"Lovci u snijegu"

Nova knjiga Delimira Rešickog: Poezija koja oslobađa

Maja Hrgović

Snimio Darko JELINEK

Snimio Darko JELINEK

Rešicki piše o Baranji »koja nije onakva kao na turističkim prospektima za Kopački rit«, o utjehi samoće, o traumatičnim poglavljima povijesti koja se jezovito nadvija nad obiteljske priče i o onome što zovemo »dijalog s prošlošću«



ZAGREB »Puknuli smo na ovu poeziju. U njoj ima nečega puno  većeg od riječi« – ovako su, prema riječima Žarka Paića, na novu knjigu poezije Delimira Rešickog regirali prvi čitatelji dok je knjiga »Lovci u snijegu« još bila u rukopisu. Na preksinoćnjem predstavljanju tog novog Frakturinog izdanja u klubu Velvet, predstavljači su se složili da je riječ o važnoj knjizi, važnoj za književnost, ali i za kulturu uopće.


– U vremenima u kojima jezik postaje ispražnjen od smisla, ova nas knjiga uzdiže više u duhovne sfere nego što smo to od poezije skloni očekivati. Okrenutost pjesnika prema drugome nije nikakva poza; ovo je poezija koja nas oslobađa od svijeta u kojem smo bogalji, ona je obračun sa svim našim zabludama – rekao je Paić, koji je uvjeren da bi neki manje sposoban književnik iskoristio stvarnosne poticaje od kojih Rešicki polazi za angažirani tekst.


O čemu Rešicki piše? O Baranji »koja nije onakva kao na turističkim prospektima za Kopački rit«, o utjehi samoće do koje dolazi u dugim bicikliranjem baranjskim šumama, o traumatičnim poglavljima povijesti koja se jezovito nadvija nad obiteljske priče i o onome što zovemo »dijalog s prošlošću«. Seid Serdarević, urednik Frakture, spomenuo je »silne nanose povijesti« kao tematsku okosnicu zbirke.




– I priča o izbjeglicama i žici osjeća se u ovim pjesmama, rekao je Branko Čegec, koji je nadahnuto govorio o pjesnikovu odnosu prema Baranji kao prostoru koji prati iz prevelike blizine, bez odmaka.


Govorio je i o intermedijalnosti ove knjige, u kojoj Rešicki spominje svoje umjetničke srodnike Belu Tarra, Laszla Krasznahorkaija, Sebalda i mnoge druge stvarne osobe. Sastavni dio knjige su fotografije koje je pjesnik snimao po Baranji.


Rešicki je govorio o svom shvaćanju povijesti kao nečega što je puno neizvjesnije od budućnosti.


– Povijest je kao bezdan iz kojeg nikad ne znate što ćete izvući. Zanima me kaos u kojem smo sada, ova nepodnošljiva apokaliptična situacija, ali i ono što povijest čini malom čovjeku – rekao je Rešicki koji je u domaćoj književnosti snažno prisutan od 1985. godine kad je objavljen njegov poetski prvijenac »Gnomi«. Knjiga »Lovci u snijegu« dolazi nakon višegodišnje pauze – 2010. objavio je publicističku knjigu »Demoni u tranzicijskoj špilji«, a 2007. knjigu kratkih proza »Ubožnica za utvare«.