Filip David / Foto Arhiv NL
ZAGREB Roman »Kuća sećanja i zaborava« Filipa Davida, jednoga od najvažnijih suvremenih srpskih pisaca, dobitnik je ovogodišnje renomirane regionalne Nagrade »Meša Selimović« za najbolje prozno djelo napisano na srpskom, crnogorskom, bosanksohercegovačkom i hrvatskom jezičnom prostoru. Dodjelom brončane sklulpture mastionice i pera (i novčane premije od sedam tisuća konvertibilnih maraka) ovom istaknutom književniku i intelektualcu, čiji je nagrađeni roman dobitnik i prošlogodišnje Ninove nagrade, okončani su 15. Međunarodni književni susreti Cum grano salis što su se od 2. do 5. rujna održavali u Tuzli.
Lajtmotiv remek-djela »Kuća sećanja i zaborava« – romana koji su objavili zaprešićka Fraktura i beogradska Laguna – stalni je zvuk vlaka koji klopoće po željezničkim prugama diljem Europe, vlaka koji je donio red u vrijeme, ali i postao instrument koji je omogućio učinkovitost zla, od prevoženja trupa na bojišta u Prvome svjetskome ratu do savršene organizacije kompozicija čija su krajnja odredišta bila Auschwitz, Treblinka, Sobibór.
David u ovom djelu iznova istražuje misterij života i smrti, zla i dobra, on je znalac kabale i mistike, ali nadasve izvanredan pripovjedač. Njegova »Kuća sećanja i zaborava« juri kroz dvadeseto stoljeće, kroz stoljeće boli i patnje, stoljeće čija poruka bez prestanka klopoće kroz tamu noći.
Filip David rođen je 1940. godine u Kragujevcu. Diplomirao na Filološkom fakultetu i na Akademiji za pozorište, film, radio i TV, smjer dramaturgija. Književnik, dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd, smijenjen 1992. Jedan od osnivača Nezavisnih pisaca, udruge osnovane 1989. u Sarajevu, koja je okupljala najznačajnije pisce iz svih dijelova bivše Jugoslavije, osnivač Beogradskog kruga (1990.), udruge nezavisnih intelektualaca, Foruma pisaca i član međunarodne književne asocijacije »Grupa 99«, osnovane na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu.
Napisao je više televizijskih drama i filmskih scenarija. Objavio tri knjige pripovijedaka: »Bunar u tamnoj šumi«, »Zapisi o stvarnom i nestvarnom«, »Princ vatre«; romane »Hodočasnici neba i zemlje«, »San o ljubavi i smrti«; knjige eseja »Fragmenti iz mračnih vremena«, »Jesmo li čudovišta«, »Svetovi u haosu«. S Mirkom Kovačem objavio »Knjigu pisama 1992-1995.« Dobitnik je mnogih nagrada za prozu; između ostalih nagrade “Mladost”, “Milan Rakić”, BIGZ-ove i Prosvetine nagradu za najbolju knjigu godine, NIN-ove te Andrićeve nagrade. Knjige su mu prevedene na više jezika, a pripovijetke se nalaze u dvadesetak antologija.
Kao dramaturg, suscenarist ili scenarist radio na filmovima: »Okupacija u 26 slika«, »Pad Italije«, »Ko to tamo peva«, »Bure baruta« (nagrada kritike u Veneciji, nagrada “»Feliks«” za najbolji europski film godine), »Poseban tretman« (nagrada u Cannesu), »Paviljon 6«, »San zimske noći (Grand prix filmskog festivala u San Sebastianu), »Optimisti« (Grand prix u Ženevi) i dr. Redovni je profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
U užoj konkurenciju za tuzlansku nagradu bili su i Dževad Karahasan (»Utjeha noćnog neba«), Andrej Nikolaidis (»Devet«), Damir Karakaš, (»Blue moon«) i Ivica Prtenjača (»Brdo«).