ZAGREB Za dobru književnost pisac mora biti spreman žrtvovati sve – obitelj, prijatelje, bračne partnere i na neki način sebe samog, izjavio je večeras u Zagrebu američki romanopisac i kratkopričaš David Vann.

“Da bi bila dobra, knjiga mora biti neugodna, doticati se beskompromisno i iskreno svih istina, čak i onda kada to znači rušenje tabua i kidanje obiteljskih veza”, kazao je pisac na tribini u Vip Clubu.

Vann se u Zagrebu nalazi u sklopu 13. Festivala europske kratke priče (FEKP), koji ga je jučer odveo i u Šibenik, gdje se predstavio tamošnjoj publici. U Zagrebu je prvi put gostovao prije dvije godine, kada je promovirao svoju autobiografsku zbirku priča “Legenda o samoubojstvu”, koja ga je proslavila.

U njoj pisac traga za odgovorima u suočavanju sa samoubojstvom njegova oca kad je on imao 13 godina. Nakon što je proveo desetak godina dovršavajući rukopis, Vann je jedva pronašao izdavača za njega, no kada je 2008. konačno objavljena, više od dvadeset godina nakon što ju je počeo pisati, “Legenda o samoubojstvu” postala je svjetski hit i osvojila desetak nagrada.

U Vannovoj je obitelji bilo pet samoubojstava i jedno ubojstvo, pa je pisanje za njega ujedno i način prevladavanja vlastitih obiteljskih trauma – napisao je ukupno četiri autobiografska romana, kazao je pisac. Istaknuo je kako mu je jedini cilj bio “stvarati nešto lijepo, uzeti sve te ‘grozne’ obiteljske priče i pretvoriti nešto što je tragično u nešto prekrasno, dati mu oblik i smisao”.

Danas jedan od ponajboljih sjevernoameričkih kratkopričaša, Vann je istaknuo kako se u pisanju ne voli oslanjati na ideje i unaprijed osmišljene zaplete, jer to “koči razvoj priče”. “Volim otvoriti put izobilju obrazaca misli prisutnih u nesvjesnome umu. Pustim ih da se rasprostru i odjednom mi sve postane jasno”, kazao je.

Forma kratke priče privlači ga zbog svoje izrazite kohezivnosti i usredotočenosti na likove, a u razvoju priče voli se fokusirati na krajobraz, kroz čije promjene razvija karakterizaciju određenog lika s nekim problemom. “Obožavam način na koji pisanjem transponiram obiteljsku priču u krajobraz. Za mene u tome leži čitavo izbuđenje pisanja: imati lik s problemom i opisivati krajobraz čekajući da se na naki način izmijeni i iznenadi me”, pojasnio je pisac.

U razgovoru s brojnom publikom u Vip Clubu, Vann je još među ostalim otkrio kako fikciju uvijek doživljava kao nešto stvarno, kao stvarni proces, a pisanje je za njega kao i život – “nešto nepredvidivo, nešto što se razvija potpuno nesvjesno, bez nekog određenog razloga i plana”.

David Vann (1966.) profesor je na Sveučilištu u Warwicku u Engleskoj i počasni profesor na Sveučilištu Franche-Comte u Francuskoj. Djela su mu prevedena na 20 jezika i uvrštena na 75 godišnjih popisa najboljih knjiga u desetak zemalja, te je za njih primio 15 nagrada, među kojima su i nagrade za najbolji strani roman u Francuskoj i Španjolskoj.