Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
7. prosinca 2019.
Roman

Polona Glavan "Kako god": Mrziteljem se ne rađa, mrziteljem se postaje

Polona Glavan "Kako god": Mrziteljem se ne rađa, mrziteljem se postaje
Polona Glavan "Kako god": Mrziteljem se ne rađa, mrziteljem se postaje
Autor:
Objavljeno: 30. srpanj 2019. u 11:47 2019-07-30T11:47:42+02:00

U središtu pažnje društvenog dijela romana je odnos slovenskog društva prema Drugima, ponajprije čefurima (naziv za neslovence, posebno one iz bivših država SFRJ koji su ostali živjeti u Deželi), ali i prema svima koji su drugačiji, posebno ako su siromašni

Pod originalnim nazivom »Kakorkoli« ovaj se roman pojavio u Sloveniji 2015. godine, a tri godine kasnije eto ga i u Hrvatskoj zahvaljujući zagrebačkom izdavaču Hena comu te sjajnoj prevoditeljici Jagni Pogačnik, koja, kao i još nekolicina prevoditelja, održava naš sasvim solidan dodiru sa suvremenim književnim kretanjima kod sjevernih nam susjeda. A dio tih kretanja svakako je i Polona Glavan te njen roman s tematikom iz suvremene slovenske stvarnosti.

Autorica nam je odlučila priču o slovenskoj današnjici ispričati kroz opis nekoliko mjeseci života dviju junakinja. Alja je studentica treće godine engleskog jezika u Ljubljani i dio je višeg srednje imućnog sloja, što znači da nema nikakvih egzistencijalnih problema i mirno se može predati studiranju. Lili je učenica trećeg razreda ekonomske škole u Ljubljani, živi u obitelji s majkom i očuhom koji nemaju egzistencijalnih problema, ali su im primanja »na knap« i kad bi, recimo, jedno od njih izgubilo posao, stanje ne bi bilo sjajno. Alja se na jednom od svojih brojnih putovanja po Europi zaljubi u potpunosti i bezrezervno u mladog Irca Davida te provede s njim divnih nekoliko dana u Galwayu te potom i božićno-novogodišnje blagdane u Ljubljani. Lili je zaljubljena u dvije-tri godine starijeg Marsa koji je završio trgovačku školu i radi u nekoj ljubljanskoj trgovini. Vole se breskrajno pa ih ne smeta čak ni to kad Lili ostane u drugom stanju, pogotovo ne Marsa, koji želi da se dijete rodi.

Dramatično preplitanje

Život svojih junakinja Polona Glavan prati nazimjeničnim nizanjem poglavlja iz života jedne pa druge pa tako, primjerice, saznajemo da Alja s namjerom da zaradi za planirana putovanja u Irsku počinje davati instrukcije iz engleskog i upozna jednu krajnje siromašnju muslimansku obitelj čijem sinu Senadu pomaže, a Lily se nakon početnog šoka zbog tudnoće polako počinje uz Marsa i majku te očuha pripremati za rođenje djeteta. No problemi, naravno, čekaju iza ugla...

David je u kontaktima Skypeom sve hladniji i Alja saznaje da je našao drugu, što znači da je njenoj životnoj ljubavi kraj, a Lili svu teškoću budućeg života spoznaje u trenutku kad Mars gubi posao i njoj postaje jasno da će jako teško moći normalno živjeti, osim ako ne pomognu majka i očuh. Alja utjehu zbog gubitka ljubavi traži u pojačanom socijalnom i dobrotvornom radu u okviru kojeg ulazi u skupinu sklonu lijevom načinu pomišljanja, a Lili i Mars nakon njegovog gubitka posla sve više skreću udesno, pogotovo jer se Mars počinje družiti s ljubljanskim naci skinsima. Ove dvije priče likova koji se ne poznaju i ne žive u istim društvenim okvirima dramatično se isprepliću na završnim stranicama romana, točnije u trenucima kada na prosvjed lijevo orijentiranih, među kojima je i Alja, stižu i skinski, među kojima je Mars...

