RIJEKA  Četvrti okrugli stol na temu Strategije kulturnog razvitka Primorsko-goranske županije od 2015. do 2020. godine bio je posvećen knjizi i nakladništvu. Ovo je bila dosad najposjećenija tribina, a odazvali su se riječki nakladnici, autori, knjižničari i knjižari.

Uvod je održao Valerij Jurešić, županijski pročelnik za kulturu, sport i tehničku kulturu koji je prisutne upoznao s rezultatima ankete među građanima i intervjua s kulturnim stvarateljima. Analiza je provedena po subregijama: Rijeka, Obala, Zaleđe, Otoci i Gorski kotar.

  Anketa je pokazala da je književna ponuda najsiromašnija u Gorskom kotaru, dok je donekle zadovoljavajuća na obalnom području, u Rijeci i u primorskom zaleđu. Posjet knjižnicama i knjižarama u gorskom području, na otocima i u primorskom zaleđu u najvećem postotku je rjeđi nego jednom godišnje, dok podatak za Rijeku pokazuje da najveći dio anketiranih knjižnicu i knjižare posjećuje samo jednom godišnje.

 Marginalizirani i nevažni

Anketirani su predložili da je potrebno razvijati knjižničnu mrežu i podržati Bibliobus, ulagati u opremu i informatizaciju, osmisliti mjere za spašavanje izdavaštva, obnoviti distribucijsku mrežu za knjigu, uvesti višegodišnje financiranje i raspodijeliti više novca na manji broj programa. Kao neki od odgovora na ove probleme ponuđeni su podrška privlačenju EU sredstava, cjelogodišnji natječaji, međusektorska suradnja i umrežavanje, županijska kulturna mreža koja otvara drugačiji pristup publici, povezivanje s obrazovnim sustavom.

Najavljene su i promjene u modelu financiranja i smanjivanje arbitrarnosti komisija koje odlučuju o programima, dok je fokus na okretanju prema publici.

  Prema ovako zamišljenoj strategiji za knjigu vrlo je kritičan Franjo Butorac, direktor Naklade Kvarner, koji smatra da se u pripremi strategije ipak trebalo krenuti od vrha.

Relevantno ili komercijalno?

S Butorcem se dobrim dijelom složio Dragan Ogurlić, direktor Izdavačke kuće »Adamić«, koji je kazao da teško komunicira s predstavljenim materijalom.

Knjiga ili komunikacija?

Ogurliću je replicirao Valerij Jurešić, postavivši pitanje kako su izdavači došli u tako uvredljivu situaciju i postali irelevantni? Odgovor je, smatra Jurešić, u pulsu javnosti koji definira što je važno. Društvo je to koje ocjenjuje gdje je kome mjesto, a u tom smislu društvena uloga nakladnika trebala bi biti relevantnija. Gorana Tuškan Mihočić, ravnateljica Gradske knjižnice Rijeka, ovome je dodala da je problem u tome da nema ni podataka o tome koliko su ljudi iz sektora knjige društveno relevantni. 

  – Grad Rijeka, primjerice, za kazalište izdvaja oko 70 posto sredstava za kulturu, jer je u Hrvatskoj odlučeno da je kazalište politički relevantno. Među strateškim manifestacijama Grada Rijeke nijedna se ne odnosi na knjigu. Zato je potrebno podizanje političke relevantnosti knjige – istaknuo je Mandić, koji je predložio pokretanje književnog centra.

  Velid Đekić, autor nekoliko knjiga, kazao je da najprije treba proizvesti knjigu:

  – Najprije knjiga, a onda knjižare, knjižnice i sve ostalo. Treba voditi računa i o društveno vrijednoj knjizi, dok će industrija uvijek pronaći svoje moduse opstanka. Mislim da se ne bi trebalo podcjenjivački odnositi prema kulturnim vijećima, jer su u njima ljudi koji objektivno i znalački rade svoj posao. Ne može se sve prepustiti tržištu – naglasio je Đekić.

  Replicirao mu je Valerij Jurešić, koji smatra da nije prva knjiga nego komunikacija, jer ako nema čitatelja – knjiga je besmislena. Zato se sada fokus pomiče prema novim oblicima komunikacije s čitateljima. U raspravu se uključio i akademik Petar Strčić, koji problem vidi u tome što kod nas predugo traju posljedice Domovinskog rata.

  – U pitanju je nesretni razvoj nakon rata. Sve ide naopako, ne samo u izdavaštvu. Ključno je kako stvoriti više novca – zaključio je Strčić.