Ex libris

Objavljen je četvrti naslov biblioteke Izabrana djela Miroslava Volfa

Boris Pavelić

 Tema knjige »Pod istim krovom – religije u globaliziranom svijetu« mogućnost je – ili nemogućnost? – zajedničkoga svjetonazorskog i religijskog suživota u međuprožimajućem, globaliziranome svijetu. Volf nedvosmisleno argumentira za ovo prvo – za mogućnost



Miroslave, nađi problem koji muči ljude, nešto što ih egzistencijalno dira, i baci svjetlo vjere na njega – to je svojem studentu Miroslavu Volfu, osječko-novosadskome protestantskom vjerniku Pentekostalne crkve, za studija u Tübingenu preporučio njegov znameniti profesor Jürgen Moltmann, jedan od osnivača teologije oslobođenja i veliki mislilac dvadesetog stoljeća. I Volf je poslušao, dostojno nasljedovavši učitelja, prerastavši u svojemu teološkom radu u »jednoga od najuglednijih teologa današnjice«, kako ga je opisao bivši poglavar anglikanske crkve, poznati teolog, intelektualac i pjesnik Rowan Williams.


Od 1986., kada je u rodnome Osijeku objavio prvu knjigu, teološku raspravu o pjesništvu Alekse Šantića »I znam da sunce ne boji se tame«, do zapaženog djela »Allah: kršćanski odgovor« iz 2011. te najnovijih radova, Volf je objavio više od deset knjiga, od kojih je djelo »Isključenje i zagrljaj: teološko promišljanje identiteta, drugosti i pomirenja« iz 1996. ugledni američki kršćanski magazin Christianity today uvrstio među stotinu najutjecajnjijih knjiga prošlog stoljeća. Pet godina kasnije, Volfovu »Javnu vjeru – kršćani i opće dobro« iz 2011. Publishers Weekly uvrstio je među deset najboljih religijskih knjiga te među stotinu najboljih uopće te godine. Danas Volf predaje teologiju na američkome Sveučilištu Yale, gdje je utemeljio Centar za vjeru i kulturu.


»Teologija mosta«


Usprkos neprijepornoj svježini i važnoj aktualnosti mišljenja Miroslava Volfa, čija se teologija običava zvati »teologijom mosta«, u zemlji u kojoj se rodio, njegovo je djelovanje široj javnosti ostalo uvelike nazapaženo: osim što je 1986. u Osijeku objavljena njegova studija o Šantiću, zagrebački izdavač STEPress 1998. je objavio »Isključenje i zagrljaj: teološko promišljanje identiteta, drugosti i pomirenja« u prijevodu Brune Fili-Terišak; izašlo je još nekoliko Volfovih prijevoda teološke literature, i to je uglavnom sve.




Tu očitu štetu za javni prostor bivše Jugoslavije prije pet godina odlučili su ispraviti u riječkoj nakladničkoj kući i antikvarijatu Ex libris, pokrenuvši projekt Izabranih djela Miroslava Volfa te angažirajući za urednika Volfova bivšeg studenta, riječkoga protestantskog teologa Zorana Grozdanova. Do danas ta je biblioteka iznjedrila vrijedan niz Volfovih naslova, nemjerljivo obogativši govor o vjeri i svijetu u jeziku kojim govorimo.


»Zrcalo sjećanja – ispravno pamćenje u nasilnu svijetu«, izvorno objavljena na engleskome 2006. i nagrađena za knjigu godine u kategoriji »kulture« časopisa Christianity today, prvi je prijevod Volfa iz riječke uredničke radionice. Objavljen je 2012. u suradnji s Evanđeoskim teološkim fakultetom u Osijeku, na kojemu je Volf predavao krajem sedamdesetih i osamdesetih godina do odlaska na studij u Tübingen, a potom i u Sjedinjene Američke Države.


U tome djelu 61-godišnji teolog razmatra najbolnije pitanje (post)jugoslavenske zbilje još od četrdesetih godina prošlog stoljeća: sjećanja na zločine, i iz perspektive žrtava, ali i sa stajališta počinitelja. Iste godine, Ex libris je objavio i važan zbornik »Opasna sjećanja i pomirenje: kontekstualna promišljanja o religiji u postkonfliktnom društvu«, koji su uredili Zoran Grozdanov, srpsko-nizozemski teolog Srđan Sremac i protestantski teolog iz Srbije Nikola Knežević.


Taj zbornik otvara Volfov esej »Kako ispravno pamtiti zlodjela: o sjećanju žrtava i počinitelja«, u kojemu Volf objašnjava da su njegove ideje o sjećanju »usko vezane za vlastita iskustva kao pripadnika manjinske vjerske zajednice te teologa koji je živio pod komunstičkim režimom bivše Jugoslavije«. »Na primjer, prikaz mojih ispitivanja od strane obavještajne službe JNA narativna je okosnica moga djela ‘Zrcalo sjećanja’, gdje najiscrpnije obrađujem sjećanje na zlodjela«, kaže autor.


