Dramaturginja i spisateljica

Mani Gotovac “Ćutim te”: Mračan prikaz hrvatske stvarnosti

Marinko Krmpotić

Uz odličan opis obiteljskih odnosa, autorica je pažnju posvetila i oslikavanju suvremenog hrvatskog društva kojem su temelj požuda, pomama i pohlepa, a  prati ih mržnja prema drugima i drugačijima



Po stopi samoubojstava mladih, prema zadnjim dostupnim podacima Eurostata, Hrvatska je 2014. godine bila osma zemlja u Europskoj uniji. Stopa samoubojstava mladih (od 15 do 19 godina) na 100.000 stanovnika u Europskoj uniji je 4,7. Hrvatska stopa je gotovo dvostruko veća i iznosi visokih 8,2. Ista agencija objavila je i tablicu samoubojstava mladih na području Mediterana. Tu smo, nažalost, uvjerljivo vodeći sa spomenutih 8,2 samoubojstava na 100.000 mladih, a iza nas slijede Francuska (3,5), Španjolska (2,7), Italija (2,5) te Grčka (1,3).


Ovi podaci, navedeni na samom kraju novog književnog ostvarenja Mani Gotovac – romana »Ćutim te«, jasno ukazuju na to što je poznatu hrvatsku spisateljicu, dramaturginju, teatrologinju i kritičarku motiviralo za stvaranje ovog romana. No, tema je čitatelju jasna već nakon prvih stranica na kojima svjedočimo dramatičnom i šokantnom opisu samoubojstva tinejdžerke Đoi, koja svoj mladi život odluči privesti kraju pod kotačima automobila. Zašto je to učinila i što je sve vodilo ka tom bolnom završetku, Mani Gotovac nakon tog literarno i emocionalno snažnog uvoda nastoji odgovoriti u nastavku romana koji kroz tu analizu nudi sliku suvremenog hrvatskog društva i života u gradskoj sredini.


Disfunkcionalna obitelj


Konačan odgovor za tu, ali i niz drugih sličnih nepotrebnih smrti mladih ljudi, je – bešćutnost. Upravo stoga Gotovac je svom novom djelu dala naziv jedne od najljepših i najnježnijih hrvatskih riječi – »ćutim«, kojom se izražava puno više od pojma »osjećam« kojem je bliska. O nedostatku razumijevanja za drugog i za druge, Mani Gotovac progovorila je kroz priču o disfunkcionalnoj obitelji u kojoj su nakon rastave roditelja najveće žrtve djeca – stariji Filip i mlađa Đoi – koji nakon novih životnih puteva roditelja ne mogu bez posljedica i boli prihvatiti nove odnose i kaotičan način života po sustavu malo s jednim, malo s drugim roditeljem.




Tom paklu obiteljskih odnosa – koji izvana i nije toliko vidljiv pa mnogi, čak ni roditelji, ne uočavaju poteškoće – pridodaje se i odrastanje u društvu potpuno izvitoperenih i pomjerenih moralnih i društvenih vrijednosti, a konačna je posljedica pritisak koji psiha mladih često nije u stanju izdržati. Uz odličan opis obiteljskih odnosa, autorica je pažnju posvetila i oslikavanju suvremenog hrvatskog društva kojem su temelj požuda i pohlepa, a prati ih mržnja prema drugima i drugačijima.


Krajnji egoizam


Kroz niz likova i epizoda sjajno je opisana trka za zaradom i materijalnim vrijednostima vidljiva u svim dijelovima društva, od razine učenika osnovne ili srednje škole pa do svijeta umjetnosti i kulture. Naravno, u tom bezumnom i bešćutnom trčanju za novcem nema ni vremena ni mjesta za suosjećajnost i bilo koji drugi oblik empatije, što društvo polako ali sigurno pretvara u sredinu u kojoj su bitna samo tjelesna i slična zadovoljstva koja se, naravno, na najrazličitije načine itekako dobro plaćaju. U takvom svijetu život je onima koji ta pravila ne žele prihvatiti vrlo težak, a oni koji nisu u stanju izdržati taj visokooktanski ritam krajnjeg egoizma završavaju poput nesretne junakinje romana »Ćutim te«.


Svoju priču Mani Gotovac gradi koristeći razne pristupe, pa tako o Đoi nakon samoubojstva govore njene prijateljice i polubrat Filip, s bolom je se sjeća i oživljava epizode iz prošlosti njena teta Vika, a sve to kontrolira autorica kao sveznajući pripovjedač koji, kad je to potrebno, zastane, »javi se« čitatelju i dodatno pojasni ono što smatra vrijednim tog čina, a ti dijelovi teksta pisani su kurzivom i u zagradama su. Iako čvrsto ostaje u okvirima realističkog pristupa, u epizodi o tzv. relativnoj sirotinji autorica uspješno koristi i groteskni pristup, a stilski postupak koji iskače iz uobičajenog načina pisanja romana svakako su i notni zapise kojima pokušava ojačati emocionanost određenog trenutka.


Također su – što je i očekivano zbog autoričinog ogromnog kazališnog iskustva – vrlo jaki monolozi i dijalozi, a pojedini dijelovi teksta u sebi sadrže čvrstu dramsku strukturu, pa je sigurno da se ovaj roman može pretvoriti u pažnje vrijednu kazališnu predstavu ili u film. I to bi bilo dobro, jer »Ćutim te« zaslužuje što više onih koji će se upoznati s pričom i likovima ovog mračnog prikaza današnje hrvatske stvarnosti.