Majstorica kriminalističkog žanra: Stotinu godina od prvog romana Agathe Christie

Ove godine navršila se stota obljetnica djela »Zagonetni događaj u Stylesu«, prvog objavljenog detektivskog romana Agathe Christie. Roman je napisan 1916. godine, no tiskan je tek 1920. u Sjedinjenim Američkim Državama te godinu dana kasnije u Ujedinjenom Kraljevstvu. »Zagonetnim događajem u Stylesu« započet je ciklus romana o detektivu Herculeu Poirotu. U ovom djelu doznajemo kako se Belgijanac Poirot našao u Engleskoj i kako se upoznao sa svojim prijateljem i suradnikom Arthurom Hastingsom.

Njih dvojica rješavaju slučaj ubojstva bogate vlasnice golemoga obiteljskog imanja u mjestu Styles St. Mary. Tragovi zbunjuju, obitelj skriva tajne, no Poirot otkriva istinu i pomaže uspostaviti zločinom narušeni red. »Male sive stanice« Herculea Poirota već u ovom romanu trijumfiraju.

Slavni belgijski detektiv Poirot, s trajnim boravištem u Velikoj Britaniji, junak je 33 romana i 54 priče Agathe Christie. Godine 1934. prvi put se pojavio na filmskom platnu, na kojemu ga je tijekom desetljećâ utjelovilo nekoliko poznatih glumaca (Austin Trevor, Tony Randall, Albert Finney, Peter Ustinov, Alfred Molina). No, najpoznatiju i širom svijeta omiljenu interpretaciju lika Herculea Poirota od 1989. godine do današnjih dana dao je britanski glumac David Suchet, koji u televizijskoj seriji »Agatha Christie’s Poirot« savršeno dočarava Poirotov izgled, a jednako tako njegovu taštinu, urednost, metodičnost i brojne ekscentričnosti.

U Velikoj Britaniji trenutačno je prisutan trend objavljivanja klasičnih krimića, onih iz »zlatnog doba« ovog žanra. Ovaj porast popularnosti kriminalističkog žanra objašnjava se time što se čitatelji žele zabaviti i čitati knjige koje imaju priču ispripovijedanu na klasičan način.

Zlatno doba

A u tome je Agatha Christie nenadmašna, jer ona u svojim romanima priču stavlja na prvo mjesto, a radnju vodi tako da čitatelj napeto iščekuje što će se sljedeće dogoditi i kakav će biti rasplet. Postoje neki suvremeni autori koji pokušavaju pisati poput Christie, međutim to nije lako. Današnji pisci krimića često se dosta oslanjaju na policijske istrage i tehnologiju, dok pisanje kriminalističkih romana u stilu onih iz 1930-ih i 1940-ih godina iziskuje posve drugačije literarne vještine, a u njihovom su središtu fabula i likovi.

U novije vrijeme i u Hrvatskoj je revitalizirana kriminalistička književnost. Tome je pridonijela biblioteka »Balkan Noir«, koju je pokrenuo 24 sata s najjačim hrvatskim izdavačima. Vezano uz noir kao fenomen, Petra Ljevak iz Naklade Ljevak ističe da danas postoji nekoliko podvrsta, među kojima su mediteranski, američki i skandinavski, koji je zadnjih godina preobrazio globalnu književnu scenu. S druge strane – kaže Ljevak – domaći autori imaju sve preduvjete ostvariti čitanost domaće kriminalističke proze koju su ostvarili Skandinavci.

– Imamo kvalitetne autore i romane. Također, imamo i još nešto. Društveno-političke prilike, povijest i društveni sustav koji su potencijalna osnova za razvoj novog balkanskog noira. I sâm Jo Nesbø izjavio je jednom zgodom da je inspiraciju za »Spasitelja«, roman o plaćenom ubojici poznatom po nadimku Mali Spasitelj, koju je dobio tijekom rata u Vukovaru, našao na Balkanu – kazala je u jednom razgovoru Petra Ljevak, dodajući da je cilj biblioteke »Balkan Noir« i podizanje čitanosti hrvatskih autora, te vraćanje knjige na veliku scenu i buđenje interesa čitatelja za knjigu.Termin ‘noir’ u literarnom se smislu odnosi na književni žanr usko povezan s tradicionalnim kriminalističkim romanom s razlikom u izrazitom naglasku na pravni, politički ili drugi sustav unutar kojega protagonist funkcionira i njegovu samodestrukciju. Pionirom žanra smatra se američki pisac James M. Cain, čiji je debitantski roman »Poštar uvijek zvoni dvaput« objavljen 1934. godine.