Isti Bog


Nakon »Zrcala sjećanja«, Ex libris je 2013., u prijevodu Zorana Grozdanova, objavio »Javnu vjeru – kršćani i opće dobro«, na engleskome izvorniku objavljenu dvije godine ranije. O tom je hrvatskom prijevodu sam Volf izrazio nadu »da će svima nama u Hrvatskoj poslužiti kao poticaj da izvoran pluralističko-politički koncept održivo živimo, da će nam pomoći raditi za državu koja je nepristrana prema svim sveobuhvatnim tumačenjima života i u kojoj će svaki građanin, bez obzira na njegovu religiju ili nedostatak religioznosti, imati jednako pravo glasa u javnome životu«.


»Allah – kršćanski odgovor«, izvorno objavljen u Americi 2011., Ex libris u suradnji sa sarajevskim Synopsisom objavio je 2015. u prijevodu Dragane Divković. Ta je knjiga u svjetskoj javnosti izazvala velik interes, a tvrdi da kršćani i muslimani vjeruju u istoga Boga, pa da stoga i nemaju razloga za sukobljavanja. Sam Volf u jednome će intervjuu to objasniti ovako: »Muslimani i kršćani vjeruju u istoga Boga koga razumiju na sličan, no ne identičan način. Kad bi vjerovali u dva različita Boga, kao monoteisti muslimani i kršćani bi živjeli u dva moralna univerzuma. Budući da im je Bog jedan, kršćani i muslimani žive u istom moralnom univerzumu. Možemo intenzivno debatirati kako Boga i Božje zapovijedi pravilno razumjeti, ali ta debata ima smisla samo zato što su nam neka značajna uvjerenja zajednička«.


No gotovo više nego sadržajem, ovdašnju je javnost ta teološka rasprava intrigirala dovitljivim ovitkom dizajnera Damira Bralića, koji je slova riječi »Allah« oblikovao u križ, što je naposljetku, u izdanju za Bosnu i Hercegovinu, promijenjeno. O toj je kontroverzi upućeno pisao list koji čitate.


Posljednji naslov u dosadašnjem nizu Izabranih djela Miroslava Volfa objavljen je nedavno: knjiga »Pod istim krovom – religije u globaliziranom svijetu«, prijevod Zorana Grozdanova i Nebojše Zeliča američkog izvornika »Flourishing: Why we need religion in a globalized world« iz 2015. Tema je tog djela mogućnost – ili nemogućnost? – zajedničkoga svjetonazorskog i religijskog suživota u međuprožimajućem, globaliziranome svijetu. Volf nedvosmisleno argumentira za ovo prvo – za mogućnost. »Religije su veliki problem koji zahtijeva stalnu pozornost«, piše, ali i nastavlja: »No religije nisu samo problem. One su također nezamjenjivi dio rješenja.«


Jasno i razumljivo


Autor govori iz perspektive nepokolebljiva kršćanskog vjernika, i ne sumnja da religije – sve, a monoteističke naročito – mogu »postaviti politički okvir zajedničkog života« u globaliziranome svijetu, koji njihove pripadnike, htjeli to oni ili ne, prisiljava da žive jedni pored drugih. Religije, tvrdi Volf, mogu same sebi postaviti »okvir da zajednički djeluju ili, ako to ne mogu, da o svojim različitostima pregovaraju u miru«. Jer »svjetske religije, iako su često djelatnici podjele i sukoba, imaju unutarnje resurse da osnaže politički pluralizam, kulturu poštovanja i pomirenje«.


Volf ima i poseban poziv sa svoje suvjernike: »Pozivam nas kao kršćane da reformiramo i obnovimo svoju vjeru tako da živimo živote vrijedne poziva na koji smo pozvani (Efežanima, 4,1). Ako to ne učinimo, kršćanska vjera će biti prokletstvo svijeta, a ne izvor blagoslova – utjelovljenje pada da živimo samo po kruhu, a ne sredstvo opiranja tomu, bit će vjera koja je nepomirljivo samopravedna te se arogantno nameće drugima kako bi ih podvrgnula i nadzirala, izvor sukoba nad svjetskim dobrima, a ne izvor pouzdane poniznosti, stvaralačke velikodušnosti i pravednoga mira«.


Volf piše jasno, razumljivo, a opet lijepo i samopouzdano, upućen u najsuvremenija znanja o aktualnim problemima svijeta, od klimatskih promjena preko mnogih ratova i poslijeratnih tegoba do aktualnih teoloških rasprava u svim najvećim religijama. A opet, njegova je pozicija kristalno jasna: piše kao »zapadnjak i kršćanin«, »rođen u zemlji koja se raspala na kraju povijesti«, s iskustvom višestruke marginalizacije – kao vjerska »manjina manjine« u zemlji u kojoj su i većinske religije, katoličanstvo i pravoslavlje, živjele na margini.


Ima li se sve to na umu, uistinu zadivljuje otvorenost, plemenitost i nadahnuto svjetoljublje i čovjekoljublje Miroslava Volfa, usprkos tome što se i s najtežim pitanjima hvata ukoštac. Zato ćemo si, na kraju, dopustiti poluironičnu napomenu moćnicima koji upravljaju današnjom Katoličkom crkvom u Hrvatskoj: ako vas zanima preporuka dobronamjernog ateista o tome što biste trebali učiniti da s manje paradržavne prisile napunite vaše hramove, evo jedne jednostavne – koraknite na most što ga grade misao i vjera Miroslava Volfa.