ZAGREB » Predstavljanjem »Olivinog nasljeđa« u izdanju zaprešićke Frakture, romana prvijenca Alide Bremer koja je na domaćoj književnoj sceni dosad bila poznata kao prevoditeljica i promotorica hrvatskih i regionalnih pisaca u Njemačkoj, preksinoć je u Muzeju za umjetnost i obrt uspješno okončan prvi Zagreb Book festival što je u organizaciji Naklade Ljevak u sedam festivalskih dana i više od 40 događaja ugostio tridesetak stranih i domaćih pisaca.

  Roman – kojim se Alida Bremer prebacila na autorsku stranu književne scene, na kojoj se, kako kaže, ne osjeća nimalo autsajderski jer je i prevođenje kojim se dugi niz godina bavi također autorski književni rad – nije pisan na njezinom materinjem, već na njemačkom jeziku. U Njemačkoj je roman nakon objavljivanja 2013. godine izazvao val pozitivnih kritika, kao i velik interes Nijemaca za Hrvatsku i njezinu povijest.

 

 Fotografija iz albuma

  – Riječ je o fotografiji iz 1946. godine u čijem je u središtu moja prabaka, koja je u ratu izgubila sina, unuka i snahu, te pedesetak drugih žena u crnom koje je zadesila slična sudbina. Iznad njih lebde fotografije Tita i Staljina. O toj sam fotografiji napisala esej osvrnuvši se kratko na povijest svoje obitelji i moji su me njemački prijatelji uvjerili da ga trebam proširiti na roman, objasnila je ona.

  Autorica je, priznaje, pet godina marljivo istraživala arhive, razgovarala sa svjedocima događaja i čitala povijesnu literaturu jer radnja njenog romana pokriva mnoge značajne povijesne događaje 20. stoljeća koji su snažno obilježili njezinu porodicu. Njezini junaci svjedoci su sarajevskog atentata, Prvog svjetskog rata, kolonizacije u Slavoniji, atentata na Stjepana Radića, zbjega 30.000 ljudi u El Shatt, a njezine junakinje žrtve su logora – od nacističkog Starog Sajmišta u Beogradu, talijanskih, fašističkih logora na Molatu i Rabu gdje je, kako kaže, smrtnost bila veća nego u Treblinki, o čemu se ne piše dovoljno, pa do logora u Italiji gdje se takva mjesta također ne memorijaliziraju na primjeren način.

 

 Ženski roman

I urednik knjige Seid Serdarević također je naglasio da je pisanje o komunističkoj, partizanskoj povijesti danas potisnuto u literaturi stoga je Alidin roman dragocjena slika vremena. Ovaj roman koji nije dokument jer je lišen ideologije, prije svega je ženski roman – njegov centralni dio zauzima plejada snažnih žena ove vodičanske obitelji.

  Baka Oliva, koja je nakon oslobođenja 1945. propješačila 600 kilometara ne bi li se vratila iz beogradskog logora u Vodice, ostatak života provodi ležeći na otomanu s pogledom na vrt, zaronjena u meditacije.

  – Moja se baka, nekad snažna i vesela žena, nakon logora vratila slomljena. Budući da je uglavnom šutjela i bila u teškoj depresiji, u romanu sam joj dala da progovori kroz bezvremensku meditativnu liniju, dodala je autorica.

  – Ipak, unatoč svim strahotama povijesti kojima je kontaminiran, ovo nije mračan roman. On ima finu dozu humora i hedonizma, slavi život i vitalnost Mediterana, kazao je Serdarević, a autorica se nadovezala da je upravo to i poruka romana.

  – Snaga Mediterana veća je od užasa, jer države i sistemi polaze, a vedrina mediteranskog duha ostaje, zaključila je optimistično Bremer.