalna krvoprolića, koristi ga kao topovsko meso za osvajanje teritorija koje si  on sam (pod imenom Elyon) nije dodijelio onda kada je određivao granice nacija... Nije li čudan taj navodni Bog, jedan, svemogući i sveznajući? Kad bi bio univerzalni Bog, zašto tjerati ljude da se bore i prisiliti ih da se uprljaju tisućama ubojstava, istrebljenjima, nasiljem prema muškarcima i ženama kojima je sam dodijelio one zemlje i koje je kasnije odlučio osvojiti prolijevajući krv? 

Kolonizator i vladar

Oslobodimo li se dogmatizma, čitava nam se priča čini jasnom – Elyon nije nikakav umno bolesni Bog već vladar carstva Elohima te kao takav dijeli nacije. Jahvi, jednom od Elohima pripadne jedan narod i teritorij koji ga ne zadovoljavaju pa pokrene čitav niz akcija s ciljem da osvoji bolju zemlju te proširi svoj posjed i teritorijalnu moć – ponaša se upravo kao najobičniji kolonizator i vladar. Želim usput istaknuti da masoreti (smatrani čuvarima tradicije) nisu poštovali starije spise na kojima su radili, mijenjajući tekst u funkciji poruka koje su se morale širiti u njihovo vrijeme. Zapitajmo se onda: Koliko tradicija postoji? Kojima trebamo vjerovati? Kako može biti 'svet' tekst koji su mijenjali svi koji su se osjećali i osjećaju slobodnima intervenirati na njemu, niječući čak vjerodostojnost starijih verzija?

Biglino donosi popis jedanaest knjiga koje su službeno nestale, ali su spomenute u Bibliji. Pita se jesu li te knjige uništene ili su samo učinjene nedostupnima i zašto. Jesu li možda bile isuviše eksplicitne u predstavljanju Jahve i njegova načina djelovanja? Bi li dovele u pitanje monoteističku i muško-šovinističku viziju svijeta koju su odlučili razraditi i širiti? Mauro Biglino dovodi u pitanje pouzdanost Biblije, navodeći da su prepisivači često griješili, a te su se greške od prijelaza do prijelaza umnožavale. Autor zaključuje:

– Sva »tradicionalna« učenja imaju zajedničku podlogu – razrađena su s ciljem da sakriju očitost teksta; često neugodnu, nimalo duhovnu i neprihvatljivu za onoga koji za cilj ima kontrolu pojedinačnih umova i čitave zajednice. Tekstualna stvarnost prekrivena je gustim zavjesama izmišljotina i verzija obogaćenih maglovitim tajnovitim dodacima. Sve je to učinjeno jer se prema onoj priči, kad bismo je poznavali u njezinoj biti, ne bi moglo sagraditi ništa – ni religije, ni nacionalističke ideologije, ni sistemi moći...
Crkvena hijerarhija i branitelji tradicionalnih (teoloških, ezoteričko-inicijatskih, ideoloških) teza morat će otvoriti svoje umove za nove izazove jer dogmatska tvrđava građena u ovih dvije tisuće godina mora biti potpuno preispitana.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka