Predstavljena knjiga Kim Cuculić

Peti red, parter: Desetljeće riječkog kazališnog života

Svjetlana Hribar

Knjiga Kim Cuculić dokaz je da je moguće provesti život u Rijeci i biti vrlo informiran ne samo o kazališnim dosezima vlastitog grada ili zemlje, nego i kazališnim trendovima Europe



RIJEKA Pred velikim brojem zainteresiranih, uglavnom ljubitelja kazališta ali i dobre knjige, predstavljena je sinoć u Rijeci knjiga kazališnih kritika, osvrta i razgovora »Peti red, parter« Kim Cuculić. Radi se o izdanju »Venerusa« i Društva hrvatskih književnika, Ogranak u Rijeci, koji su – uz pomoć Županije primorsko-goranske i »Novog lista«, objavili ovu – kako je rekla predsjednica Ogranka Silvija Benković – vrijednu knjigu i prvijenac autorice Kim Cuculić. 


  U uvodnom dijelu predstavljanja Silvija Benković je pročitala dio pogovora knjizi koji potpisuje teatrologinja dr. Sanja Nikčević i koja konstatira da je ovo izdanje sabranih novinskih kritika i kazališnih razgovora »dokaz, da je moguće provesti život u Rijeci i biti vrlo informiran ne samo o kazališnim dosezima vlastitog grada ili zemlje, nego i kazališnim trendovima Europe«. 


  Autorica Kim Cuculić, novinarka »Novog lista« koja se čitavo desetljeće vrlo marno bavi kazališnom kritikom, rekla je da je svoju ljubav prema kazalištu otkrila vrlo rano, ali nije razmišljala o pisanju o predstavama, dok to nije dobila kao novinarski zadatak. Ipak, smatra ona, taj žanr joj je bio predodređen i »proročki nagoviješten« posvetom koju joj je na svojoj knjizi napisao Dalibor Foretić, a njegove su joj knjige kazališnih kritika trajni suputnik i oslonac. 


 Intelektualno okruženje




Urednica knjige »Peti red, parter« Diana Rosandić osvrnula se na sadržaj knjige i koncept koji u prvom dijelu donosi kritike, a u drugom intervjue, u kojima redatelji u razgovoru s autoricom govore o načinu kojim su radili predstave. Na neki način ta se dva žanra nadopunjuju, sveobuhvatno sagledavajući kazališni čin – rekla je Diana Rosandić, zaključujući kako ni kazališna predstava nije potpuna bez njene opservacije iz kritičarskog rakursa. 


  Recenzent knjige Igor Žic u svom je izlaganju pokušao sagledati autoričinu poziciju u okvirima obitelji Cuculić. Ako je Srećko Cuculić rastao u okruženju svojih generacijskih prijatelja i autoriteta – književnika Nedjeljka Fabrija i grafičkog maga Ive Marendića – njegova djeca su stasala okružena pravom riječkom intelektualnom klimom. Dražen Cuculić, liječnik je i patolog ali i pjesnik – cinični motritelj života, dok je Kim Cuculić, novinarka i kazališna kritičarka, vrlo fokusirana na književnost i sve u vezi s pisanom riječju. 


  – Iako je kritika više-manje sve što ostaje nakon predstave, ova knjiga neće promijeniti svijet, ali jeste svjedočanstvo o traganjima i lutanjima kazališta u jednom gradu, gdje još uvijek traži svoje mjesto… zaključio je Žic. 


 Tri vrline


Predstavljanje knjige završio je svojim opservacijama iz očišta kolege i urednika Miljenko Marin, konstatirajući kako novine traju jedan dan, nakon čega se pretvaraju u smeće. 


  – Ova knjiga sabranih tekstova objavljenih u novinama budi nadu da taj posao koji radimo nije sasvim uzaludan. Jer, ako vam treba neka kazališna informacija, daleko je lakše prelistati knjigu nego novinske arhive i s tog će aspekta ova knjiga biti dragocjena budućim naraštajima. 


  »Novi list« je tijekom 20 godina imao plejadu vrsnih autora koji su svoje tekstove ukoričili u knjige – od Dalibora Foretića, preko Zdravka Zime, Slobodana Šnajdera, Nikole Petkovića, Branka Mijića, Zlatka Dizdarevića, Miše Cvijanovića, Vladimira Juga, Bosiljke Perić Kempf, Alda Paquole, Dragana Rubeše, Dragana Ogurlića, Slavice Mrkić Modrić, Nataše Lah, Velida Đekića… 


  Što se tiče kazališne kritike, moram reći da je »Novi list« imao sreću što su mnogi uvaženi poznavaoci teatra pisali kritike na stranicama rubrike kultura – od Miroslava Čabrajca, preko dr. Darka Gašparovića, Tajane Gašparović, Marina Blaževića, Matka Botića, Bojana Munjina, Jasena Boke, pa do stalno i večeras spominjanog Dalibora Foretića, koji je ostavio dubok trag ne samo u našem listu nego i u gradu Rijeci. 


  Dalibor je imao tri vrline – strast prema kazalištu koja ga je vodila i na najudaljenije destinacije, potpunu pripremljenost za ono što će gledati i fini stil pisanja, kojim bi gospodski sve rekao, a da nikoga ne bi uvrijedio. 


  Dalibor je prerano umro, nažalost, a u pisanju su ga u našem listu naslijedile Nataša Govedić u Zagrebu i Kim Cuculić u Rijeci. Kao urednik i kolega, moram reći da svaku od spomenute tri vrline Dalibora Foretića ima i Kim Cuculić, a »Novi list« nijednom svom kritičaru, pa tako ni Kim, nikada nije kratio tekstove, dajući im onaj prostor koji im je trebao da elaboriraju svoje argumente. Željeli smo u listu imati relevantnu kritiku, s težinom i trajanjem. Ova knjiga je rezultat te težnje. U njoj je sabrano sve što se u Rijeci relevantno događalo na planu kazališta – institucionalnog i izvaninstitucionalnog, profesionalnog i amaterskog, domaćeg i gostujućeg – u jednom desetljeću – rekao je Marin.