Ove je godine i 40. godišnjica smrti Agathe Christie (Torquay, 1890. – Winterbrook House, 1976.). Ova britanska spisateljica kriminalističkih romana pisala je i ljubavne romane pod pseudonimom Mary Westmacott. Nazivana je i »kraljicom krimića«, a po njoj se dodjeluje i nagrada »Agatha« za kriminalistički roman. Agatha Christie najpoznatija je autorica kriminalističkih romana u svijetu i najprodavaniji je autor uz Shakespearea. Prema podacima objavljenim na Wikipediji, njene knjige prodane su u više od milijardu primjeraka na engleskom jeziku, i više od milijardu primjeraka na 45 drugih svjetskih jezika. Primjer njenog uspjeha je prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih autora svih vremena u Francuskoj s više od 40 milijuna primjeraka na francuskom, gdje joj je najbliži konkurent s oko 22 milijuna primjerka Émile Zola.

Najizvođenije djelo

Velik je uspjeh postigla i dramama »Mišolovka« i »Svjedok optužbe«, koje idu u red najizvođenijih kazališnih djela u povijesti. »Mišolovka« drži rekord najdužeg prikazivanja u Londonu. Prvi je put prikazana u Ambassadors Theatreu 1952. godine, a odigrano je više od 25.000 predstava. I dalje se prikazuje u St. Martin’s Theateru, u prosjeku osam predstava tjedno. Agatha Christie napisala je preko osamdeset romana i drama, uglavnom detektivskih. U mnogima od njih pojavljuju se njeni najpoznatiji likovi, Hercule Poirot i Miss Marple. Iako se voljela poigravati s konvencijama žanra – jedno od njenih ranijih djela, »Ubojstvo Rogera Ackroyda«, sadrži potpuni obrat na kraju – uvijek je u knjige postavljala tragove prema kojima su čitatelji mogli i sami otkriti počinitelja. Većina njezinih knjiga i kratkih priča adaptirana je u filmove, neke i više puta (Ubojstvo u Orijent Expressu, Smrt na Nilu, U 4.50 s Paddingtona). Britanska televizija BBC napravila je radijske i televizijske verzije mnogih priča o Poirotu i Miss Marple, a Granada Television je producirala detektivski serijal u kojemu Poirota glumi David Suchet. Japanska televizija Nippon Housou Kyoukai koristila je Poirota i Miss Marple u anime seriji »Agatha Christie’s Great Detectives Poirot and Marple« kao crtane likove.

Agatha Christie prvi put se udala, nesretno, godine 1914. za narednika Archibalda Christieja, pilota Kraljevskog zračnog korpusa. Za vrijeme Prvog svjetskog rata radila je u bolnici, a zatim u apoteci. To je utjecalo i na njena djela: mnoga umorstva, naime, izvršena su otrovom. Vezano uz Agathu Christie postoji zanimljiva anegdota – u prosincu 1926. nestala je na jedanaest dana, što je prouzročilo uzbunu u ondašnjim medijima. Njezin automobil pronađen je u krednoj jami. Konačno je nađena u hotelu u mjestu Harrogate, gdje je izjavila da je nestala zbog amneziije uzrokovane živčanim slomom radi majčine smrti i suprugovog priznanja bračne nevjere. Mišljenja su i do danas podijeljena o tome je li se radilo o reklamnom triku. Ovaj je incident prikazan u filmu »Agatha« iz 1979. u kojem je Agathu Christie tumačila Vanessa Redgrave.

Godine 1930. Christie se ponovno udala – za Maxa Mallowana, britanskog arheologa. Putovanja s njim poslužila su joj kao inspiracija za knjige s radnjom na Bliskom istoku. Godine 1970. odlikovana je redom Britanskog imperija i mogla je nositi titulu Dame (ženski ekvivalent Sira). Dva njezina romana napisana u usponu karijere objavljena su tek nakon smrti: posljednji slučajevi Miss Marple i Herculea Poirota. U Poirotovom posljednjem slučaju u djelu »Zavjesa« slavni detektiv umire; Christie je u svom dnevniku objasnila da ga je uvijek smatrala nepodnošljivim. Za razliku od toga, voljela je Miss Marple, koju je stvorila prema liku svoje bake, pa je u zadnjem slučaju »Usnulo umorstvo« nije ubila nego poslala u mirovinu na selo. Kako u »Književnom leksikonu« piše Milivoj Solar – složeni, a ipak lako razumljivi zapleti, stroga logika istrage te jednostavno a uvjerljivo, često s blagom ironijom, ocrtani likovi čine djela Agathe Christie klasičnim ostvarenjima kriminalističkih romana, oblikovanih prema modelu: zagonetka, istraga, razrješenje.