Na sajmu u Puli

Predstavljen Jergovićev novi roman “Wilimowski”: Živjeti u vrijeme prije katastrofe

Vanesa Begić

Priča prati oca udovca i sina koji boluje od tuberkuloze kostiju koji putuju prema sanatoriju na moru uoči početka Drugog svjetskog rata



PULA Na Sajmu knjiga u Puli predstavljena je nova knjiga Miljenka Jergovića »Wilimowski«, objavljena u nakladi Frakture, a o tom romanu govorili su, uz autora, Seid Serdarević i Tomislav Brlek.


– Roman nije imao jednostavan put nastajanja – autor ga je počeo pisati prije pet godina, onda je neko vrijeme rukopis bio u ladici, pa je doživio poljsko izdanje, a sada evo ga i kod nas. Prati put poljske obitelji – oca udovca i sina koji boluje od tuberkuloze kostiju – koji kreću put mora, godinu dana prije početka Drugog svjetskog rata. No taj put do jadranske obale i lječilišta nije nimalo lak. U romanu se otvara niz tema, autor donosi precizan osjećaj katastrofe prije početka Drugog svjetskog rata.


Inače, Wilimowski je bio poznati igrač poljske reprezentacije iz tog doba, koji je na otvaranju Svjetskog prvenstva u nogometu 1938. godine zabio četiri gola Brazilu u utakmici koju je Poljska ipak izgubila 6:5. No, nije to priča o sportu, niti o nogometu, nogomet je tu sporedna stvar, a opet jako važna. Utakmica je simbol onoga što se događa. Fascinira način na koji je Jergović gradio sve te situacije – kroz cijeli je roman prisutna ta činjenica življenja u vremenima prije katastrofe – rekao je Serdarević.

Jergović kaže da je za tog nogometaša čuo, odnosno o njemu negdje pročitao prije 40-ak godina, a odabrao je taj lik je jer učinio nemoguće – Brazilu je dao četiri gola.




– Tuberkuloza kostiju u to doba je bila strašna, neizlječiva bolest, uzrokovala je užasnu deformiranost, a u Kraljevici je bio sanatorij sličan rovinjskome. Vidio sam i spomenike djeci stradaloj od te bolesti. Prije nekih dvadesetak godina jedna moja prijateljica, Njemica, zajedno s mužem otvorila je nedaleko od Crikvenice jedan od najljepših hotela u ovim krajevima, koji je i književni hotel, jer ta osoba ima nevjerojatan dar za čitanje.


Nje nema u ovoj knjizi, nema ni hotela, ni spomenika kod sanatorija, ali sve je to utjecalo na nastajanje ovoga djela, sve su to teme koje su dovele do ovog kratkog romana. Također, predratno ljeto koje sam ja doživio 1991. godine imalo je veliki utjecaj na nastajanje ovoga romana – čovjek osjeća da mu je dobro kada su katastrofa i smrt blizu – kazao je Jergović.


– Služim se riječima cjelokupnog bivšeg hrvatsko-srpskog jezika onako kako mi u kojoj prigodi treba, upotrijebit ću »hiljadu« ili »tisuću« onako kako mi zatreba, nema to isto značenje… No neću upotrijebiti »šargarepa« umjesto »mrkva«, odnosno mislim da neću. Neću imenovati, ali imamo književnike i književnice koji pišu jezikom iz kojeg ne može nastati književnost ni da ga jeb… – zaključio je Jergović.