Biografija

Polona Glavan (1974., Ljubljana) slovenska je spisateljica i prevoditeljica. Diplomirala je anglistiku i komparativnu književnost. Njezine kratke priće, koje je u devedesetima objavljivala u nizu književnih časopisa uključene su u antologije slovenske kratke priče »Čas kratke zgodbe« (1998.) i »O čem govorimo« (2004). Njezin prvi roman »Noć v Evropi« (2001.) bio je nominiran za nagradu »Kresnik« za najbojlji slovenski roman. Godine 2004. izdana joj je zbirka »Gverilci«, a pojedine priče iz te zbirke prevedene su na hrvatski, srpski, engleski, češki, talijanski, mađarski, španjolski... Godine 2004. dobila je nagradu »Zlatna ptica« za iznimna postignuća na području književnosti. Prevodi djela suvremenih engleskih, američkih i irskih autora.

Šira slika

Priče svojih junakinja Polona Glavan priča u prvom licu, što, naravno, pripomaže uvjerljivosti i većem uživljavanju čitatelja, a književna nadarenost autorice dovoljna je da nam svaku od tih priča prenosi drugačijim jezikom pa je tako Aljin stil intelektualno jači, dublji i okrenut dobro opisanim i izraženim osjećajima i analitičkim zaključcima, a Lilin srednjoškolski rječnik prepun je stanih (engleskih) riječi, jednostavnih rečenica i još nedovoljno zrelih analiza i zaključaka koje često i ne zna samoj sebi objasniti. No u oba slučaja emocije se prenose dojmljivo i kvalitetno pa tako čitatelj itekako postaje svjestan emocionalnog i psihološkog stanja Alje i Lili. Također je vrlo kvalitetan i opis okoline i likova koji čine njihov život zahvaljujući čemu dobivamo i širu sliku slovenskog društva, odnosno roman se od u osnovi klasične ljubić postavke (ljubav sa strancem koji je daleko, prerana trudnoća u socijalno ne baš poželjnim uvjetima) pretvara u društveni roman koji čitatelju jasno pokazuje neke od elemenata dašnjeg slovenskog društva.

U središtu pažnje tog društvenog dijela romana je odnos slovenskog društva prema Drugima, ponajprije čefurima (naziv za neslovence, posebno one iz bivših država SFRJ koji su ostali živjeti u Deželi), ali i prema svima koji su drugačiji, posebno ako su siromašni. 

Slično Hrvatskoj

Posebno je pritom Glavan obradila činjenicu da se mrziteljem ne rađa, nego postaje, jer Mars mržnju prema čefurima stvara na temelju niza negativnih zbivanja koja mu se događaju, kao što i Alja postaje zagovornice za pravdu kad vidi kako živi obitelj Mujesinović. Sve u svemu sukob između nazadnjačke i napredne Slovenije – koji je u osnovi vrlo sličan istovrsnom sukobu u Hrvatskoj – posljedica je društvenih nejednakosti i nesavršenosti koje bi, samo da je malo više volje, empatije i altruizma, bilo relativno lako riješiti. Nažalost, konformizam i egoizam to sprečavaju u velikoj mjeri, što itekako dobro uočava Alja, koja pred kraj romana iznosi i jednu od temeljnih poruka: »Najopasniji su oni koji ne naprave ništa. Ona tiha većina koja gleda u stranu i pravi se da to nije njihova stvar, svi oni dobri ljudi koji čuvaju svoje dobre vrtove i rade dobre ograde, pa im se onda čini da su problemi negdje daleko. Oni koji ljude stavljaju u ladice u prokleto dobroj vjeri, zato da imaju dobar izgovor da ne naprave ništa. Svi oni ljudi dobrih namjera i nikakvih djela. Sve one tisuće i sto tisuća i milijunu koji govore da ionako ne mogu ništa. Kao da ih nema tisuću i sto tisuća, kao da nisu prokleta većina«, kaže Alja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.