RIJEKA Knjiga Darka Lukića »Uvod u primijenjeno kazalište« podnaslovljena pitanjem »Čije je kazalište?«, u izdanju Leykam International i Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, predstavljena je u Antikvarijatu Ex Libris, uz prisustvo publike zainteresirane za kazališna istraživanja.

U svojoj trećoj knjizi (a kako je izdavač Jürgen Ehgartner istaknuo) drugoj u izdanju Leykam International, Lukić se bavi pitanjima kazališta sadašnjosti i budućnosti, što primijenjeno kazalište jest.

Una Bauer, docentica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, predstavila je knjigu sažimajući ideje koje su vodile autora u proučavanju teme primijenjenog kazališta i njegova značaja u svakom građanskom društvu. Posljednjih dvadesetak godina, naime, sve češće se govori o »nevidljivim publikama« i »nevidljivim izvođačima« koji tvore znatan postotak stanovništva uopće, a kojima je kazališna umjetnost – unatoč činjenici da ju kao porezni obveznici financiraju – nedostupna.

Tu se misli na različite manjinske skupine – osobe treće dobi, one s različitim invaliditetima i sindromima kojima je odlazak u kazalište ili sudjelovanje u izvedbenim programima otežano ili onemogućeno.

Tek u razvijenim zemljama institucionalna kazališta na svom programu imaju programske listove na brajici (za slabovidne), predstave s titlovima ili znakovnim pismom (za gluhe), kod nas su tek odnedavno u kazalištima postavljene rampe za osobe u invalidskim kolicima, a dok je god to tako – ti su članovi svakog društva »nevidljiva publika«. I dok se konzervativne snage zalažu za tradicionalne kazališne forme koje isključuju primijenjeno kazalište, Darko Lukić govori o kazalištu koje svoju publiku nalazi u marginaliziranim skupinama gdje ljudi također imaju potrebu za kazališnom umjetnošću, a nerijetko bi željeli i stati na scenu! 

Nataša Antulov, dramaturginja iz Rijeke, govorila je o nastojanjima HNK Ivana pl. Zajca da redefinira pojam narodnog i nacionalnog kazališta te uključi mlade s posebnim potrebama i invaliditetom u rad institucije, jer na taj način stavlja fokus na do sada nevidljive segmente društva, jača nezavisnu scenu i revidira institucije.