Tmurne brojke

Nacionalna strategija za poticanje čitanja: Da nam svako peto dijete ne bude čitalački nepismeno

Jasmin Klarić

Više od polovice Hrvata u godinu dana ne pročita nijednu knjigu; tu i ostale tmurne brojke pokušat će preokrenuti Nacionalna strategija za poticanje čitanja u razdoblju od 2017. do 2022. godine



ZAGREB Hladno je jutro siječnja 2023. godine. Nakon što u svojim omiljenim novinama pročitate nekoliko recenzija najnovijih domaćih i stranih knjiga, spremit ćete djecu za školu. Mlađe dijete je ponosno jer je pročitalo posljednjeg »Harryja Pottera« i vraća ga u razrednu knjižnicu u kojoj klinci razmjenuju gomilu knjiga koje čitaju mimo lektire.


Starije je, pak, otkrilo poeziju Pabla Nerude i skakuće od nestrpljenja da krene u školu gdje se održava ovotjedni sastanak čitateljskog kluba, na kojem će pričati o dojmljivim stihovima starog čileanskog majstora.


A vi ćete, kad odu, skuhati još jednu kavu i razmisliti o onoj prijavi za nastup na godišnjim Nacionalnim danima čitanja – možda one priče koje ste napisali i nisu toliko loše da ostanu u nekom prašnjavom folderu na ekranu starog laptopa…




Daleko, daleko…


Uostalom, ako je Hrvatska vodeća zemlja po porastu objavljenih naslova po broju stanovnika u Europskoj uniji – zašto ne bi još malo podebljali taj rezultat?Ove rečenice mogle bi oslikavati blisku budućnost kakva bi mogla izgledati ako doista zaživi Nacionalna strategija za poticanje čitanja u razdoblju 2017. do 2022. godine koju je jučer usvojila hrvatska Vlada. Temeljene su na ostvarenju samo nekoliko od planiranih 15 specifičnih ciljeva i 42 mjere koje su sadržane u strategiji koju je donijelo Ministarstvo kulture. Problem je što je stvarno, početno stanje iz kojeg se kreće u ostvarenje strategije daleko od onog s početka ovog teksta.Hrvatska je država u kojoj prema podacima iz istraživanja GFK-a za 2016. godinu 53 posto građana starijih od 15 godina nije pročitalo nijednu knjigu u posljednjih godinu dana.

Godinu dana.


Po rezultatima PISA istraživanja u posljednjih deset godina je ispod osnovne razine čitalačke pismenosti čak petina djece u dobi od 15 godina. Također, svako peto dijete u prvom razredu srednje škole u Hrvatskoj, de facto, nije u stanju čitati s razumijevanjem. U isto vrijeme na najviše dvjema razinama istog istraživanja uspjelo se plasirati tek 5,9 posto učenika. Praktički svako dvadeseto. Dakle u dvadesetero prosječnih hrvatskih petnaestogodišnjaka jedno je dijete koje doista dobro čita s razumijevanjem i čak četvero onih koji uopće nemaju osnovnu razinu kompetencije čitalačke pismenosti.



Mjere koje se predlažu u strategiji razrađivat će se godišnjim akcijskim planovima, tako da u strategiji nisu, niti mogu biti do kraja konkretno definirane. No to ne znači da i ovako nema onih koje su zanimljive već u okvirnoj, idejnoj fazi.


Primjerice:postavljanje portala s informacijama, istraživanjima, programima poticanja i primjerima dobre prakse čitanja;osmišljavanje i organiziranje dana čitanja; sustavno opremanje školskih knjižnica knjigama koje će učenici čitati iz užitka;poticanje organiziranja razrednih knjižnica za razmjenu pročitanih knjiga u razredu;omogućavanje mlađima od 18 godina besplatno korištenje narodnih knjižnica;senzibiliziranje medije za važnost čitanja;

osiguravanje javnog medijskog prostora za književne prikaze, recenzije i kritike.



Osim osobnog razvoja, poticanje čitanja donosi i korist za širu zajednicu, jer se pokazalo da oni koji imaju višu razinu čitalačke pismenosti imaju i veću vjerojatnost za nastavak školovanja do 21. godine života, da više sudjeluju u društvenom i političkom životu, a čitalačku pismenost sva istraživanja pokazuju bitnom i za gospodarski rast zemlje.


Sve uzalud, ako…


»Čitajmo da ne ostanemo bez riječi« – tako su autori strategije opisali viziju koju njome žele ostvariti. Osim velikih riječi, planira se u tu svrhu utrošiti i solidan novac; Ministarstvo kulture je ove godine rezerviralo pola, naredne 2,5, a 2019. godine tri milijuna kuna. Tome valja dodati još 276 tisuća (ove) i po nešto više od 400 tisuća kuna u Ministarstvu znanosti i obrazovanja u iduće dvije godine. Za provedbu strategije koristit će i gdje god to bude moguće sredstva iz Europskog socijalnog fonda.


– Sve mjere koje donosimo za spas knjižarske industrije su uzaludne ne poraste li broj građana koji čitaju – objašnjavaju još jedan od motiva za donošenje ovakve strategiju u Ministarstvu kulture, najavljujući uz strategiju i osmišljavanje Nacionalne kampanje za poticanje čitanja.Ideja da se po uzoru na Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) osnuje i Nacionalni centar za knjigu, još se razmatra.