52. Goranovo proljeće

Mariju Sušku “Goranov vijenac”, “Goran” Goranu Čolakhodžiću

Kim Cuculić

Mario Suško / Foto Nenad Reberšak

Mario Suško / Foto Nenad Reberšak

Suškova poezija svjedoči o onome "poslije", o životu, ali i o smrti koja nije dio prirodnog slijeda, u tom mehaničkom narušavanju ritma normalne ljudske svakodnevice



ZAGREB Mario Suško ovogodišnji je dobitnik “Goranova vijenca”, a Goran Čolakhodžić dobitnik je nagrade “Goran” za mlade pjesnike. To su laureati 52. Goranova proljeća, naše najstarije i najveće pjesničke manifestacije koja je utemeljena 1964. godine u spomen na velikog pjesnika Ivana Gorana Kovačića, a održava se svake godine na dan pjesnikova rođenja – 21. ožujka, u njegovom rodnom Lukovdolu.


Prosudbena komisija u sastavu Irena Matijašević, Miroslav Kirin, Tomica Bajsić, Delimir Rešicki i Branko Čegec donijela je jednoglasnu odluku da se “Goranov vijenac” za poeziju ove godine dodijeli pjesniku Mariju Sušku.


Nagrada se sastoji od Vijenca, kiparskog rada Vojina Bakića te novčanog iznosa. “Goranov vijenac” priznanje je za ukupan prinos suvemenoj hrvatskoj poeziji, a dodjeljivanjem Mariju Sušku to se priznanje vjerojatno najviše približilo poetskim polazištima iz kojih je ono i pokrenuto, polazištima koja su upisana u “Jami” Ivana Gorana Kovačića, velikoj poemi svevremenih značenja koja je ostavila dubok trag daleko izvan granica jedne male nacionalne književnosti.




Kako piše u obrazloženju koje potpisuje Branko Čegec, Goranova poezija i tragična sudbina sada, nakon niza potvrda, dobivaju pravi literarni hommage, ovovremeni refleks onoga što Goran nije mogao niti stigao napisati, uvjeren da poezija može pridonijeti tome da se strahote jednoga ratnog besmisla više ne ponavljaju.


Suškova poezija svjedoči o onome “poslije”, o životu, ali i o smrti koja nije dio prirodnog slijeda, u tom mehaničkom narušavanju ritma normalne ljudske svakodnevice.


Prosudbena komisija u sastavu Davor Ivankovac, Dorta Jagić i Marko Pogačar jednoglasno je odlučila da između sedamdeset i jednog ovogodišnjeg pristiglog rada nagradu “Goran” za mlade pjesnike dobije Goran Čolakhodžić za pjesnički rukopis “Na kraju taj vrt”.


Nagrada je objavljivanje prve knjige pjesama. Prosudbena komisija pohvalila je rukopise Darka Šeparovića, Marije Dejanović i Bruna Vučkovića.


Kako ističe Davor Ivankovac, zbirka pjesama “Na kraju taj vrt” Gorana Čolakhodžića (1990) primjer je uspjele konstrukcije subjekta kao protagonista lirske radnje i samih poprišta zbivanja, koja su dosljedno provedena kroz brižljivo oblikovani koncept, te imenovana kao vrt, voćnjak, šuma i grad.


Oni se u prostoru i vremenu, ali i u njegovoj (pod)svijesti, pretapaju, na razne načine prožimaju, međusobno potiskuju i supostoje, često jedno na račun drugoga.