RIJEKA Knjiga poezije u poeziji nikad sklonim vremenima uvijek je vijest. Kada je to nova knjiga Ervina Jahića, već odavno ne Riječanina, onda je vijest još i značajnija. Jahića, naime, dugo nije bilo kao ukoričenog pjesnika. Od »Kristala Afganistana« točnije, zbirke pjesama kojom je napravio gotovo kopernikanski poetološki obrat u odnosu na svoju prvu, ikoničku knjigu »Oko andaluzijskoga psa«, objavljenu sada već davne 1994. godine.
Nova knjiga nosi začudan naslov »Nemjesto«, a objavilo ju je Hrvatsko društvo pisaca u svojoj Biblioteci »Poezije«, kao ukupno 39. knjigu u 8. kolu. I da nije Jahićeva, 39. knjiga poezije jedne biblioteke, stare sedam godina, bila bi razlog za poklon.
Knjiga je podijeljena u osam pregnantnih ciklusa, redom nazvanih: »Kako stvari dišu«, »U nepostojanju tako čilom«, »Utoliko gore po svijet«, »Proroci i noćobdije«, »U sumrak Europe«, »Mrak i tome slično«, »Međuvrijeme« i »Dani sjećanja«.
Ervin Jahić, naravno, nije samo pjesnik, on je i ustrajni propagator pjesničke riječi, najzaslužniji za dugogodišnje objavljivanje časopisa »Poezija«, kao i rečene Biblioteke »Poezije« te direktor festivala »Stih u regiji«.
