Snimio Marin ANIČIĆ
Tu sam samu sebe izmanipulirala. Taj drugi dio doista je autobiografski. Nisam to namjeravala, ali to što sam proživljavala, to odumiranje zdravog tijela, to je sve sjelo u strukturu onoga što sam htjela reći o svijetu danas – istaknula je Posilović
RIJEKA Predstavljanja knjiga spisateljice Kristine Posilović uvijek su i male tribine o knjizi i književnosti. Takvima ih obično učini gotovo kućni spisateljičin predstavljač Dejan Durić. Nije stoga bilo drugačije ni na predstavljanju recentne autoričine zbirke poezije »Kuga i njezine kćeri« u book caffeu »Dnevni boravak«.
Pred punim omiljenim mjestom za manja predstavljanja knjiga, osim autorice i voditelja bio je i Branko Čegec, urednik knjige i vlasnik njenog izdavača »Meandar Medije«, ali i garant kritičkog promišljanja današnjeg društvenog statusa knjige.
Ipak, u fokusu je primarno bila šesta zbirka autoričine poezije, po mnogočemu drugačija od ostalih. Kako je primijetio Durić, prethodne zbirke Posilović konciznog su izraza, dok su u potonjoj pjesme dulje, a drugi od njena tri dijela je autobiografski, što je autorica dosad izbjegavala. Posilović se složila s tumačenjem.
Čegec je rekao da s Posilović surađuje iznimno lako, odnosno da nema uobičajenih uredničko-autorskih antagonizama ili trzavica. No Durića je zanimalo i kako Čegec vidi trenutno stanje s knjigom i mogu li što izdavači učiniti da bi podigli njenu vidljivost. Čegec je bio uobičajeno pesimističan.
– Sve se rjeđe predstavljaju knjige poezije. Objavljuju se one tu i tamo, ali teško pronalaze put čak i do zainteresirane publike. Kritika je nestala iz medija koji dopiru do najšire publike, književnost je marginalizirana i nitko ne stvara uvjete u kojima klinci žele čitati, pa oni odrastaju ne čitajući ili čitajući trash – rekao je Čegec, zaključivši ipak da je, barem što se tiče pjesništva Posilović, iako se ogradio od tipologizacije upravo zbog nedostatka kritičke recepcije, riječ o ponajboljem izdanku domaće suvremene pjesničke prakse.